Za vrijeme Bo\u017ei\u0107nog darivanja, svako ku\u0107anstvo u prosjeku proizvede 120 g plasti\u010dnoga otpada, od kojeg je ve\u0107inu izrazito te\u0161ko ili nemogu\u0107e reciklirati.<\/p>\n\n\n\n
Znanstvenici sveu\u010dili\u0161ta Warwick osmislili su novu metodu kojom \u0107e se mo\u0107i reciklirati cjelokupni plasti\u010dni otpad. Naime, dosad se reciklirati moglo svega nekoliko postotaka plasti\u010dnog otpada iz ku\u0107anstava, tipi\u010dno se otprilike 12% otpada uistinu reciklira, a ostatak se ili zakopava ili spaljuje kao gorivo u industrijskim pogonima. Odre\u0111eni dio plastike ipak zavr\u0161ava zakopan na gradskim smetli\u0161tima, ali imaju\u0107i na umu kako sve vi\u0161e ku\u0107anstava nastoji odvajati otpad za recikla\u017eu, 12% recikliranog plasti\u010dnog otpada uistinu je pora\u017eavaju\u0107i rezultat.<\/p>\n\n\n\n
Odvajanje i \u010di\u0161\u0107enje razli\u010ditih vrsta plasti\u010dnog otpada \u010desto zahtijeva dosta vremena, samo skidanje etiketa mo\u017ee oduzeti dosta vremena, ali i truda. Problem mogu predstavljati i plasti\u010dni predmeti na\u010dinjeni od vi\u0161e vrsta plastike, od kojih svaka zahtijeva posebni na\u010din obrade. Ne bi li rije\u0161ili taj problem, in\u017eenjeri sveu\u010dili\u0161ta Warwick osmislili su jednostavan proces recikla\u017ee za svaki tip plastike. Ovim se procesom mo\u017ee \u010dak i razbiti struktura nekih polimera, poput polistirena, na osnovne monomere (stiren u slu\u010daju polistirena).<\/p>\n\n\n\n
Znanstvenici sveu\u010dili\u0161ta Warwick na\u010dinili su jedinicu koja radi po principu pirolize (proces rastavljanja materijala na osnovne gra\u0111evne jedinice pomo\u0107u zagrijavanja u odsutnosti kisika) u le\u017ei\u0161tu reaktora ispunjenog nekim fluidom. Rezultati nedavno provedenih istra\u017eivanja pokazali je mogu\u0107e od razli\u010ditih tipova plastike recikla\u017eom dobiti korisne materijale. Nakon pirolize, mnogi se reciklirani materijali mogu izdvojiti iz reakcijske smjese jednostavnim procesom destilacije.<\/p>\n\n\n\n
Materijali koje je tim s Warwicka uspio izdvojiti iz plasti\u010dne smjese uklju\u010duju: vosak koji mo\u017ee poslu\u017eiti kao mazivo; originalni monomeri poput stirena kojeg se mo\u017ee iskoristiti za ponovnu proizvodnju polistirena; tereftalat kiselinu koja se koristi u proizvodnji PET ambala\u017ee; metilmetakrilat koji se koristi u proizvodnji akrilnih plo\u010da; ugljik koji se koristi u proizvodnji pigmenata crne boje i guma, \u010dak se i karbonizirani nusprodukti mogu prodati kao npr. aktivni ugljen po cijeni od 400 funti za tonu. Ovo bi istra\u017eivanje moglo uvelike utjecati na prora\u010dun lokalnih vlasti, ali i o\u010duvanje okoli\u0161a. Tijekom laboratorijskih testiranja uspjeli su dobiti dovoljne koli\u010dine destiliranih teku\u0107ina i krutina za ponovnu preradu u korisne nove produkte.<\/p>\n\n\n\n
In\u017eenjeri sveu\u010dili\u0161ta Warwick, koji trenuta\u010dno sura\u0111uju s Warwick Ventures odjelom za razvoj tehnologije, se nadaju kako \u0107e njihov rad probuditi interes lokalnih vlasti kao i tvrtki za zbrinjavanje otpada. Nadaju se da \u0107e njihov prototip reakcijske jedinice poslu\u017eiti kao model za razvoj velike jedinice za preradu otpada, \u0161to bi dovelo do ekolo\u0161ki mnogo prihvatljivijeg na\u010dina proizvodnje plastike.<\/p>\n\n\n\n
Profesor Jan Baeyens, vode\u0107i znanstvenik na ovom projektu, kao i profesor in\u017eenjerstva na sveu\u010dili\u0161tu Warwick, navodi: “Mo\u017eemo zamisliti veliko postrojenje, koje mo\u017ee zaprimiti i do 10 000 tona plasti\u010dnog otpada godi\u0161nje. Tijekom godine, tankerima bi se prevozilo reciklirane kemikalije u vrijednosti i do 5 milijuna dolara. Svako bi takvo postrojenje zna\u010dilo u\u0161tedu od 500 000 dolara na porezu za odr\u017eavanje klasi\u010dnih jama za zatrpavanje otpada. Tro\u0161kovi opskrbe energijom za svako od tih postrojenja ne bi smjeli prelaziti 50 000 dolara godi\u0161nje, \u0161to ovaj projekt \u010dini komercijalno isplativim, garantiraju\u0107i brz povrat ulaganja.”<\/p>\n\n\n\n