![\"\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/shizo.jpg\")
<\/p>\nSteven i David Elmore ro\u0111eni su kao identi\u010dni blizanci, no njihovi prvi dani nisu mogli biti razli\u010ditiji. David je do\u0161ao ku\u0107i nakon prvog tjedna. Steven, ro\u0111en \u010detiri minute kasnije, ostao je u bolnici.<\/p>\n
<\/p>\n
Mjesec dana je u inkubatoru lebdio izme\u0111u \u017eivota i smrti izmu\u010den vru\u0107icom za \u010dijeg su uzro\u010dnika doktori smatrali opasnu virusnu infekciju. \u010cak i nakon Stevenovog oporavka, zaostajao je za svojim bratom blizancem. Rijetko je plakao dok je le\u017eao budan. Kada bi mu se majka nasmije\u0161ila, zurio bi u nju praznim pogledom umjesto da joj vrati osmijeh kao \u0161to je to \u010dinio David. Nakon nekoliko godina dje\u010daci su po\u010deli hodati i Steven je bio taj koji je gubio ravnote\u017eu i padao te razbijao usnice. Te rane razlike su mo\u017eda izblijedile u sje\u0107anjima, ali su dobile novo zna\u010denje u svjetlu kasnijih \u017eivota blizanaca. Kada je Steven upisao osnovnu \u0161kolu, \u010dinilo se da je napokon uhvatio tempo. Blizanci su se izjedna\u010dili u genetske kopije: bili su iste visine i imali su plavu kosu. Obojica su bili vrlo dobri u\u010denici. Igrali su ko\u0161arku s istim prijateljima. Steven Elmore je \u010dini se prevladao svoj te\u017eak po\u010detak \u017eivota. Ali onda, kada je imao 17 godina, po\u010deo je \u010duti glasove.<\/p>\n
Glasovi su ga dozivali iz automobila u prolazu dok je vozio na posao. Ismijavali su se njegovom neuspjehu u pronala\u017eenju djevojke. Zatvaranje prozora i poja\u010davanje glazbe nije ih moglo u\u0161utkati. Drugi su ga glasovi proganjali kod ku\u0107e. Tri su ga glasa dozivala kroz prozore njegove ku\u0107e: dva ljutita \u010dovjeka i \u017eena koja je preklinjala mu\u0161karce da se prestanu sva\u0111ati. Jo\u0161 je jedan glas dopirao iz zvu\u010dnika i davao komentare na pjesme Steely Dana ili Led Zeppelina koje je Steven slu\u0161ao no\u0107u poslije posla. Njegovi su se \u017eivci istro\u0161ili i on se slomio. Unutar nekoliko tjedana njegovi su ga ispadi smjestili na psihijatrijski odjel u bolnici gdje su doktori ustvrdili da boluje od shizofrenije. Pri\u010da o Stevenu i njegovom bratu blizancu tipi\u010dan je primjer dugo prisutne zagonetke o shizofreniji, jednoj od najuobi\u010dajenijih mentalnih bolesti na zemlji, bolesti koja utje\u010de na jedan posto ljudske populacije. Dugo se vremena za shizofreniju krivilo bezosje\u0107ajne majke. Relativno nedavno se povezalo s lo\u0161im genima. No ipak mnoge klju\u010dne \u010dinjenice, \u010dini se, su kontradiktorne obim interpretacijama.<\/p>\n
Efekt mjeseca ro\u0111enja<\/strong> \u010cinjenice o shizofreniji su toliko \u010dudne da su navele Torreya i rastu\u0107i broj drugih znanstvenika da napuste tradicionalna obja\u0161njenja ove bolesti i prihvate nevjerojatnu alternativu. Shizofrenija, oni tvrde, ne po\u010dinje kao psiholo\u0161ka bolest. Shizofrenija po\u010dinje kao infekcija. Ta ideja je potakla skepsu, no nakon desetlje\u0107a potrage, Torrey i njegovi kolege smatraju da su napokon prona\u0161li uzro\u010dnika. Mo\u017eemo ga nazvati virus ludila. Ako je Torrey u pravu, krivac koji pokre\u0107e do\u017eivotne halucinacije \u2013 koje su uni\u0161tile \u017eivote pisca Jacka Kerouaca, matemati\u010dara Johna Nasha i milijune drugih \u2013 je virus koji svi mi nosimo u na\u0161im tijelima. “Neki ljudi ismijavaju hipotezu o infekciji.” rekao je Urs Meyer, neuroimunolog u \u0160vicarskom federalnom institutu za tehnologiju u Zurichu. “No utjecaj koji ona ima na istra\u017eiva\u010de je puno, puno, puno ve\u0107i no \u0161to je bio prije pet godina. Moja su predvi\u0111anja da \u0107e njen utjecaj jo\u0161 vi\u0161e oja\u010dati u budu\u0107nosti.”