{"id":2204,"date":"2010-10-06T23:00:00","date_gmt":"2010-10-06T23:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/wp\/istraivanje-omoguilo-ranije-preciznije-predvianje-stope-preivljavanja-embrija\/"},"modified":"2021-03-27T11:23:57","modified_gmt":"2021-03-27T10:23:57","slug":"istrazivanje-omogucilo-ranije-preciznije-predvidanje-stope-prezivljavanja-embrija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/istrazivanje-omogucilo-ranije-preciznije-predvidanje-stope-prezivljavanja-embrija\/","title":{"rendered":"Istra\u017eivanje omogu\u0107ilo ranije, preciznije predvi\u0111anje stope pre\u017eivljavanja embrija"},"content":{"rendered":"

Dvije tre\u0107ine svih ljudskih embrija ne uspijeva se primjereno razviti. U najnovijoj studiji, istra\u017eiva\u010di sa Stanford University School of Medicine<\/em> demonstrirali su mogu\u0107nost predvi\u0111anja koja \u0107e od oplo\u0111enih jaja dosegnuti kriti\u010dnu razvojnu prekretnicu a koja \u0107e zakazati i umrijeti sa 93%-tnom sigurno\u0161\u0107u.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Rezultati su va\u017eni za razumijevanje osnova ljudskog razvoja u najranijim fazama koji je i u unato\u010d pozornosti usmjerenoj na istra\u017eivanje ljudskih embrionalnih mati\u010dnih stanica, u velikoj mjeri ostao misterij.Obzirom se parametri koje istra\u017eiva\u010di mjere u ovoj studiji javljaju uo\u010di ekspresije svakog pojedinog embrionalnoga gena, rezultati upu\u0107uju na zaklju\u010dak da su embriji predodre\u0111eni za pre\u017eivljavanje ili smrt mnogo prije prve stani\u010dne diobe. Procjena ovih parametara u klini\u010dkim uvjetima mogla bi olak\u0161ati stru\u010dnjacima in vitro<\/em> oplodnje odabir embrija za primjenu u uspje\u0161noj trudno\u0107i.<\/p>\n

“Donedavno smo tako malo znali o temeljnim na\u010delima ljudskog razvoja”, rekla je glavna autorica studije, dr. sc. Renee Reijo Pera. “Osim \u0161to ponajprije trebamo shvatiti mnogo stvari o ljudskom razvoju, nadamo se da \u0107e na\u0161a istra\u017eivanja pomo\u0107i u ostvarivanju \u0161to ve\u0107eg broja trudno\u0107a koja su rezultat in vitro oplodnje, istovremeno smanjuju\u0107i u\u010destalost poba\u010daja i potrebu za selektivnim smanjenjem vi\u0161estrukih embrija.”Reijo Pera profesorica je opstetrike i ginekologije na Medicinskom fakultetu i ravnateljica Center for Human Embryonic Stem Cell Research and Education at Stanford`s Institute for Stem Cell Biology and Regenerative Medicine<\/em>. Studija \u0107e biti objavljena u online izdanju \u010dasopisa Nature Biotechnology<\/em>3. listopada. Postdoktorska znanstvenica, dr.sc. Connie Wong i biv\u0161i postdoktorski stipendist, dr.sc. Kevin Loewke dr.sc. glavni su autori istra\u017eivanja. Loewke je trenutno vode\u0107i in\u017eenjer u biotehnolo\u0161koj tvrtci Auxogyn Inc, Menlo Park, Kalifornija.<\/p>\n

Vlastita istra\u017eivanja istra\u017eiva\u010di su proveli na jedinstvenom setu od 242 smrznuta, jednostani\u010dna ljudska embrija uzeta iz Reproductive Medicine Center at the University of Minnesota<\/em>. Embriji su stvoreni u okviru programa in vitro oplodnje prije 2002. godine u Lutheran General Hospital<\/em> u Illinoisu tijekom razdoblja od nekoliko godina, a nakon zatvaranja bolnice, pacijenti su dali svoj pristanak za kori\u0161tenje embrija u istra\u017eivanju.Danas je neobi\u010dno zamrzavati embrije odmah nakon oplodnje (oko 12 do 18 sati). Umjesto toga, klini\u010dari prate embrionalan razvoj tijekom tri do pet dana kako bi poku\u0161ali identificirati one koji \u0107e nakon transfera najvjerojatnije rezultirati zdravom trudno\u0107om. Unato\u010d najboljim nastojanjima, stopa uspje\u0161nosti kre\u0107e se oko samo 35%. Kao rezultat toga, ve\u0107ina \u017eena odabire prijenos dva ili vi\u0161e embrija kako bi pove\u0107ala \u0161anse za trudno\u0107u. Me\u0111utim, ako se nekoliko embrija uspje\u0161no primi i razvije, \u017eena i njezin lije\u010dnik mogu odlu\u010diti selektivno pobaciti jedan ili vi\u0161e njih kako bi se osigurao bolji koeficijent uspje\u0161nosti za preostale embrije.<\/p>\n

