![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/isaac_newton.jpg\")
Newton, Sir Isaac (1642.-1727.), britanski filozof, smatra se najoriginalnijim i najutjecajnijim teoreti\u010darem u povijesti znanosti. Pored otkri\u0107a ra\u010duna beskona\u010dnosti i nove teorije prirode svjetlosti i boja, Newton je postavljanjem tri zakon kretanja i op\u0107im zakonom gravitacije temeljito promijenio osnovnu strukturu fizike.<\/p>\n
Kao jedan od pokreta\u010da znanstvene revolucije u 17. stolje\u0107u, Newtonov rad povezao je radove mnogih slavnih fizi\u010dara poput Kopernika, Keplera, Galilea i Descartesa u novu mo\u0107nu teoriju. Tri stolje\u0107a poslije, klasi\u010dna mehanika ostaje izuzetno korisna i ni\u0161ta manje elegantna kao i tada.<\/p>\n
Isaac Newton ro\u0111en je kao nedono\u0161\u010de na Bo\u017ei\u0107 1642. godine u Woolsthorpeu, zaseoku u blizini Granthama u Lincolnshireu. Ro\u0111en nakon smrti svog oca, nepismenog maloposjednika (tako\u0111er imena Isaac), Isaac Newton je kao novoro\u0111en\u010de bio toliko malen da bi stao i u omanju zdjelu. S nenavr\u0161enih tri godine, njegova ga je majka, Hanna Ayscough, ostavila na brizi svojoj majci ne bi li se mogla ponovno udati i podi\u0107i drugu obitelj s Barnabasom Smithom, bogatim \u017eupnikom obli\u017enjeg North Withama. Na Newtonov je \u017eivot uvelike utjecalo njegovo prerano ro\u0111enje, duga odvojenost od majke kao i izrazita mr\u017enja njegova o\u010duha. \u010cak i nakon povratka Hannae Ayscough u Woolsthorpe, 1653. godine, nakon smrti drugog supruga, Newton nije mogao zadobiti maj\u010dinu pa\u017enju i nje\u017enost, zbog \u010dega je vjerojatno i razvio tako kompleksan karakter. Newtonovo djetinjstvo bilo je sve samo ne lijepo. Tijekom \u017eivota stalno je bio na rubu emocionalnog sloma. Poznati su slu\u010dajevi kada je \u017eestoko i osvetoljubljivo napadao i prijatelje i neprijatelje. Iste godine kada mu se majka vratila u Woolsthorpe, Newton je prestao odlaziti u \u0161kolu ne bi li ispunio svoje nasljedno pravo da postane farmer. Sre\u0107om, u tom je zanimanju bio izrazito neuspje\u0161an pa se ubrzo vratio u kraljevsku \u0161kolu u Granthamu, gdje se pripremio za Trinity College u Cambridgeu. Postoje mnoge anegdote o tom periodu Newtonovog \u017eivota. Ipak, prekretnica u Newtonovom \u017eivotu zbila se u lipnju 1661. godine kada je napustio Woolsthorpe i upisao sveu\u010dili\u0161te Cambridge. Tada je Newton u\u0161ao u novi svijet, svijet koji \u0107e uskoro zvati svojim.<\/p>\n
Iako je Cambridge bio izuzetan centar znanja, duh znanstvene revolucije jo\u0161 nije u\u0161ao u staromodni i pomalo zastarjeli kurikulum. Malo se zna o Newtonovom studentskom \u017eivotu, ali lako je pretpostaviti kako je uo\u010dio mnogo o Aristottelu kao i drugim klasi\u010dnim autorima. Nadalje, po svemu sude\u0107i nije se pretjerano isticao od ostatka studentskog tijela. Godine 1664. Isaac Barrow, profesor matematike na sveu\u010dili\u0161tu Cambridge, ispitao je Newtonovo poznavanje euklidske geometrije i ocijenio ga jedva