<\/p>\n Krivac – virus?<\/strong> Torreyeva povezanost sa shizofrenijom je zapo\u010dela 1957. godine. Kako se bli\u017eilo ljeto te godine, njegova je sestra Rhoda postajala sve uzrujanija. Stajala je na tratini njihove obiteljske ku\u0107e u New Yorku i zami\u0161ljeno gledala u daljinu. Bulaznila je dok je govorila. “Britanci, Britanci dolaze.” rekla je. Samo nekoliko dana prije no \u0161to je Rhoda trebala krenuti na fakultet dijagnosticirana joj je shizofrenija. Doktori su priop\u0107ili tuguju\u0107oj obitelji da su disfunkcionalni odnosi unutar obitelji uzrokovali njezin mentalni slom. Kako njegov otac nije vi\u0161e bio \u017eiv, Torrey je preuzeo ve\u0107inu emocionalnog tereta iako je tada studirao. Torrey, sada star 72 godine, slo\u017eio je izmu\u010den izraz lica iza nao\u010dala \u010deli\u010dnog ruba dok se prisje\u0107ao tih dana. “Shizofrenija je tada bila jako zanemarena.” komentirao je. 1970. godine Torrey je stigao u Nacionalni institut za ljudsko zdravlje u Washingtonu nakon zavr\u0161etka \u0161kolovanja o psihijatrijskoj medicini. U to doba, psihijatrija je bila pod velikim utjecajem Freudovske psihoanalize, pristupa koji je nudio jako malo ljudima poput Rhode. Torrey je po\u010deo tra\u017eiti prilike za istra\u017eivanja na podru\u010dju shizofrenije. \u0160to je vi\u0161e u\u010dio, to su se vi\u0161e njegovi pogledi udaljavali od \u0161iroko prihva\u0107enih pogleda psihijatrije.<\/p>\n Jednostavan neurolo\u0161ki pregled pokazao je Torreyu da shizofreni\u010dari boluju od drugih stvari osim mentalnih poreme\u0107aja. \u010cesto su imali problema sa standardnim testovima ravnote\u017ee, poput hodanja ravno stopalom ispred stopala. Ako je Torrey simultano dodirnuo njihovo lice i ruku dok su im o\u010di bile zatvorene, \u010desto nisu registrirali da ih je dodirnuo na dva mjesta. Shizofreni\u010dari su tako\u0111er pokazivali znakove upale preko njihovih bijelih krvnih zrnaca koja slu\u017ee za borbu protiv infekcije. “Ako pogledate krv ljudi sa shizofrenijom,” kazao je Torrey, ” previ\u0161e je limfocita \u010dudnog izgleda, nalik onima koje vidimo kod mononukleoze.” A kada je proveo CAT skenove na parovima identi\u010dnih blizanaca s i bez bolesti \u2013 uklju\u010duju\u0107i Stevena i Davida Elmorea \u2013 vidio je da mozgovi shizofreni\u010dara imaju manje tkiva i ve\u0107e komore ispunjene teku\u0107inom.<\/p>\n Naknadne studije su potvrdile te specifi\u010dnosti. Mnogi shizofreni\u010dari imaju kroni\u010dnu upalu i gube mo\u017edano tkivo tijekom vremena i te promijene su povezane s ja\u010dinom njihovih simptoma. “Te su me stvari uvjerile da je ovo bolest mozga, a ne psiholo\u0161ki problem.” dodao je Torrey. 1980.-ih je po\u010deo raditi s Robertom Yolkenom, specijalistom za infekcijske bolesti na Johns Hopkins sveu\u010dili\u0161tu u Baltimoreu, u potrazi za patogenom koji bi mogao biti odgovoran za ove simptome. Dva su istra\u017eiva\u010da otkrila da shizofreni\u010dari \u010desto imaju u sebi antitijela za toksoplazmu, parazita kojeg prenose ku\u0107ne ma\u010dke; Epstein-Barr virus, koji uzrokuje mononukleozu i citomegalovirus. Ti ljudi su o\u010dito bili izlo\u017eeni tim infektivnim agensima u nekoj vremenskoj to\u010dci, ali Torrey i Yolken nisu nikada prona\u0161li same patogene u tijelima pacijenata. Uvijek se \u010dinilo da se infekcija dogodila godinama ranije.