Reijo Pera i njezini suradnici dobili veliku potporu anonimnog donatora u istra\u017eivanju na\u010dina kako bi se kvalitetnije moglo predvidjeti uspjeh embrionalnog razvoja u roku jednog do dva dana nakon oplodnje. Ne samo da bi takav uspjeh reducirao vjerojatnost poba\u010daja ili mogu\u0107u potrebu za selektivnim smanjenjem, ve\u0107 bi se smanjilo vrijeme potrebno za kultiviranje embrija u laboratoriju uo\u010di prijenosa. Iako su to poku\u0161ali prikriti, neki znanstvenici zabrinuti su da bi se genetske promjene mogle akumulirati u kultiviranim embrijima i tako dovesti do suptilnih, dugotrajnih posljedice na plod. Istra\u017eiva\u010di su otopili embrije, podijelili ih u \u010detiri skupine, pratili njihov razvoj tijekom prvih nekoliko dana koriste\u0107i se ubrzanom video mikroskopijom i ra\u010dunalnim softverom kojega je za potrebe istra\u017eivanja posebno dizajnirao Loewke, biv\u0161i student strojarstva na Stanfordu<\/em>. Znanstvenici su pratili stanice tijekom razvoja \u0161uplje lopte zvane blastocista, \u0161to se obi\u010dno odvija pet do \u0161est dana nakon oplodnje. Blastocista je obi\u010dno pokazatelj zdravog embrija.<\/p>\n

Otkrili su da je od 242 zametaka, 100 uspjelo formirati u roku od pet ili \u0161est dana normalne blastociste – istovjetan omjer o\u010dekivao bi se da \u0107e uspjeti u normalnim trudno\u0107ama. Budu\u0107i da su tako pomno pratili razvoj embrija, uspjeli su zaustaviti se i identificirati tri specifi\u010dna parametra redom povezana s uspje\u0161nim formiranjem blastociste: trajanje prve citokineze (posljednja faza razdoblja stani\u010dnog ciklusa poznatog kao mitoza u kojemu se stanica fizi\u010dki dijeli), vrijeme izme\u0111u prve i druge mitoze, i sinkronicitet druge i tre\u0107e mitoze. Svi ovi doga\u0111aji javljaju se usporedo s embrijem koji unutar prva dva dana nakon oplodnje \u0161iri se iz jedne stanice u \u010detiri stanice.<\/p>\n

“Potpuno me iznenadila spoznaja da uop\u0107e mo\u017eemo predvidjeti sudbinu embrija tako dobro i tako rano”, istaknula je Reijo Pera. Spuste li se vrijednosti embrija u odre\u0111enom vremenskom okviru za sva tri prediktivna parametra, tada zametak ima vi\u0161e od 90% \u0161anse da \u0107e se uspje\u0161no razviti u blastocistu. Prilikom promatranja profila genske ekspresije pojedinih stanica embrija istra\u017eiva\u010di su, kao \u0161to je prethodno prikazano, otkrili da embriji isprva prolaze isklju\u010divo ekspresiju gena iz izvornih jaja\u0161ca majke. Do tre\u0107eg dana (osmostani\u010dna faza) nastupa ekspresija gena specifi\u010dnih za razvoj embrija, a relativni omjer embrija i gena jaja\u0161aca kontinuirano se pove\u0107ava tijekom sljede\u0107ih nekoliko citokineza. Iznena\u0111uje, me\u0111utim, \u0161to su znanstvenici otkrili da se sve stanice embrija ne pona\u0161aju jednako: dok pojedine stanice prolaze ekspresiju isklju\u010divo gena majke, druge u istom embriju rade uglavnom s genima embrija. Isto tako, ne dijele se sve stanice embrija uskla\u0111eno: istra\u017eiva\u010di su otkrili embrije u kojima se neke stanice dijele po planu dok su druge naizgled zaglavljene, odnosno zaustavljene.<\/p>\n

