{"id":21050948,"date":"2018-11-11T17:39:08","date_gmt":"2018-11-11T17:39:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.znanost.com\/?p=1386"},"modified":"2020-05-27T18:56:25","modified_gmt":"2020-05-27T16:56:25","slug":"zakonitost-kretanja-planeta-oko-sunca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/zakonitost-kretanja-planeta-oko-sunca\/","title":{"rendered":"Zakonitost  kretanja planeta oko Sunca"},"content":{"rendered":"\n<p>Ljudi na Zemlji promatraju nebo ve\u0107 25 tisu\u0107a godina. Sasvim je sigurno da sve do nedavno zaista nije bilo ozbiljnih poku\u0161aja da se odrede mase ili struktura nebe\u00adskih tijela. Bez poznavanja univerzal\u00adnih zakona gravitacije i bez pomo\u0107i vi\u00adsoko razvijenih opti\u010dkih instrumenata svaki \u0107e takav poku\u0161aj biti osu\u0111en na propast. <\/p>\n\n\n\n<p>Zato su prvi astronomi bili zainteresirani gotovo isklju\u010divo za bi\u00adlje\u017eenje i tuma\u010denje prividnih kretanja Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta. Zvijezde su se kretale pravilno i po relativno jednostavnoj \u0161abloni. Kreta\u00adnja Sunca i Mjeseca, premda mnogo slo\u017eenija, bila su o\u010digledno obilje\u017eena znatnim pravilnim ritmom. <\/p>\n\n\n\n<p>Kretanja planeta su najvi\u0161e zbunjivala, jer se nisu mogla lako prepoznati. Zato su kretanja planeta predstavljala glavnu preokupaciju astronomije u anti\u010dko doba, \u0161to je trajalo jo\u0161 dugo nakon srednjeg vijeka.<\/p>\n\n\n\n<p>Kretanja planeta su ili vrlo jedno\u00adstavna ili vrlo komplicirana, prema stupnju fino\u0107e s kojom netko gleda na problem, pa \u0107e biti korisno da se defini\u00adraju tri stadija fino\u0107e. U najslabije pro\u00adfinjenom stadiju, planeti se kre\u0107u po kru\u017enim stazama oko Sunca. Sunce formira centar svake staze, a planeti se kre\u0107u jednakim br\u00adzinama po svojim stazama. Me\u0111utim, sve ove staze ili krugovi le\u017ee u istoj ra\u00advnini. Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi\u00adran je u stavkama koje su prikazane u tablici:<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"\"><tbody><tr><td>Planet<\/td><td>Udaljenost u AJ (astronomskih jedinica)<\/td><td>Udaljenost u miljunima km<\/td><td>Sideri\u010dki period (godina)<\/td><td>Sinodi\u010dki period (dan)<\/td><\/tr><tr><td>Merkur<\/td><td>0.387<\/td><td>58<\/td><td>0.2408<\/td><td>116<\/td><\/tr><tr><td>Venera<\/td><td>0.723<\/td><td>108<\/td><td>0.6152<\/td><td>584<\/td><\/tr><tr><td>Zemlja<\/td><td>1.000<\/td><td>150<\/td><td>1.0000<\/td><td>&#8211;<\/td><\/tr><tr><td>Mars<\/td><td>1.524<\/td><td>228<\/td><td>1.8808<\/td><td>780<\/td><\/tr><tr><td>Jupiter<\/td><td>5.203<\/td><td>778<\/td><td>11.862<\/td><td>399<\/td><\/tr><tr><td>Saturn<\/td><td>9.539<\/td><td>1427<\/td><td>29.457<\/td><td>378<\/td><\/tr><tr><td>Uran<\/td><td>19.19<\/td><td>2869<\/td><td>84.013<\/td><td>370<\/td><\/tr><tr><td>Neptun<\/td><td>30.07<\/td><td>4498<\/td><td>164.783<\/td><td>367<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p>Ovdje je dana potpuna lista plane\u00adta, premda, naravno, Uran, Neptun nisu bili poznati anti\u010dkom svi\u00adjetu. Drugi i tre\u0107i stupac sadr\u017ee veli\u010dine polumjere planetarnih orbita [1, str. 66.]