<\/p>\n Torrey se zapitao da li se trenutak infekcije dogodio u ranom djetinjstvu. Ako je shizofreniju pokrenula bolest koja je uobi\u010dajenija tijekom zime i ranog prolje\u0107a, to bi moglo objasniti efekt mjeseca ro\u0111enja. “Psihijatri su zaklju\u010dili da sam i sam psihoti\u010dan. Neki to jo\u0161 uvijek misle.” na\u0161alio se Torrey. Dok su Torrey i Yolken utvr\u0111ivali svoju teoriju, jo\u0161 je jedan znanstvenik nesvjesno u\u0161ao u sukob. Herve Perron, tada jo\u0161 student na Grenoble sveu\u010dili\u0161tu u Francuskoj, ostavio je svoju doktorsku disertaciju 1987. godine kako bi istra\u017eio ne\u0161to izazovnije i kontroverznije: \u017eelio je prou\u010diti da li nove ideje o retrovirusima \u2013 vrstama virusa koje pretvaraju RNK u DNK \u2013 imaju neki utjecaj na multiplu sklerozu.<\/p>\n Robert Gallo, ravnatelj Instituta za ljudsku virologiju na Medicinskoj \u0161koli Sveu\u010dili\u0161ta Maryland i suotkriva\u010d HIV-a, naga\u0111ao je da bi virus mogao pokrenuti paraliti\u010dka o\u0161te\u0107enja mozga kod MS-a. Ljudi su ve\u0107 prou\u010davali virus herpesa (HHV-6), citomegalovirus, Epstein-Barr virus, te retroviruse HTLV-1 i HTLV-2 kao mogu\u0107e uzro\u010dnike bolesti. Ali su uvijek zavr\u0161ili praznih ruku. Perron je u\u010dio iz njihovih gre\u0161aka. “Odlu\u010dio sam da ne bih trebao imati a priori ideju \u0161to \u0107u otkriti.” rekao je. Umjesto da tra\u017ei samo jedan virus, kao \u0161to su drugi u\u010dinili, on je poku\u0161ao otkriti bilo koji retrovirus, bez obzira bio on poznat znanosti ili ne. Ekstrahirao je teku\u0107ine iz ki\u010dme pacijenata s MS-om i testirao ih u potrazi za enzimom zvanim transkriptaza kojeg imaju svi retrovirusi. Perron je uo\u010dio slabe tragove retrovirusne aktivnosti. Uskoro je dobio mutne slike samog retrovirusa pomo\u0107u elektronskog mikroskopa.<\/p>\n Virus \u017eivi udoma\u0107en u DNK<\/strong> Drugi znanstvenici su prije Perrona samo bacali pogled na njegov retrovirus bez shva\u0107anja koju va\u017enost on ima. 1970.-ih su biolozi koju su prou\u010davali trudne pavijane ostali \u0161okirani nakon \u0161to su elektronskim mikroskopom promotrili posteljicu. Ugledali su sferne retroviruse koji vrve u stanicama naizgled zdravih \u017eivotinja. Uskoro su otkrili virus i kod zdravih ljudi tako\u0111er. Tako je zapo\u010delo \u010dudno poglavlje u evolucijskoj biologiji. Virusi poput gripe ili ospica ubijaju stanice kada ih inficiraju. Ali kada retrovirusi poput HIV-a inficiraju stanicu, oni \u010desto ostavljaju stanicu na \u017eivotu i upli\u0107u svoje gene u njen DNK. Kada do\u0111e do diobe stanice, oba njena potomka nose retrovirusov genetski kod u svojoj DNK.<\/p>\n U proteklih nekoliko godina, geneti\u010dari su uspjeli doku\u010diti kako je Perronov retrovirus u\u0161ao u na\u0161u DNK. Prije \u0161ezdeset milijuna godina je \u017eivotinja nalik lemuru \u2013 rani predak ljudi i majmuna \u2013 pokupila infekciju. Ona mo\u017eda nije u\u010dinila lemura bolesnim, ali se retrovirus ra\u0161irio u \u017eivotinjine testise (ili mo\u017eda jajnike) i kada se tamo smjestio, pogodio je jackpot: uvukao se unutar jedne od rijetkih linija zametnih stanica koje proizvode spermu ili jaja\u0161ca. Kada se lemur razmno\u017eavao, taj se retrovirus infiltrirao u sljede\u0107u generaciju preko sperme te se nastavio razmno\u017eavati iz generacije u generaciju zakukuljen u DNK. “To je