“Uvijek smo smatrali da embriji \u017eive ili umiru, no zapravo smo shvatili da svaka stanica u embriju donosi odluke autonomno”, zaklju\u010dila je Reijo Pera. “Nitko nikada na ovo nije dosad obra\u0107ao pa\u017enju.” Reijo Pera i njezini suradnici otkrili su da embriji u kojima rasporedi podjele pojedinih stanica ili profili genske ekspresije izrazito variraju, najvjerojatnije ne\u0107e prerasti u uspje\u0161ne blastociste. Istra\u017eivanja pokazuju da su RNK transkripti majke – odnosno molekule koje prenose upute iz DNK majke postrojenjima za stvaranje proteina unutar embrija – o\u010dito aktivno degradirani u svakom pojedinom embriju, a upravo ta degradacija potrebna je za ekspresivnost embrionalnih gena stanice. Stanice koje ne izvr\u0161avaju odre\u0111en dio ovog delikatnog procesa gube na uskla\u0111enosti sa svojim susjedima, ugro\u017eavaju\u0107i na taj na\u010din \u017eivot embrija. Cjelokupan proces slo\u017een je, a mogao bi objasniti za\u0161to je ljudski embrionalan razvoj tako neizvjesan i jedinstven.<\/p>\n

Istra\u017eivanje tako\u0111er nagla\u0161ava va\u017enost prou\u010davanja ljudskih embrija, \u0161to savezni fondovi trenutno ne podr\u017eavaju. Od 1996. svake godine Kongres donosi odredbu poznatu kao Dicky-Wicker amandman kojom se zabranjuje uporaba saveznih sredstava za istra\u017eivanja u kojima se ljudski embrio uni\u0161tava – \u010dak i ona u kojima bi se ina\u010de odbacio. “U mi\u0161eva, oko 80 do 90% embrija razvija se do stadija blastociste. Kod ljudi, postotak razvoja embrija iznosi oko 30%”, rekla je Reijo Pera. “Osim toga, 1% mi\u0161jih embrija kromosomski je abnormalno, u odnosu na oko 70% ljudskih embrija. Upravo zato istra\u017eivanja o ljudima izrazito su va\u017ena. \u017dene, njihove obitelji i njihovi lije\u010dnici \u017eele pove\u0107ati \u0161anse ra\u0111anja samo jedne zdrave bebe, izbjegavaju\u0107i pritom visokorizi\u010dnu trudno\u0107u, poba\u010daj ili druge posljedice \u0161tetne po majku i fetus. \u017denski zdravstveni problemi doista utje\u010du na \u0161iru obitelj.” Istra\u017eivanje su financirali anonimni donator, March of Dimes<\/em> i Stanford Institute for Stem Cell Biology and Regenerative Medicine.<\/em><\/p>\n

Znanstvenici su razvili automatizirani algoritam za klini\u010dku uporabu koji bi mogao procijeniti ubrzanu video mikroskopiju i odrediti s visokom to\u010dno\u0161\u0107u koji \u0107e od tih razmjerno ranih zametaka dosegnuti stadij \u010detverostani\u010dne diobe. Isklju\u010divo pravo kori\u0161tenja navedene tehnologije pola\u017ee tvrtka Auxogyn Inc Stanford<\/em>. Reijo Pera i drugi suautori rukopisa vlasnici su ili imaju pravo otkupa udjela u tvrtki.<\/p>\n

Izvor: Stanford University Medical Center<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dvije tre\u0107ine svih ljudskih embrija ne uspijeva se primjereno razviti. U najnovijoj studiji, istra\u017eiva\u010di sa Stanford University School of Medicine demonstrirali su mogu\u0107nost predvi\u0111anja koja \u0107e od oplo\u0111enih jaja dosegnuti kriti\u010dnu razvojnu prekretnicu a koja \u0107e zakazati i umrijeti sa 93%-tnom sigurno\u0161\u0107u. Rezultati su va\u017eni za razumijevanje osnova ljudskog razvoja u najranijim fazama koji je […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21015326,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16371],"tags":[17718],"class_list":["post-2204","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-alternativna-medicina","tag-embrij"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2204","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2204"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2204\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21015326"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2204"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2204"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2204"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}