. Drugi stupac je u jedinici polumjera staze Zemlje, drugi u milijunima kilometara. <\/p>\n\n\n\n<p>Tre\u0107i stupac predstavlja broj godina (teresti\u010dkih) koje su potrebne da planeti jedanput obi\u0111u oko Sunca. Poslije jednog takvog obi\u00adlaska zami\u0161ljeni promatra\u010d na Suncu vidio bi planet kako se vratio na pred\u00adhodni polo\u017eaj u odnosu na pozadinu udaljenih zvijezda. <\/p>\n\n\n\n<p>\u010cetvrti stupac daje period, koji se odnosi na plane\u00adte kad se vrate u prethodne polo\u017eaje kako ih vidi promatra\u010d ovdje na Zemlji, tj. povratak koji nastupi kad se planet vrati u svoj prvobitni polo\u017eaj nasuprot op\u0107oj zvjezdanoj pozadini. \u00a0<\/p>\n\n\n\n<p>Posljednja se dva stupca razliku\u00adju, jer kretanje Zemlje ne utje\u010de na takozvani zvjezdani period (period kojeg vidi promatra\u010d na Suncu), dok je, naprotiv, sinodi\u010dki period (period kojeg vidi promatra\u010d na Zemlji), nara\u00advno, ovisan o kretanju Zemlje. <\/p>\n\n\n\n<p>Doista, posljednji planeti imaju trajanja svo\u00adjih prividnih kretanja u ne\u0161to manje od obi\u010dne godine, premda se oni za to vrijeme jedva pomaknu po svojim sta\u00adzama oko Sunca. Prividno kretanje je, naravno, nastalo zbog kretanja Zemlje oko Sunca<\/p>\n\n\n\n<p>Slika 5. prikazuje kako se mo\u00ad\u017ee protuma\u010diti prividno vladanje Venere, ako se prihvati neprofinjeni ili grubi pogled da svi planeti imaju kru\u00ad\u017ene koncentri\u010dne staze po kojima se kre\u0107u oko Sunca. Slika 5. pokazuje sta\u00adzu Venere i Zemlje. Budu\u0107i da se ova dva planeta kre\u0107u oko Sunca razli\u010di\u00adtim brzinama, postoje trenuci kada li\u00adnija povu\u010dena od Zemlje prema Veneri predstavlja tangentu na stazu Venere. <\/p>\n\n\n\n<p>Postoje dva takva slu\u010daja. Prvi, kada se Venera nalazi desno od Sunca (tan\u00adgenta ZV<sub>1<\/sub>) i drugi kad se ona nalazi li\u00adjevo od Sunca (ZV<sub>2<\/sub>). Ako znamo da Zemlja, koja se vrti oko osi koja je nagnuta za oko 23\u00b0 prema ravnini staze prikazane na slici., a streli\u00adcom ozna\u010den smjer vrtnje, slijedi da je Venera jutarnja zvijezda kad je u po\u00adlo\u017eaju <em>V<sub>1<\/sub><\/em> a ve\u010dernja zvijezda kad je u polo\u017eaju V<sub>2<\/sub> U prvom slu\u010daju Venera se pojavljuje prije Sunca, a u drugom zalazi poslije Sunca.<\/p>\n\n\n\n\n\n<p>Na slici ispod prikazuje situaciju kad se na istom pravcu na\u0111u Zemlja, Venera i Sunce. Kad je planet u polo\u017eaju V<sub>1<\/sub> ka\u017ee se da je u donjoj konjunkciji, a kad je u polo\u017eaju <em>V<\/em>, onda je u gornjoj konjunkciji. Budu\u0107i da Venera refle\u00adktira Sun\u010devo svjetlo, kao Mjesec, vidi se kao tanki srp kada je blizu polo\u017eaja V, a kao puni disk kad je u blizini <em>V<sub>1<\/sub><\/em>. O\u010dito \u0107e prividni promjer srpa u po\u00adlo\u017eaju V biti znatno ve\u0107i nego prividni promjer diska kod <em>V<sub>1<\/sub><\/em>. Jednostavno zato jer je V mnogo bli\u017ee nama nego <em>V<sub>1<\/sub><\/em><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image alignnone size-medium wp-image-1390\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/www.znanost.com\/wp-content\/uploads\/2018\/11\/polozaj-venere-2-290x300.