Pop art fenomen\u00a0Pop art je umjetnost u kojoj su se kao inspiracija koristili uobi\u010dajeni predmeti (poput stripova, konzervi, putokaza i hamburgera) i \u010desto su bili fizi\u010dki ugra\u0111eni u rad.<\/p>\n\n\n\n
Pop art pokret bio je uglavnom britanski i ameri\u010dki kulturni fenomen krajem pedesetih i \u0161ezdesetih. Radovi su bili obilje\u017eeni portretom svih aspekata popularnih kultura koja je imala sna\u017ean utjecaj na suvremeni \u017eivot; njihova ikonografija – preuzeta iz televizije, stripova, filmskih \u010dasopisa i svih oblika reklamiranja – bila je izra\u017eena nagla\u0161eno i objektivno, bez hvale ili osude, ali uz veliku neposrednost i pomo\u0107u preciznih komercijalnih tehnika koje koriste mediji.Pop art predstavlja poku\u0161aj da se vrati na objektivniji, univerzalno prihvatljiv oblik umjetnosti nakon dominantnosti vrlo osobnog apstraktnog ekspresionizma. Ovaj pokret odbacuje nadmo\u0107 “visoke umjetnosti” i pretenzije avangardne umjetnosti. Pop umjetnost postala je kulturolo\u0161ki doga\u0111aj.<\/p>\n\n\n\n
Pop art je zapo\u010deo u New York-u s umjetnicima Andyjem Warholom, Royjem Lichtenstvom, Jamesom Rosenquistom i Claesom Oldenburgom, koji su postali dio me\u0111unarodnog fenomena.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Njihovi su se radovi udaljili od tradicionalne tematike morala, mitologije i klasi\u010dne povijesti; Umjesto toga, pop-art umjetnici koriste obi\u010dne objekte i ljude svakodnevnog \u017eivota, na taj na\u010din nastoje podi\u0107i popularnu kulturu na razinu likovne umjetnosti. Pop art je tako postao jedan od najprepoznatljivijih stilova moderne umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n Pop art pokret je imao za cilj zamagliti granicu izme\u0111u “visoke” umjetnosti i “niske” kulture<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Koncept nepostojanja hijerarhije kulture i ideja da umjetnost mo\u017ee niknuti iz bilo kojeg izvora bila je jedna od najutjecajnijih obilje\u017eja pop umjetnosti.Moglo bi se tvrditi da su apstraktni ekspresionisti tra\u017eili traumu u du\u0161i, dok su pop-art umjetnici tragali za tragovima iste traume u posredovanom svijetu ogla\u0161avanja, crti\u0107a i popularnih slika. No, mo\u017eda je preciznije re\u0107i da su pop umjetnici prvi koji prepoznaju da ne postoji neposredan pristup bilo \u010demu, bilo da je to du\u0161a, prirodni svijet ili izgra\u0111eni okoli\u0161. Pop umjetnici vjerovali su da je sve me\u0111usobno povezano, pa su stoga nastojali povezati te veze s njihovim umjetni\u010dkim djelima.Ve\u0107ina pop umjetnika zapo\u010dela je svoje karijere u komercijalnoj umjetnosti: Andy Warhol bio je vrlo uspje\u0161an ilustrator i grafi\u010dki dizajner; Ed Ruscha je tako\u0111er bio grafi\u010dki dizajner, a James Rosenquist zapo\u010deo je svoju karijeru kao plakatograf. Njihova pozadina u komercijalnom umjetni\u010dkom \u017eivotu obu\u010davala ih je u vizualnom vokabularu masovne kulture, kao i tehnike neometanog spajanja podru\u010dja visoke umjetnosti i popularne kulture.