rijedak, nasumi\u010dan doga\u0111aj.” rekao je Robert Beishaw, evolucijski biolog na Sveu\u010dili\u0161tu Oxford u Engleskoj. “Tijekom zadnjih 100 milijuna godina, dogodilo se samo kojih 50 puta da je retrovirus u\u0161ao u na\u0161 genom i razmno\u017eio se.” Ali takve genetske upute ostaju jako dugo vremena te su stoga ljudi prepuni takvih ugra\u0111enih ili endogenih retrovirusa. Na\u0161a DNK nosi desetke kopija Perronovog virusa, sada zvanog ljudski retrovirus W ili HERV-W, na specifi\u010dnim adresama na kromosomima 6 i 7.<\/p>\n Retrovirusi u genomu \u010dovjeka<\/strong> Do vremena kada je Perron ostvario svoje otkri\u0107e, Torrey i Yolken su proveli 15 godina u potrazi za patogenom koji uzrokuje shizofreniju. Otkrili su puno antitijela ali nikad i samog uzro\u010dnika. Tada je Hakan Karisson, postdoktorski stipendist u Yolkovom laboratoriju, postao zainteresiran za istra\u017eivanja koja pokazuju da retrovirusi ponekad uzrokuju psihoze kod pacijenata s AIDS-om. Tim se zapitao da li drugi retrovirusi mogu uzrokovati ove simptome kod razli\u010ditih bolesti poput shizofrenije. Stoga su proveli eksperiment, sli\u010dan Perronovom, koji je mogao otkriti bilo koji retrovirus (pronala\u017eenjem sekvenci kodiranja enzima reverzne transkriptaze) \u2013 \u010dak i ako je bio u pitanju i onaj koji jo\u0161 nije katalogiziran. 2001. godine uhvatili su mogu\u0107eg krivca. Ispostavilo se da se radi o HERV-W.<\/p>\n Nekoliko drugih istra\u017eivanja je od tada prona\u0161lo sli\u010dne aktivne elemente HERV-W u krvi ili mo\u017edanim teku\u0107inama ljudi sa shizofrenijom. Jedna od njih, koju je objavio Perron 2008. godine, prona\u0161la je HERV-W u krvi 49 posto ljudi sa shizofrenijom, u usporedbi sa samo 4 posto kod zdravih ljudi. “\u0160to su vi\u0161e imali HERV-W,” izjavio je Perron, “imali su ja\u010du upalu.” Sada on vidi HERV-W kao klju\u010d za razumijevanje mnogih slu\u010dajeva MS-a i shizofrenije. “Sumnjao sam tolike godine, no sada sam siguran.” zaklju\u010dio je. Torrey, Yolken i Sarven Sabunciyan, epigeneti\u010dki na John Hopkinsu, rade na shva\u0107anju kako endogeni retrovirusi mogu uzrokovati toliku \u0161tetu. Ve\u0107ina se njihovog istra\u017eivanja vrti oko sadr\u017eaja ciglene zgrade blizu Washingtona. Ta zgrada, koja je u vlasni\u0161tvu Stanley medicinskog istra\u017eiva\u010dkog instituta, u sebi sadr\u017ei najve\u0107u svjetsku knji\u017enicu shizofrenih i bipolarnih mozgova. Unutra se nalaze stotine mozgova (koje su preminuli donirali u znanstvene svrhe), ozna\u010deni brojevima od 1 do 653. Svaki je mozak prepolovljen na desnu i lijevu hemisferu, jednu napola smrznutu, a drugu ohla\u0111enu u formaldehidu. Zamrziva\u010di veli\u010dine jacuzzija ispunjavaju sobe. Grmljavina njihovih fenova re\u017ee zrak dok Torreyev tim pregledava mozgove kako bi odredio gdje se i kada HERV-W probudio i uzrokovao shizofreniju.<\/p>\n Novo brzinsko sekvencioniranje DNK je u\u010dinilo posao mogu\u0107im. U sku\u010denoj sobi u Johns Hopkins medicinskom centru, stroj veli\u010dine zamrziva\u010da bruji 24\/7 dok i\u0161\u010ditava genske sekvence iz uzoraka. Svakih nekoliko minuta elektri\u010dno oko stroja skenira digitalnu sliku staklenog tanjuri\u0107a veli\u010dine po\u0161tanske markice. Pri\u010dvr\u0161\u0107eno na tanjuri\u0107 je 300 milijuna magnetskih zrnaca, a na svako zrnce je pri\u010dvr\u0161\u0107ena jedna molekula DNK koju stroj sekvencionira. Unutar tjedan dana stroj i\u0161\u010dita ekvivalent \u0161est ljudskih genoma \u2013 dovoljno