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1390\" \/><figcaption>Polo\u017eaj Venere u do\u00acnjoj i gornjoj konjunkciji<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Sve se ovo odnosi na prvi stadij profinjenja. Me\u0111utim, ove kvalitete po\u010dinju i\u0161\u010dezavati kada uzmemo u obzir drugi stadij. U ovom stadiju moramo uzeti u obzir \u010dinjeni\u00adcu, da staze planeta nisu to\u010dno kru\u00adgovi, nego pribli\u017eno kru\u017ene elipse. Staza Zemlje, iz ovog drugog gledi\u0161ta,\u00a0pokazana je na slici ispod., me\u0111utim, elipti\u010dnost je jako pove\u0107ana da se istakne novi efekt. <\/p>\n\n\n\n<p>Umjesto da se Sunce nala\u00adzi u centru kruga, ono se sada nalazi u jednom \u017eari\u0161tu elipse, ozna\u010denom sa <em>S<\/em>. Zemlja je najbli\u017ee Suncu u to\u010dki P, poznatoj kao perihel njene staze, a najudaljenija od Sunca je u afelu, to\u00ad\u010dki koja je ozna\u010dena sa A. Ako je a \u00a0polumjer pravog kruga, koji je uzet kao pretpostavka u prvom stadiju profinjenja, tada je udaljenost Zemlje od Sunca manja od <em>a<\/em> za veli\u010di\u00adnu koju mo\u017eeme se pisati kao produkt <em>a x<\/em> e, Svojstvo je elipse da u to\u010dki afela udaljenost Zemlje od Sunca prekora\u00ad\u010duje a to\u010dno za isti iznos za koliko je ona kra\u0107a u to\u010dki perihela, naime za a x e [1, str. 68.]. <\/p>\n\n\n\n<p>Prema tome, udaljenost Zemlje od Sunca poprima dvije krajnosti: najve\u0107u a + \u00a0(a x e) i najmanju a \u2013 (a x e). Za Zemlju je veli\u010dina <em>e<\/em> jednaka 0,0167. Ovo zna\u010di da je Zemlja bli\u017ee Suncu u perihelu nego u afelu za oko 3 posto.<\/p>\n\n\n\n<p>Ra\u00advnina ekliptike sije\u010de ravninu nebe\u00adskog ekvatora u dvije to\u010dke, od kojih je jedna proljetna to\u010dka. Polo\u017eaj pravca koji je usmjeren iz Sunca pre\u00adma <em>\u03d3<\/em> (kako je bilo po\u010detkom sije\u010dnja 1920. godine) pokazan je na slici 7. u odnosu na smjer perihel &#8211; afel. <\/p>\n\n\n\n<p>Polo\u017eaji dvaju ekvinocija ozna\u010deni su na slici, a s obzirom na smisao kretanja Zemlje, ljeto je lijevo a zima desno od pravca koji je usmjeren prema <em>\u03d3<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p>Kada bi Zemljina os rotacije bila to\u010dno postavljena pod pravim kutom na ravninu njene staze, ne bi bilo go\u00addi\u0161njih doba. Misle\u0107i jo\u0161 u postavka\u00adma na\u0161eg drugog stadija profinjenja, mo\u017ee se re\u0107i da os Zemlje oko koje se vrti ima konstantan smjer u prostoru, koji se stalno odr\u017eava tokom kru\u017eenja po stazi prikazanoj na slici 7. Ljeti se os rotacije naginje prema Suncu, a zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su ovdje ura\u010dunati u sjevernu hemisferu). <\/p>\n\n\n\n<p>Zbog elipti\u010dnosti staze Zemlje, put od prolje\u0107a kroz to\u010dku A do jeseni ne\u0161to je ve\u0107i nego put od jeseni kroz to\u010dku P do prolje\u0107a. Razlika iznosi oko sedam dana, a to je bilo lako otkriti pomo\u0107u promatra\u010dkih metoda koje su upotre\u00adbljavali astronomi anti\u010dkog svijeta. Zato je u anti\u010dko doba ve\u0107 bilo raspo\u00adlo\u017eivog materijala za elipti\u010dki karakter Zemljine staze, ali on nije bio ispravno protuma\u010den.