{"id":2606,"date":"2011-01-05T00:00:00","date_gmt":"2011-01-05T00:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/znanost.geek.hr\/wp\/impregnacija-plastike-ugljinim-dioksidom\/"},"modified":"2016-10-27T23:51:10","modified_gmt":"2016-10-27T21:51:10","slug":"impregnacija-plastike-ugljicnim-dioksidom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/impregnacija-plastike-ugljicnim-dioksidom\/","title":{"rendered":"Impregnacija plastike uglji\u010dnim dioksidom"},"content":{"rendered":"<p><img decoding=\"async\" class=\"alignleft\" src=\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/propeler.jpg\"  >Svi ve\u0107 znaju da uglji\u010dni dioksid uzrokuje globalno zagrijavanje. Ipak, ovaj plin ima i neka pozitivna svojstva. Znanstvenici danas impregniraju plastiku komprimiranim uglji\u010dnim dioksidom.<\/p>\n<p>Ovaj bi postupak mogao otvoriti nove mogu\u0107nosti primjene, od proizvodnje novih le\u0107a u boji do antibakterijskih kvaka na vratima. Uglji\u010dni dioksid je vi\u0161e od ne\u017eeljenog nusprodukta kemijskih reakcija. Mo\u017ee ga se koristiti na mnogo na\u010dina, u kemijskoj industriji slu\u017ei kao bezbojni plin u proizvodnji uree, metanola i salicilne kiseline. Urea se koristi kao gnojivo, metanol kao dodatak gorivima, a salicilna kiselina je jedan od osnovnih sastojaka aspirina.<\/p>\n<p>Znanstvenici Fraunhofer instituta za okoli\u0161, sigurnu energiju u tehnologiju (UMSICHT), smje\u0161ten u Oberhausenu, trenuta\u010dno istra\u017euju na\u010din na koji se uglji\u010dni dioksid mo\u017ee koristiti za impregniranje plastike. Na temperaturi od 30,1 stupnjeva Celzijusa i tlaku od 73,8 bara, uglji\u010dni dioksid prelazi u superkriti\u010dno stanje u kojem pokazuje mnogo svojstva otopine. U ovom stanju, uglji\u010dni dioksid se mo\u017ee uklju\u010diti u sastav plastike. Funkcionira poput prijenosnika za boje, aditive, ljekovite spojeve i ostale topive tvari.<\/p>\n<p>&#8220;Teku\u0107i uglji\u010dni dioksid uvodimo u spremnik pod visokim tlakom, u kojem se nalaze fragmenti <a target=\"_self\" href=\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/clanak\/uskoro-ce-se-moci-reciklirati-100-plasticnoga-otpada\/\">plastike<\/a> spremni za impregnaciju. Potom polako pove\u0107avamo temperaturu i tlak u spremniku sve dok uglji\u010dni dioksid ne prije\u0111e u superkriti\u010dno stanje. Jednom kada to postignemo, jo\u0161 malo pove\u0107avamo tlak u spremniku. Pri 170 bara, pigment (ina\u010de prah) se potpuno otapa u uglji\u010dnom dioksidu te potom zajedno s njim difundira u sastav plastike. Cijeli proces traje svega nekoliko minuta. Prilikom otvaranja spremnik, plin izlazi iz strukture polimera, ostavljaju\u0107i pigment u sastavu plastike. Pigment se niti nakon va\u0111enja plastike iz spremnika ne mo\u017ee izbrisati s polimera&#8221;, obja\u0161njava dipl.ing. Manfred Renner, jedan od znanstvenika Fraunhofer UMSICHT instituta.<\/p>\n<p>Tijekom testiranja u laboratoriju pod visokim tlakom, znanstvenici su uspjeli impregnirati polikarbonatne spojeve nano\u010desticama, \u0161to je materijalu dalo antibakterijska svojstva. Antibakterijska svojstva ispitana su pomo\u0107u bakterije E-coli. Pokazalo se kako bakterija ne mo\u017ee pre\u017eivjeti na takvoj plasti\u010dnoj povr\u0161ini. Jedna od mogu\u0107ih primjena ovakvog materijala jesu kvake impregnirane upravo takvim nano\u010desticama. Testiranja sa silicijem i flurbiprofenom, aktivnim farmaceutskim spojem s antiupalnim djelovanjem, tako\u0111er su bila uspje\u0161na. &#8220;Ovim se procesom mo\u017ee impregnirati polukristalne i amorfne polimere poput najlona, TPE-a, TPU-a, PP-a i polikarbonata&#8221;, navodi Renner. &#8220;Me\u0111utim, ovim se procesom ne mo\u017ee impregnirati kristalini\u010dne polimere.