Novi projekt koristi kamere postavljene na bespilotne letjelice koje lete iznad Arktika, slu\u017ee\u0107i tako dvostruku du\u017enost procjenjuju\u0107i karakteristike smanjenja oceanskog leda te kori\u0161tenje istih zra\u010dnih fotografija kako bi se to\u010dno odredili tuljani koji su iza\u0161li na plutaju\u0107i led.<\/p>\n\n\n\n
Projekt je prvi koji koristi zrakoplov za pra\u0107enje leda i tuljana na udaljenim podru\u010djima bez stavljanja pilota i promatra\u010da u opasnost, rekla je Elizabeta Weatherhead sa University of Colorado u Boulderu, koja je vodila istra\u017eiva\u010dki tim. Weatherhead je vi\u0161a znanstvenica na Cooperative Institute for Research in Environmental Sciences, koji je udru\u017een s CU-Boulder i National Oceanic and Atmospheric Administration.<\/p>\n\n\n\n
Pra\u0107enje tuljana je va\u017eno jer se Arktik brzo topi kao rezultat ljudske proizvodnje stakleni\u010dkih plinova koji se stvaraju u Zemljinoj atmosferi, prema klimatskim znanstvenicima. Zagrijavaju\u0107e temperature i gubitak leda su od interesa za biologe, jer oni utje\u010du na barem neke od arkti\u010dkih morskih i kopnenih sisavaca. “Budu\u0107i da se led u nekim podru\u010djima smanjuje br\u017ee nego u drugim, mi poku\u0161avamo usredoto\u010diti na ona podru\u010dja i vrste leda koje tuljani trebaju za svoj opstanak”, rekao je Peter Boveng, voditelj Polar Ecosystems Program na NOAA`s Alaska Fisheries Science Center. “Pronalaskom vrste leda koju oni vole, mo\u017eemo pratiti led i vidjeti kako se on dr\u017ei s obzirom na opseg smanjenja arkti\u010dkog leda”, rekla je Weatherhead.<\/p>\n\n\n\n
Weatherhead je odr\u017eala prezentaciju na tu temu na jesenskom sastanku American Geophysical Union odr\u017eanom u San Franciscu 13. prosinaca – 17. prosinaca. Ostali znanstvenici uklju\u010deni u projekt su Boveng, Robyn Angliss, zamjenik ravnatelja NOAA`s National Marine Mammal Laboratory u Seattleu, NMML istra\u017eiva\u010di Michael Cameron i Erin Moreland te s University of Alaska Fairbanks, Greg Walker. \u010cetiri vrste arkti\u010dkih tuljana, za koje istra\u017eiva\u010dki tim ima najvi\u0161e interesa su brkati, prstenasti, pjegavi i prugasti tuljani, od kojih se svaki na neki na\u010din oslanja na led za razmno\u017eavanje, odmor te kao sigurno uto\u010di\u0161te od predatora.<\/p>\n\n\n\n
Poznat kao “Scan Eagle”, bespilotna letjelica lansirana je u svibnju i lipnju 2009.godine s NOAA plovila McArthur II preko Beringovog mora zapadno od Aljaske. Bespilotna letjelica ima raspon krila od 3.05 metra a s njom djeluje i njeno je vlasni\u0161tvo University of Alaska. Image recognition software razvio je Boulder Labs Inc. iz Bouldera u Coloradu, a koristi se za automatiziranje identifikacije tuljana u 27.000 slika koje su prikupljene tijekom letova. “Rezultati pokazuju da tuljani imaju posebne sklonosti za pojedine vrste leda, \u0161to pokazuje da opseg leda nije jedini faktor koji utje\u010de na populaciju tuljana”, rekla je Weatherhead.<\/p>\n\n\n\n
Letovi Scan Eagle trajali su od dva do osam sati a letio je na visinama u rasponu od 100 do oko 300 metara. Iako je koli\u010dina oceana i leda koju je skenirala bespilotna letjelica bila mala — ona je preletjela 3 do 5 milja dugi presjek preko Beringovog mora — istra\u017eiva\u010di su bili znati\u017eeljni saznati da li \u0107e sustav za raspoznavanje slika raditi i u karakterizaciji i leda i tuljana. “Odgovor je bio veliko da” , rekla je Weatherhead.<\/p>\n\n\n\n
Analiza leda istra\u017eiva\u010dkog tima je uklju\u010divala i izra\u010dune plutaju\u0107eg leda s rubnih podru\u010dja kao i veli\u010dinu i distribuciju plutaju\u0107eg leda. “Postoji nevjerojatna raznolikost leda a mi nastojimo do\u0107i do matemati\u010dkih na\u010dina kako bi to opisali”, rekla je znanstvenica. “Jedna stvar koja nas stvarno zanima jest to koliko je razbijen led u odre\u0111enim podru\u010djima.” Prema CU-Boulder`s National Snow and Ice Data Center, ukupan gubitak opsega arkti\u010dkog leda od 1979. do 2009. godine bio je prostor ve\u0107i od dr\u017eave Aljaske. Znanstvenici stoga vjeruju da Arktik mo\u017ee ostati bez leda tijekom ljeta u narednih nekoliko desetlje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
U prosincu 2010.godine, NOAA`s Fisheries Service predlo\u017eilo je popisu arkti\u010dkog prstenastog tuljana, kao ugro\u017eenog u okviru Zakona o ugro\u017eenim vrstama, zbog smanjenja leda i snje\u017enog pokrova. Arkti\u010dki prstenasti tuljani ne dolaze na obalu, ali koriste led za ra\u0111anje, skrb i odmaranje. Mladunci prstenastih tuljana se ra\u0111aju u snje\u017enim \u0161piljama na ledu, i na njihovo pre\u017eivljavanje mo\u017ee utjecati dubina snijega i vrijeme proljetnog topljenja snijega i te raspad leda. “Biolozi su odu\u0161evljeni softverom za raspoznavanje slika jer bi on mogao promijeniti na\u010din na koji \u0107e se pratiti populacije tuljana”, rekla je Weatherhead. “Mi mo\u017eemo poslati bespilotnu letjelicu s broda, skupiti 4.000 slika, te ih analizirali prije ve\u010dere. Ovo je odli\u010dan primjer fizi\u010dara koji blisko sura\u0111uju s biolozima koji se bave zdravljem populacije tuljana.”<\/p>\n\n\n\n
Tipi\u010dno, tuljani se pojavljuju u manje od 1 posto slika, rekla je Weatherhead. No, na plutaju\u0107em ledu, ili rubnom ledu gdje se nalaze, software mo\u017ee pomo\u0107i istra\u017eiva\u010dima da identificiraju tuljane po vrstama. U budu\u0107nosti, istra\u017eiva\u010di bi mogli biti u mogu\u0107nosti identificirati relativnu dob i spol za neke vrste tuljana. Software se \u010dak mo\u017ee podesiti da tra\u017ei polarne medvjede i njihove tragove. Weatherhead je rekla da tim \u017eeli kombinirati svoje rezultate s prognozama ne samo za budu\u0107e opsege leda, ve\u0107 i za budu\u0107e karakteristike leda koje \u0107e omogu\u0107iti predvi\u0111anja o utjecajima promijene i nestanka vrsta leda na populacije tuljana.<\/p>\n\n\n\n