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image alignnone size-medium wp-image-1391\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/www.znanost.com\/wp-content\/uploads\/2018\/11\/orbita-zemlje-oko-sunca-300x188.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1391\" \/><figcaption>Orbita Zemlje oko Sunca<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>U drugom stadiju profinjenja mora\u00ad se uzeti u obzir \u010dinjenicu da su staze drugih planeta tako\u0111er elipti\u010dne [1, str. 68 &#8211; 69]. Odgo\u00advaraju\u0107e vrijednosti ekscentriciteta (e) za sve planete, koje su bile poznate u staro doba. dane su u prvom stupcu ta\u00adblice 2., iz koje je vidljivo da je staza Zemlje manje elipti\u010dna nego bilo kojeg drugog planeta, osim Venere. <\/p>\n\n\n\n<p>Doista, kolebanja u udaljenosti od Sunca su jako uo\u010dljiva u slu\u010daju Marsa, a jo\u0161 ve\u0107a u slu\u010daju Merkura, iznose\u0107i oko plus ili minus 10% i plus ili minus 20%, za Mars, odnosno Merkur.<\/p>\n\n\n\n<p>Pravac afel &#8211; perihel &nbsp;Zemlje zatvara kut od 101\u00b0 34&#8242; sa smjerom \u03d3. Odgovaraju\u0107i kutovi za druge planete dani su u drugom stupcu<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-table\"><table class=\"\"><tbody><tr><td>Planet<\/td><td>Ekscentritet staze<\/td><td>Duljina perihela<\/td><td>Nagib prema stazi Zemlje<\/td><\/tr><tr><td>Merkur<\/td><td>0.2056<\/td><td>76<sup>o<\/sup>13&#8242;<\/td><td>7<sup>o<\/sup>0&#8242;<\/td><\/tr><tr><td>Venera<\/td><td>0.0068<\/td><td>130<sup>o<\/sup>27&#8242;<\/td><td>3<sup>o<\/sup>24&#8242;<\/td><\/tr><tr><td>Zemlja<\/td><td>0.0167<\/td><td>101<sup>o<\/sup>34&#8242;<\/td><td>&#8211;<\/td><\/tr><tr><td>Mars<\/td><td>0.0933<\/td><td>334<sup>o<\/sup>35&#8242;<\/td><td>1<sup>o<\/sup>51&#8242;<\/td><\/tr><tr><td>Jupiter<\/td><td>0.0484<\/td><td>13<sup>o<\/sup>2&#8242;<\/td><td>1<sup>o<\/sup>18&#8242;<\/td><\/tr><tr><td>Saturn<\/td><td>0.0558<\/td><td>91<sup>o<\/sup>29&#8242;<\/td><td>2<sup>o<\/sup>29&#8242;<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n\n\n\n<p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ljudi na Zemlji promatraju nebo ve\u0107 25 tisu\u0107a godina. Sasvim je sigurno da sve do nedavno zaista nije bilo ozbiljnih poku\u0161aja da se odrede mase ili struktura nebe\u00adskih tijela. Bez poznavanja univerzal\u00adnih zakona gravitacije i bez pomo\u0107i vi\u00adsoko razvijenih opti\u010dkih instrumenata svaki \u0107e takav poku\u0161aj biti osu\u0111en na propast. Zato su prvi astronomi bili zainteresirani [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21051938,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16323],"tags":[21648],"class_list":["post-21050948","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svemir","tag-kretanje-planeta"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050948","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21050948"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050948\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21051938"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21050948"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21050948"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21050948"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}