![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/field_res.jpg\")
Mo\u0107ni sinkrotronski skenovi fosila Baculitesa prona\u0111eni na ekspedicijama Ameri\u010dkog prirodoslovnog muzeja u podru\u010dju Velikih nizina sugeriraju da je izumrla skupina morskih invertebrata kojoj pripadaju, amoniti, imala \u010deljusti i zube prilago\u0111ene jedenju malog plijena koji je plutao na vodi.<\/p>\n
Jedan je amonit tako\u0111er dao direktan dokaz planktonske prehrane budu\u0107i da je umro sa svojim posljednjim obrokom u ustima \u2013 si\u0107u\u0161nim li\u010dinkama pu\u017eeva i komadi\u0107ima \u0161koljka\u0161a. Detaljni opis unutarnje strukture amonita, koji je ovog tjedna objavila francusko \u2013 ameri\u010dka istra\u017eiva\u010dka skupina u \u010dasopisu Science<\/em>, tako\u0111er daje novi uvid u razloge izumiranja amonita prije 65.5 milijuna godina kad je udar asteroida doveo do izumiranja svih ne lete\u0107ih dinosaura te ve\u0107ine planktona.<\/p>\n “Bila sam iznena\u0111ena kad sam po prvi put ugledala zube i kad sam prona\u0161la si\u0107u\u0161ne planktone u ustima” ka\u017ee glavna autorica Isabelle Kruta sa D\u00e9partement Histoire de la Terre iz Mus\u00e9um National d`Histoire Naturelle u Parizu, Francuska. Kruta je zapo\u010dela s projektom kao istra\u017eiva\u010dica zaklade Annette Kade pri Ameri\u010dkom prirodoslovnom muzeju. “Po prvi put mogli smo pratiti ove delikatne, iznimno dobro o\u010duvane strukture i dobiti informacije o ekologiji ovih zagonetnih \u017eivotinja.”<\/p>\n “Kada uzmete u obzir veliku donju \u010deljust amonita u kombinaciji s ovim novim informacijama o njihovim zubima, uvi\u0111ate da su se ove \u017eivotinje morale hraniti druga\u010dije od dana\u0161njeg Nautilusa koji se prehranjuje otpatcima” ka\u017ee Neil Landman, kustos na Odjelu za paleontologiju Ameri\u010dkog prirodoslovnog muzeja. “Amoniti imaju iznena\u0111uju\u0107e veliku donju \u010deljust s tankim zubima, no u\u010dinak je sasvim suprotan u odnosu na vuka koji bi mogao pojesti Crvenkapicu. U ovom slu\u010daju, ve\u0107a usta zna\u010de prehranu manjim plijenom.”<\/p>\n Amoniti su izumrli ro\u0111aci lignji i hobotnica; Nautilus izgledom li\u010di mnogim amonitima, ali je dalji ro\u0111ak. Amoniti su se javili prije otprilike 400 milijuna godina (u ranom devonu) i do\u017eivjeli eksplozivno \u0161irenje u ranoj juri. U stvari, amoniti su postali toliko brojan i raznolik dio morske faune da su za paleontologe klasi\u010dni “indeksni” fosili koji se koriste kako bi se odredila relativna starost stijena. Do nedavno uloga amonita u morskoj prehrambenoj mre\u017ei bila je nepoznata, iako su neka prethodna istra\u017eivanja Landmana i kolega o obliku \u010deljusti, kao i rad ruskih znanstvenika iz 1992. u kojem su rekonstruirali neke unutarnje strukture seciranjem fosila, dali naznake. Trenutna studija koristi sinkrotronsku rentgensku mikrotomografiju kako bi digitalno rekonstuirala usta triju fosila prona\u0111enih u Ju\u017enoj Dakoti. Trodimenzionalne rekonstrukcije toliko su visoke kvalitete da su \u010deljusti i zubi prikazani u svojem potpunom obliku.<\/p>\n “Rentgenska sinkrotronska mikrotomografija trenutno je najosjetljivija tehnika za nedestruktivno istra\u017eivanje unutarnje strukture fosila\u201c ka\u017ee Paul Tafforeau iz Europskog postrojenja za sinkrotronsku radijaciju. “Za ovu studiju testirali smo uzorke nakon \u0161to po\u010detna priprema fosila i skeniranje konvencionalnijim aparatima koje je provela Kruta nisu dali dovoljno detalja. Sinkrotronski rezultati bili su tako impresivni da smo skenirali sve dostupne uzorke, otkrivaju\u0107i gotovo svaki put radulu, a unutar jedne od njih i plankton. Plankton u \u010deljustima vrste Baculites prvi je izravan dokaz trofi\u010dkih navika odmotanih amonita i poma\u017ee nam razumjeti evolucijski uspjeh tih amonita tijekom krede” ka\u017ee Fabrizio Cecca iz Laboratoire de Pal\u00e9ontologie sa Universit\u00e9 Pierre et Marie Curie u Parizu<\/em>.<\/p>\n \u010celjusti amonita nalaze se unutar tjelesne \u0161upljine. Novi skenovi Baculitesa, ravnog amonita kojeg se mo\u017ee na\u0107i diljem svijeta, koje je napravila istra\u017eiva\u010dka skupina potvr\u0111uju starija istra\u017eivanja koja su pokazala da amoniti imaju vi\u0161e vr\u0161aka na svojoj raduli, vrsti jezika prekrivenog zubima tipi\u010dnoj za meku\u0161ce. Radula se sad mo\u017ee vidjeti izuzetno detaljno: najvi\u0161i vr\u0161ak visok je 2 milimetra, oblik zuba varira od sabljolikih do onih nalik zupcima \u010de\u0161lja i svi su zubi vrlo tanki. \u010celjusti su tipi\u010dne za skupinu amonita (aptychophorani) kojoj Baculites pripada. Osim toga, jedan je uzorak imao si\u0107u\u0161nog pu\u017ea i tri si\u0107u\u0161na \u0161koljka\u0161a u ustima; jedan od \u0161koljka\u0161a \u010dak je razrezan na dva dijela. Budu\u0107i da ovi planktonski fosili nisu prona\u0111eni nigdje drugdje na uzorku, skupina smatra da je primjerak uginuo dok je jeo svoj posljednji obrok te da ga ti organizmi nisu “o\u010distili” nakon \u0161to je uginuo.<\/p>\n “Na\u0161e istra\u017eivanje sugerira nekoliko stvari. Prvo, \u0161irenje amonita skupine aptychophoran mo\u017ee se povezati sa \u0161irenjem planktona tijekom rane jure” ka\u017ee Landman. “Osim toga, planktoni su te\u0161ko pogo\u0111eni na prijelazu krede u tercijar te je gubitak izvora hrane vjerojatno dodatno ubrzao izumiranje amonita. Ovo istra\u017eivanje tako\u0111er ima implikacije za razumijevanje ciklusa ugljika tijekom ovog razdoblja.” Isabelle Rouget iz Laboratoire de Pal\u00e9ontologie na Universit\u00e9 Pierre et Marie Curie<\/em> u Parizu se sla\u017ee, dodaju\u0107i da “sad uvi\u0111amo da su amoniti okupirali sasvim drugu ni\u0161u u trofi\u010dkoj mre\u017ei od one u koju smo ih prije smje\u0161tali.”<\/p>\n