&#8221;<\/p>\n<p>Ovaj proces odlikuje iznimno velik potencijal jer uglji\u010dni dioksid posjeduje mnoga po\u017eeljna svojstva: nezapaljiv je, neotrovan i jeftin. Za razliku od otopina koje se koriste u proizvodnji boja, u stanju u kojem pokazuje svojstva sli\u010dna otopini uglji\u010dni dioksid ne uzrokuje \u0161tetne u\u010dinke po zdravlje i okoli\u0161. Obojene povr\u0161ine se mogu lako o\u0161tetiti, a nisu otporne niti na grebanje. Uobi\u010dajeni procesi impregniranja i oboga\u0107ivanja plastike imaju mnogo nedostataka. Oblikovanje u\u0161trcavanjem npr. ne dozvoljava uvo\u0111enje tvari osjetljivih na visoke temperature poput retardanata i UV stabilizatora \u0161to uzrokuje promjenu boje mnogih pigmenata; poput ljubi\u010daste koja \u010desto prije\u0111e u crnu.<\/p>\n<p>&#8220;Na\u0161a metoda dozvoljava prilagodbu va\u017enih plasti\u010dnih spojeva, kao i proizvoda poput ku\u0107i\u0161ta za mobilne telefone, bez kojih je svakodnevni \u017eivot postao upravo nezamisliv. Velika je prednost upravo boja. Bez obzira radi li se o aditivu ili aktivnoj tvari, one se uvode me\u0111u slojeve blizu povr\u0161ine materijala na temperaturi daleko ispod temperature tali\u0161ta materijala, kroz proces koji nije \u0161tetan za okoli\u0161 i bez potrebe za upotrebom agresivnih otopina&#8221;, nagla\u0161ava Renner. Ovaj bi se proces mogao koristiti i u proizvodnju kontaktnih le\u0107a. Takve bi se le\u0107e mogle obogatiti farmakolo\u0161kim tvarima koje bi se tijekom dana polako otpu\u0161tale u oko, \u0161to bi bilo mnogo prihvatljivije od opetovane primjene kapi za o\u010di u lije\u010denju npr. glaukoma. Prema tvrdnjama znanstvenika, ova nova metoda impregnacije ima uistinu \u0161irok raspon mogu\u0107ih primjena.  <\/p>\n<p>Izvor: <a href=\"https:\/\/www.fraunhofer.de\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Fraunhofer<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Svi ve\u0107 znaju da uglji\u010dni dioksid uzrokuje globalno zagrijavanje. Ipak, ovaj plin ima i neka pozitivna svojstva. Znanstvenici danas impregniraju plastiku komprimiranim uglji\u010dnim dioksidom. Ovaj bi postupak mogao otvoriti nove mogu\u0107nosti primjene, od proizvodnje novih le\u0107a u boji do antibakterijskih kvaka na vratima. Uglji\u010dni dioksid je vi\u0161e od ne\u017eeljenog nusprodukta kemijskih reakcija. Mo\u017ee ga se [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21016405,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16336],"tags":[16954],"class_list":["post-2606","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kemija","tag-plastika"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2606","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2606"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2606\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21016405"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2606"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2606"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2606"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}