sirovih podataka za ispunjavanje 40 ra\u010dunalnih tvrdih diskova. Te\u017ei dio zapo\u010dinje kada te sekvence stignu na Sabunciyanov stol. “Dobili smo ove podatke oko 1. sije\u010dnja 2009. godine.” rekao je Sabunciyan jednog dana pro\u0161log kolovoza dok je pomicao mi\u0161em kroz datoteku koja je sadr\u017eavala 2 milijarde slova genetskog koda, \u0161to je jednako 2000 romana Johna Grishama koji su sastavljeni samo od slova G, A, T i C (\u0161to \u010dini sam zaplet jo\u0161 konfuznijim). “Jo\u0161 uvijek ih prou\u010davamo.”<\/p>\n Sabunciyan je otkrio da neo\u010dekivano velika koli\u010dina RNK proizvedena u mozgu \u2013 oko 5 posto \u2013 dolazi od naizgled “otpadne” DNK, koja uklju\u010duje endogene retroviruse. RNK je kurir DNK, korak u izradi proteina, te njena prisutnost mo\u017ee zna\u010diti da se virusni proteini proizvode u tijelu \u010de\u0161\u0107e no \u0161to se mislilo. Kroz ovo istra\u017eivanje, nazire se ugrubo kako HERV-W mo\u017ee potaknuti bolesti poput shizofrenije, bipolarnog poreme\u0107aja i MS-a. Iako se tijelo jako trudi dr\u017eati pod kontrolom svoje endogene retroviruse, infekcije tijekom vremena ro\u0111enja destabiliziraju ovaj napet obra\u010dun. Na\u017evrljan na plo\u010di u Yolkenovom uredu nalazi se popis infekcija za koje se sada zna da bude HERV-W \u2013 uklju\u010duju\u0107i herpes, toksoplazmu, citomegalovirus i desetke drugih virusa. HERV-W virusi koji se slijevaju u krv novoro\u0111en\u010deta i mo\u017edanu teku\u0107inu tijekom ovih infekcija sadr\u017eavaju proteine koji mogu nadra\u017eiti imunolo\u0161ki sustav djeteta. Bijele krvne stanice izbacuju se na upalne molekule zvane citokini, privla\u010de\u0107i dodatne imunolo\u0161ke stanice poput interventne policije za vrijeme bijega iz zatvora.<\/p>\n U jednom eksperimentu, Perron je izolirao HERV-W virus iz ljudi s MS-om i u\u0161trcao ga je u mi\u0161eve. Mi\u0161evi su postali nespretni, potom paralizirani te su umrli uslijed krvarenja u mozgu. No ako je Perron li\u0161io mi\u0161eve imunolo\u0161kih stanica poznatih kao T stanice, mi\u0161evi su pre\u017eivjeli susret s HERV-W. Bio je to ekstreman eksperiment, no Perron je postigao va\u017ean pomak. Ho\u0107e li ljudi razviti MS ili shizofreniju mo\u017ee ovisiti o tome kako \u0107e njihov imunolo\u0161ki sustav odgovoriti na HERV-W, ustvrdio je. Kod MS-a imunolo\u0161ki sustav direktno napada i ubija mo\u017edane stanice uzrokuju\u0107i paralizu. Kod shizofrenije vjerojatno upalni proces o\u0161te\u0107uje neurone indirektno prejakim stimuliranjem. “Neuroni su neurotransmiteri koji su prestimulirani signalima upalnog procesa.” tvrdi Perron. “Tada se razvijaju halucinacije, zablude, paranoja i hiper-suicidalne sklonosti.”<\/p>\n Prva, glavna infekcija toksoplazmozom ili gripom (i potonje aktiviranje HERV-W) mo\u017ee se dogoditi nedugo nakon ro\u0111enja. To mo\u017ee objasniti efekt mjeseca ro\u0111enja: infekcija gripom se doga\u0111a \u010de\u0161\u0107e zimi. Po\u010detna infekcija mo\u017ee pokrenuti cjelo\u017eivotni uzorak u kojem kasnije infekcije bude HERV-W, uzrokuju\u0107i dodatne upale i eventualno simptome. Ovaj proces obja\u0161njava za\u0161to shizofreni\u010dari postepeno gube mo\u017edano tkivo. On obja\u0161njava za\u0161to se bolest rasplamsava i slabi kao kroni\u010dna infekcija. I mo\u017ee objasniti za\u0161to neki shizofreni\u010dari do\u017eivljavaju svoje prve psihoze nakon zagonetnih bolesti nalik mononukleozi.