<\/p>\n\n\n\n Po\u010detak u Velikoj Britaniji<\/strong> 1952. godine umjetnici iz Londona koji su sebe nazivali nezavisnom skupinom po\u010deli su se redovito sastajati kako bi razgovarali o raznim temama. Te teme su naj\u010de\u0161\u0107e kulturalnog karaktera, likovne umjetnosti ili znanosti i tehnologije. \u010clanovi su bili Edouardo Paolozzi, Richard Hamilton, arhitekti Alison i Peter Smithson, te kriti\u010dari Lawrence Alloway i Reyner Banham. Velika Britanija se tada jo\u0161 uvijek izvla\u010dila iz strogosti poslijeratnih godina. Stvarni izraz “Pop art” ima nekoliko mogu\u0107ih izvora: prva uporaba pojma u pisanom obliku pripisuje se Lawrence Alloway-u i Alison i Peter Smithson-u, te Richard Hamilton-u, dok je prvi umjetni\u010dki rad producirao Paolozzi. Njegov kola\u017e (1947.) sadr\u017eavao je slike pinup djevojke, logotip Coca-Cole, tortu tre\u0161nje, bombardera Drugog svjetskog rata i mu\u0161kar\u010devu ruku koja dr\u017ei pi\u0161tolj, odakle je raspr\u0161io rije\u010d “POP !\u201d u napuhanom bijelom oblaku.<\/p>\n\n\n\n New York: Nastanak Dade<\/strong>Pop art je nastao na pokretu pod nazivom Neo-Dada.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Do sredine pedesetih godina umjetnici koji su radili u New Yorku suo\u010dili su se s kriti\u010dnom to\u010dkom u modernoj umjetnosti: sljede\u0107i apstraktne ekspresioniste i bore\u0107i se protiv strogog formalizma kojeg su zagovarale mnoge \u0161kole modernizma. Jasper Johns je u tom trenutku ve\u0107 iznena\u0111ivao sado sa apstraktnim slikama koje su uklju\u010divale – zastave, otiske ruku, slova i brojeve. U me\u0111uvremenu, Robert Rauschenberg “kombinira” predmete i slike, s vi\u0161e tradicionalnih materijala poput uljnih boja. Ovi umjetnici, zajedno s drugima, kasnije su se grupirali u pokret poznat kao Neo-Dada. Klasi\u010dni New York Pop art umjetnici poput Roy Lichtenstein, Claes Oldenburg, James Rosenquist i Andy Warhol pojavili su se 1960. godine na stopama neodadista. Andy Warhol Andy Warhol je najpoznatiji po svojim \u017eivopisnim portretima poznatih osoba, me\u0111utim nije se bavio samo s tom tematikom. Zajedni\u010dka tema njegovih radova je kultura potro\u0161a\u010da. Njegovi najraniji radovi prikazuju predmete poput Coca-Cole boce i Campbellovih limenki.<\/p>\n\n\n\n Pop art nastavit \u0107e utjecati na umjetnike u kasnijim desetlje\u0107ima, a umjetnici poput Warhola zadr\u017eat \u0107e ve\u0107u prisutnost u svijetu umjetnosti u New Yorku osamdesetih godina. Pop art je izgubljen 1970-ih godina kada se umjetni\u010dki svijet preusmjerio iz umjetni\u010dkih predmeta na instalacije, izvedbe i druge manje opipljive oblike umjetnosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pop art fenomen\u00a0Pop art je umjetnost u kojoj su se kao inspiracija koristili uobi\u010dajeni predmeti (poput stripova, konzervi, putokaza i hamburgera) i \u010desto su bili fizi\u010dki ugra\u0111eni u rad. Pop art pokret bio je uglavnom britanski i ameri\u010dki kulturni fenomen krajem pedesetih i \u0161ezdesetih. Radovi su bili obilje\u017eeni portretom svih aspekata popularnih kultura koja je […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21051915,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16337],"tags":[21852,21732],"class_list":["post-21050958","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-znanosti","tag-antikviteti","tag-pop-art"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050958","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21050958"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21050958\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21051915"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21050958"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21050958"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21050958"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Klju\u010dne ideje Pop arta<\/h2>\n\n\n\n
Kasniji razvoj<\/h3>\n\n\n\n