U kakvu god osobu da odrastemo, u jednoj stvari \u0107emo se gotovo sigurno slo\u017eiti \u2013 vrijeme je naprosto po\u010delo letjeti od kad smo iza\u0161li iz dvadesetih godina. Na\u0161a subjektivna percepcija vremena se tijekom \u017eivota mijenja, i ono \u0161to je nekada djelovalo kao beskrajno dugi ljetni praznici prepuni avantura u \u0161estom razredu osnovne \u0161kole, sad je samo sje\u0107anje na nekoliko vrelih dana tijekom ljeta koje je doslovce proletjelo pored nas, a nismo se stigli ni okrenuti.<\/p>\n\n\n\n
Svakako, ovo ne mo\u017ee biti to\u010dno? 365 dana su 365 dana, i broj pro\u017eivljenih minuta se ne mijenja u odnosu na na\u0161u starosnu dob. Za\u0161to se onda, mo\u017eemo zakuniti da vrijeme sve br\u017ee leti kako smo stariji, i za\u0161to smo uvjereni da nije bilo tako kada smo bili mla\u0111i? Neuroznanosti imaju odgovor.<\/p>\n\n\n\n
Prije svega, percepcija vremena ovisi o tome koliko novih iskustava do\u017eivimo tijekom odre\u0111enog perioda. Tijekom djetinjstva, gotovo svako iskustvo je novo, bez presedana, i na\u0161em mozgu je potrebno vi\u0161e vremena da do\u017eivljene stvari procesuira, uskladi\u0161ti memoriju i poslo\u017ei dojmove. Svaka od navedenih radnji \u0107e kasnije, u retrospektivi, za posljedicu imati sporo prola\u017eenje vremena, zahvaljuju\u0107i mno\u0161tvu novih kognitivnih procesa koji su se po prvi put odigrali u glavi djeteta. Odatle i na\u0161a sje\u0107anja na \u0161kolske godine koje nemaju kraj, ali i praznike koji su djelovali kao da traju vje\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
Kod odraslih osoba, situacija je dramati\u010dno druga\u010dija. Ve\u0107 do ulaska u tridesete godine, na\u0161 mozak je imao priliku upoznati se s ve\u0107inom bitnih kognitivnih procesa, i do tada je postao izuzetno dobar u skladi\u0161tenju memorije \u2013 zbog ovoga na\u0161a svakodnevna iskustva bivaju smje\u0161tena u banku prija\u0161njih kalupa.<\/p>\n\n\n\n
Kako bismo izazvali vlastiti um da se s njima nosi kao s originalnim sadr\u017eajem iz rane mladosti, morali bismo ili putovati i izlo\u017eiti se potpuno novom okru\u017eenju, ili pak po\u010deti u\u010diti neku novu vje\u0161tinu. Ve\u0107ina odraslih osoba ne mo\u017ee si priu\u0161titi ove stvari \u010desto – \u0161to iz financijskih razloga, \u0161to zbog rastu\u0107eg broja obaveza koje dolaze zajedno sa starijom \u017eivotnom dobi.<\/p>\n\n\n\n
Od ulaska u srednje godine pa na dalje, uglavnom smo nau\u010dili najve\u0107i dio stvari kojima \u0107emo se u ostatku \u017eivota baviti \u2013 \u0161to se naj\u010de\u0161\u0107e poklapa sa strukom i poslom koji radimo \u2013 dok istovremeno uglavnom imamo vremena i novca za jedno putovanje godi\u0161nje. Ovo naprosto ne donosi dovoljno novih iskustava koje bi anga\u017eirale na\u0161 mozak njihovim procesuiranjem na na\u010din koji bi nam ostavio dojam sporijeg prolaska vremena.<\/p>\n\n\n\n
Upravo zbog toga \u0107e na\u0161e sje\u0107anje na prvi poljubac, ljetovanje na moru tijekom tinejd\u017eerskih godina i rane ekskurzije u na\u0161em sje\u0107anju izgledati gotovo kao da su pro\u017eivljene u usporenoj snimci. Uspomene iz djetinjstva su nevjerojatno guste, sabijene i sve su u datom trenutku bile nove, te je na\u0161em mozgu potrebno puno vremena da ih izlista, ostavljaju\u0107i nas s wow, to je trajalo \u010ditavu vje\u010dnost! dojmom. Me\u0111utim, u pitanju je iluzija, konstrukcija na\u0161eg uma koja ovisi izrazito o gusto\u0107i novih iskustava.<\/p>\n\n\n\n
Jedna ilustracija ove pojave je i takozvani fenomen godi\u0161njeg odmora. Kada promijenimo okru\u017eenje i izlo\u017eimo se novoj sredini, automatski smo na udaru nebrojenim novim iskustvima. \u0160to vi\u0161e stvari napravimo tijekom dana, to \u0107e nam sje\u0107anje na dane provedene na odmoru djelovati dugotrajnije. Kada se nakon desetak dana vratimo ku\u0107i s uzbudljivog putovanja, na\u0161a nova iskustva \u0107e biti toliko gusto upakirana da \u0107emo gotovo neizbje\u017eno imati dojam kao da smo na putu proveli \u2018sto godina\u2019.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedan bitan aspekt subjektivnog osje\u0107aja protjecanja vremena je doslovno proporcija iskustava i \u017eivotnog vijeka. S 10 godina starosti, samo jedna godina \u017eivota predstavlja ogromnih 10% na\u0161eg \u017eivotnog doba. S 50 godina, jedna godina je samo 2% svega \u0161to smo do\u017eivjeli, i samim tim nam djeluje kao neznatan period koji ima tendenciju proletjeti.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti kako bismo bar na kratko zaustavili vrijeme, ili makar na\u0161u percepciju istog, je da iza\u0111emo iz rutine, u\u010dimo nove stvari i koliko je to u na\u0161oj mogu\u0107nosti \u2013 putujemo i mijenjamo okru\u017eenje. Na kraju krajeva, \u017eivot se mjeri brojem lijepih uspomena.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U kakvu god osobu da odrastemo, u jednoj stvari \u0107emo se gotovo sigurno slo\u017eiti \u2013 vrijeme je naprosto po\u010delo letjeti od kad smo iza\u0161li iz dvadesetih godina. Na\u0161a subjektivna percepcija vremena se tijekom \u017eivota mijenja, i ono \u0161to je nekada djelovalo kao beskrajno dugi ljetni praznici prepuni avantura u \u0161estom razredu osnovne \u0161kole, sad je […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21052618,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16366],"tags":[19064,18063,22013,16862],"class_list":["post-21052617","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-neuroznanost","tag-neuroznanost","tag-percepcija","tag-prolaznost-vremena","tag-vrijeme"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21052617","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=21052617"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/21052617\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21052618"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=21052617"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=21052617"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=21052617"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}