<\/p>\n Teorija infekcije tako\u0111er mo\u017ee objasniti ono malo \u0161to znamo o genetici shizofrenije. Moglo bi se o\u010dekivati da je bolest povezana s genima koji kontroliraju na\u0161e sinapse i neurotransmitere. Tri velika istra\u017eivanja objavljena pro\u0161le godine u \u010dasopisu Nature <\/em>pri\u010daju druga\u010diju pri\u010du. Ona umjesto impliciranja imunolo\u0161kih gena zvanih ljudski leukocitni antigeni (HLA), koji su klju\u010dni za sposobnost na\u0161eg tijela za otkrivanje invazivnih patogena. “To ima dosta smisla,” rekao je Yolken. “Odgovor na infektivni agens mo\u017ee biti za\u0161to osoba A dobiva shizofreniju a osoba B ne.”<\/p>\n Genska istra\u017eivanja nisu uspjela pribaviti jednostavna obja\u0161njenja za bolesti poput shizofrenije i MS-a. Torreyeva teorija bi ih mo\u017eda mogla objasniti. Geni dolaze u igru zajedno s odre\u0111enim okoli\u0161nim podra\u017eajima. Tisu\u0107e parazita na\u0161eg genoma mo\u017ee omogu\u0107iti dio tog podra\u017eaja. “Geni koji mogu odgovoriti na okida\u010de iz okoline ili toksi\u010dne patogene tamna su strana genoma.” rekao je Perron. Retrovirusi, uklju\u010duju\u0107i HIV, poznati su po tome \u0161to ih bude upale \u2013 vjerojatno rezultat infekcije, dima cigarete ili zaga\u0111iva\u010da u vodi za pi\u0107e. (Odgovor na stres je mo\u017eda upisan u parazitsku osnovnu evolucijsku strategiju, jer doma\u0107ini pod stresom su izgledniji da \u0107e \u0161iriti ili zadobiti infekcije.) Razdoblje otpisivanja endogenih retrovirusa i drugih naizgled inertnih dijelova genoma kao genetskih fosila bli\u017ei se kraju, tvrdi Perron. “To nije u potpunosti “otpadna” DNK, to nije mrtva DNK.” isti\u010de. “To je nevjerojatan izvor interakcije s okoli\u0161em.” Te interakcije mogu pokrenuti bolesti na na\u010dine koje tek po\u010dinjemo zami\u0161ljati.<\/p>\n Torreyeva sestra je imala te\u017eak obra\u010dun s bolesti. Lije\u010denje shizofrenije je bilo ograni\u010deno kada se razboljela. U po\u010detku je primala terapiju elektro\u0161okovima i inzulinom, kojom su doktori inducirali komu smanjivanjem razine \u0161e\u0107era u njenoj krvi. Rhoda Torrey je provela 40 godina u dr\u017eavnim bolnicama. Bolest je ostavila samo jedan njen dio netaknutim: njeno sje\u0107anje na kratko \u017eivotno razdoblje prije no \u0161to se razboljela \u2013 na \u0161kolske plesove i spavanja kod prijateljica prije pola stolje\u0107a \u2013 ostalo je jasno kao uvijek. Steven Elmore je imao vi\u0161e sre\u0107e. Terapija lijekovima je bila \u0161iroko dostupna kada se on razbolio, i iako jo\u0161 uvijek \u010duje glasove s vremena na vrijeme, ide mu dobro. Sada ima 50 godina, o\u017eenjen je, brine se o usvojenom sinu i posinku te radi puno radno vrijeme. Izbjegao je uobi\u010dajene nuspojave kori\u0161tenja lijekova poput dijabetesa, iako se zbog lijekova udebljao 20 kilograma.<\/p>\n Torrey i Yolken se nadaju da \u0107e dodati novo poglavlje ispunjeno nadom ovoj pri\u010di. Yolkenova \u017eena, Faith Dickerson, je klini\u010dki psiholog u Sheppard Pratt zdravstvenom sustavu u Baltimoreu. Vodi klini\u010dke pokuse kako bi provjerila da li bi dodavanje anti-infektivnog agensa zvanog artemisinin lijekovima koje pacijenti ve\u0107 uzimaju mo\u017ee ubla\u017eiti simptome shizofrenije. Lijek bi indirektno napao HERV-W ubla\u017eavanjem infekcija koje ga bude. “Ako mo\u017eemo izlije\u010diti toksoplazmozu,” tvrdi Torrey, “pretpostavljam da mo\u017eemo dobiti bolji ishod od lije\u010denja neurotransmiterskih abnormalnosti koje se pojavljuju 14 koraka u nizu \u0161to upravo sada radimo.”