![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/sealevel.jpg\")
Istra\u017eiva\u010di iz Southamptona procijenili su da je razina mora rasla za u prosjeku otprilike jedan metar po stolje\u0107u na kraju posljednjega ledenoga doba te da su taj rast omeli samo brzi “skokovi” tijekom kojih je porasla i do 2.5 metra po stolje\u0107u.<\/p>\n
Otkri\u0107a, objavljena u \u010dasopisu Global and Planetary Change<\/em>, pomo\u0107i \u0107e razjasniti reakcije oceanske cirkulacije i klime na velike utoke vode nastale topljenjem ledenih pokrova u svjetski ocean. Globalna razina mora porasla je ukupno za vi\u0161e od 120 metara kako su se ogromni ledeni pokrovi iz posljednjeg ledenog doba ponovo topili. Ovo ponovno topljenje po\u010delo je prije otprilike 19 000 godina do 6 000 godina, \u0161to zna\u010di da je prosje\u010dna stopa porasta razine mora bila otprilike metar po stolje\u0107u.<\/p>\n Prethodne studije promjene razine mora na odre\u0111enim lokacijama sugerirale su da je postupni porast mogao biti obilje\u017een iznenadnim “skokovima” rasta razine mora po stopama koje su se pribli\u017eile vrijednosti od 5 metara po stolje\u0107u. Ove procjene temeljene su na analizama distribucije fosilnih koralja oko Barbadosa i potapanja obale oko Sunda \u0161elfa, produ\u017eetka kontinentalnog \u0161elfa isto\u010dne Azije. Me\u0111utim, nejasno\u0107e u datiranju fosila, nedovoljan broj ozna\u010diva\u010da razine mora i specifi\u010dne karakteristike individualnih lokacija mogu ote\u017eati rekonstrukciju globalne razine mora s visokim stupnjem pouzdanosti koriste\u0107i dokaze s bilo koje druge lokacije.<\/p>\n “Umjesto da se oslanjamo na zasebne lokacije koje mo\u017eda nisu reprezentativne, usporedili smo velike koli\u010dine podataka s brojnih drugih lokacije, uzimaju\u0107i u obzir sve potencijalne izvore nepouzdanosti” ka\u017ee profesor Eelco Rohling iz \u0160kole za znanosti o Zemlji i oceanima (SOES) Sveu\u010dili\u0161ta Southampton \u010dija se baza nalazi u Nacionalnom oceanografskom centru (NOC) u Southamptonu. Istra\u017eiva\u010di su prikupili otprilike 400 markera visoke kvalitete vrijednosti razine mora sa pra\u0107enih lokacija diljem svijeta, koncentriraju\u0107i se na lokacije smje\u0161tene daleko od iskrivljuju\u0107ih u\u010dinaka velikih ledenih pokrova iz pro\u0161losti. Koriste\u0107i opse\u017enu seriju sofisticiranih statisti\u010dkih testova zatim su rekonstruirali povijest razine mora kroz proteklih 21 tisu\u0107u godina s visokim stupnjem statisti\u010dke pouzdanosti.<\/p>\n Njihove analize pokazuju da je postupni porast po prosje\u010dnoj stopi od jednog metra po stolje\u0107u bio ometen tijekom dva razdoblja kad su stope porasle na 2.5 metra po stolje\u0107u, prije izme\u0111u 15 i 13 tisu\u0107a godina i prije 11 i 9 tisu\u0107a godina. Prvi od ovih “skokova” u koli\u010dini vode nastale otapanjem ledenih pokrova koje su utekle u svjetski ocean podudara se s razdobljem zatopljenja globalne klime<\/a> pod imenom razdoblje B\u00f8lling-Aller\u00f8d. Drugi se “skok” izgleda javio ubrzo nakon zavr\u0161etka `velikog zale\u0111enja` pod nazivom `mla\u0111i drijas` koje je dovelo razdoblje B\u00f8lling-Aller\u00f8d do iznenadnog kraja.<\/p>\n “Na\u0161e procjene stopa porasta razine mora ni\u017ee su od onih procijenjenih na temelju podataka sa zasebnih prou\u010davanih lokacija, no statisti\u010dki su \u010dvrste i stoga u velikoj mjeri pobolj\u0161avaju na\u0161e shva\u0107anje smanjenja volumena leda uslijed topljenja ledenih pokrova na kraju posljednjeg ledenog doba” ka\u017ee glavna autorica studije dr. Jennifer Stanford iz SOES-a. “Nova otkri\u0107a koristit \u0107e se kako bi se rafinirali modeli klimatskog sustava Zemlje te \u0107e time pomo\u0107i u pobolj\u0161anju predvi\u0111anja budu\u0107ih reakcija razine mora na globalnu promjenu klime” dodaje Rohling.<\/p>\n