<\/p>\n Gledaju\u0107i unaprijed, bolja prenatalna skrb ili cijepljenje mo\u017ee sprije\u010diti prve, rane infekcije koje stavljaju neke ljude na put do shizofrenije. Za visoko rizi\u010dne bebe koje se razbole, rano lije\u010denje mo\u017ee sprije\u010diti psihoze od razvijanja dva desetlje\u0107a poslije. Recentan rad Ursa Meyera, neuroimunologa, i njegovog kolege Jorama Feldona iz \u0160vicarskog federalnog instituta za tehnologiju vodi ka ovome cilju. Kada su ubrizgali skotnim mi\u0161icama RNK molekule koje imitiraju virusnu infekciju, mi\u0161i\u0107i su odrasli i sli\u010dili shizofreni\u010dnim odraslima. Pam\u0107enje i u\u010denje tih \u017eivotinja je bilo lo\u0161e, burno su reagirali na uznemiruju\u0107e zvukove i njihov je mozak atrofirao. Ali ovog o\u017eujka, Meyer i Feldon su prijavili da tretiranje malih mi\u0161eva s antipsihoti\u010dkim lijekovima sprje\u010dava ih da razviju neke od ovih abnormalnosti kao odrasli.<\/p>\n Perron je zasnovao GeNeuro u \u017denevi, \u0160vicarska, kako bi se razvili tretmani za HERV-W. Tvrtka je stvorila antitijelo koje neutralizira primarni virusni protein i uspijeva na laboratorijskim mi\u0161evima zara\u017eenim MS-om. “Imamo odli\u010dne rezultate.” rekao je Perron. “Kod \u017eivotinja koje imaju demijelinizacijske lezije mozga inducirane ovim HERV proteinima, mo\u017eemo vidjeti dramati\u010dno zaustavljanje tog procesa kada ubrizgamo to antitijelo.” Treba zapo\u010deti s Fazom 1 klini\u010dkih testova na ljudima s MS-om krajem ove godine. Klini\u010dko istra\u017eivanje na shizofreni\u010darima bi trebalo slijediti u 2011. godini.<\/p>\n \u010cak i nakon toga svega, mnogi medicinski stru\u010dnjaci jo\u0161 uvijek dovode u pitanje koliko ljudske bolesti mogu biti povezane s virusnim invazijama koje su se dogodile milijunima godina prije. Ako nadolaze\u0107a testiranja na ljudima uspiju kao i pokusi na \u017eivotinjama, pitanja se mo\u017eda uti\u0161aju \u2013 kao i mnogi glasovi kod shizofreni\u010dara.<\/p>\n Izvor: Discover Magazine<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Steven i David Elmore ro\u0111eni su kao identi\u010dni blizanci, no njihovi prvi dani nisu mogli biti razli\u010ditiji. David je do\u0161ao ku\u0107i nakon prvog tjedna. Steven, ro\u0111en \u010detiri minute kasnije, ostao je u bolnici. Mjesec dana je u inkubatoru lebdio izme\u0111u \u017eivota i smrti izmu\u010den vru\u0107icom za \u010dijeg su uzro\u010dnika doktori smatrali opasnu virusnu infekciju. \u010cak […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21016278,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16366],"tags":[16501],"class_list":["post-2457","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-neuroznanost","tag-dnk"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2457","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2457"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2457\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21016278"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2457"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2457"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2457"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nShizofrenija je obi\u010dno dijagnosticirana u dobi od 15 do 25 godina, ali \u010desto je osoba kojoj je dijagnosticirana shizofrenija bila razli\u010dita od druge djece kao dijete ili beba \u2013 zaboravnija ili nespretnija. Prou\u010davanje obiteljskih ku\u0107nih filmova je to potvrdilo. Jo\u0161 vi\u0161e zbunjuje takozvani efekt mjeseca ro\u0111enja: ljudi ro\u0111eni zimi ili u rano prolje\u0107e imaju vi\u0161e \u0161anse no drugi postati shizofreni\u010dnima kasnije u \u017eivotu. Malo je to pove\u0107anje, od samo pet do osam posto, ali je nevjerojatno dosljedno te se vidi u 250 istra\u017eivanja. Isti se uzorak vidi kod ljudi s bipolarnim poreme\u0107ajem ili multiplom sklerozom. “Efekt mjeseca ro\u0111enja je jedan od najjasnije uspostavljenih \u010dinjenica o shizofreniji.” rekao je Edwin Fuller Torrey, ravnatelj Stanley medicinskog istra\u017eiva\u010dkog instituta u Chevy Chaseu u Marylandu. “Te\u0161ko je obja\u0161njiv lo\u0161im genima, a jo\u0161 te\u017ee lo\u0161im majkama.”<\/p>\n
\nImplikacije su ogromne. Torrey, Meyer i drugi se nadaju da mogu odrediti glavni uzro\u010dnik shizofrenije, mo\u017eda \u010dak i desetlje\u0107ima prije no \u0161to po\u010dnu halucinacije. Prva klini\u010dka ispitivanja tretmana lijekova su ve\u0107 zapo\u010dela. Rezultat bi mogao dovesti do u\u010dinkovitih novih tretmana ne samo za shizofreniju nego i za bipolarni poreme\u0107aj i multiplu sklerozu. Povrh svega, virus ludila (ako se doka\u017ee njegovo postojanje) mo\u017ee dovesti u pitanje na\u0161 pogled na ljudsku evoluciju, smanjiv\u0161i granicu izme\u0111u “nas” i “njih”, izme\u0111u patogena i doma\u0107ina.<\/p>\n
\nNjegovo je otkri\u0107e bilo intrigantno, ali je bilo daleko od kona\u010dnog. Nakon \u0161to je potvrdio da njegovo otkri\u0107e nije slu\u010dajnost, Perron je trebao sekvencionirati gene. Preselio se u Nacionalni centar za znanstvena istra\u017eivanja u Lyonu, Francuska, gdje je radio danima i no\u0107ima, \u010dak i vikendima. Uzgojio je nebrojene kulture stanica od ljudi s MS-om kako bi dobio \u0161to vi\u0161e njegovog zagonetnog virusa za sekvencioniranje. MS je neizlje\u010diva bolest, stoga je Perron morao vr\u0161iti istra\u017eivanja u laboratoriju razine tri biolo\u0161ke opasnosti. Radiv\u0161i u toj katakombi pod umjetnim svjetlom, proveo je svoj \u017eivot pod maskama, u rukavicama i jednokratnim haljama. Nakon osam godina istra\u017eivanja, Perron je napokon zavr\u0161io sekvencioniranje gena njegovog retrovirusa. Ono \u0161to je prona\u0161ao tog dana 1997. godine nitko nije mogao predvidjeti; odmah je bilo jasno za\u0161to mnogi prije njega nisu uspjeli. Zami\u0161ljamo viruse kao mornare koji plove od osobe do osobe preko oceana sline, bala ili sjemena \u2013 ali Perronov nametnik je bio udoma\u0107en. \u017divio je permanentno u ljudskom tijelu na najdubljoj razini: unutar na\u0161e DNK. Nakon godina robijanja u laboratoriju za biolo\u0161ki opasne supstance, Perron je shvatio da svi ve\u0107 nose u sebi virus koji uzrokuje multiplu sklerozu.<\/p>\n
\nKada bi na\u0161a DNK bila putna torba (a u biti to i jest), pucala bi po \u0161avovima. U sebi vu\u010demo 100 000 retrovirusnih sekvenci; genetski paraziti povezani s virusima odgovorni su za vi\u0161e od 40 posto cjelokupne ljudske DNK. Na\u0161e se tijelo trudi uti\u0161ati svoje slijepe putnike vezanjem tih vrpci DNK u \u010dvrste nakupine proteina, ali ponekad mu oni pobjegnu. Tu i tamo se endogeni retrovirusi uklju\u010de i po\u010dnu proizvoditi proteine. Sla\u017eu se poput Lego kockica u loptaste retroviralne \u010destice, koje izbijaju iz stanica koje ih proizvode. Endogeni retrovirusi dugo su smatrani geneti\u010dkim fosilima, nesposobnim da u\u010dine i\u0161ta zanimljivo. Ali od Perronovog otkri\u0107a, najmanje desetak istra\u017eivanja je otkrilo da je HERV-W aktivan kod ljudi s MS-om.<\/p>\n