zadovoljavaju\u0107im. Danas znamo kako je tijekom studija Newton bio zaokupljen privatnim radom, na svoju ruku je ovladao radovima Ren\u00e9 Descartesa, Pierre Gassendia, Thomasa Hobbesa i drugih zna\u010dajnih osoba znanstvene revolucije. Serije bilje\u017enica dokazuju kako je Newton po\u010deo savladavati Descartesovu geometriju i druge forme matematike, daleko naprednije od Euklidovih Elemenata. Barrow, koji je i sam bo darovit matemati\u010dar, trebao je tek prepoznati Newtonov genij.<\/p>\n
Godine 1665. Newton je polo\u017eio ispit za prvostupnika na sveu\u010dili\u0161tu Cambridge. Diplomirao je s pohvalama. Po\u0161to je sveu\u010dili\u0161te bilo zatvoreno naredne dvije godine zbog kuge, Newton se vratio u Woolsthorpe. Nakon povratka, u samo 18 mjeseci Newton je ostvario niz znanstvenih otkri\u0107a. Kako se kasnije i sam prisje\u0107ao: “Sve se to zbilo u dvije godine kada harala kuga, od 1665. do 1666. godine. U to sam vrijeme bio na vrhuncu sposobnosti bez obzira radi li se o izumima ili o prou\u010davanju matematike i filozofije.” U matematici, Newton je postavio svoju metodu toka odnosno ra\u010dun beskona\u010dnosti, postavio osnove teorije prirode svjetlosti i boje, ostvario zna\u010dajan napredak u prou\u010davanju planetarnog gibanja \u0161to \u0107e kasnije, 1687. godine objaviti u svojoj najpoznatijoj knjizi: Principia.<\/p>\n
U travnju 1667. godine, Newton se vratio na Cambridge gdje je u tijesnoj utrci dobio mjesto znanstvenog novaka na Trinityu. Uspjeh je popratilo i poprili\u010dno bogatstvo. Sljede\u0107e je godine magistrirao umjetnost, a 1669. (prije navr\u0161enog 27. ro\u0111endana) naslijedio je Isaaca Barrowa na mjestu profesora matematike. Nova su mu zadu\u017eenja omogu\u0107ila organizaciju njegovih prija\u0161njih istra\u017eivanja optike. Godine 1672., nedugo nakon \u0161to je primljen u Kraljevsko dru\u0161tvo (Royal Society), objavio je svoj prvi znanstveni rad. Bio je to briljantan i kontroverzan rad o prirodi boja. U prvoj od serije \u017eestokih rasprava, Newton se suo\u010dio s cijenjenim znanstvenikom Robertom Hookeom. Kontroverza koja je trajala sve do 1678. godine ostavila je traga na Newtonovom pona\u0161anju. Nakon po\u010detnog okr\u0161aja, Newton se polako povukao. Usprkos tomu, Newton je 1675. godine izdao jo\u0161 jedan \u010dlanak kojim je ponovno privukao pa\u017enju znanstvene javnosti. Naime, zbog tog je \u010dlanka optu\u017een za plagiranje rada samog Hookea. Optu\u017ebe su bile potpuno neosnovane. Nakon \u0161to se opekao po drugi put, Newton se ponovno povukao.<\/p>\n
Godine 1678. Newton je pretrpio ozbiljan emocionalni slom, a sljede\u0107e godine mu je umrla i majka. Newton se ogradio od svijeta i ljudi i posvetio istra\u017eivanju alkemije. Iako se kasnije taj rad smatrao sramotnim, Newton je tijekom alkemi\u010darske faze izuzetno ozbiljno prou\u010davao osnovne sile u prirodi. Zahvaljuju\u0107i upravo tom radu uspio je postaviti zna\u010dajna teoretska promi\u0161ljanja, ne\u0161to \u0161to nije mogao u okrilju filozofije mehanike. Dok je filozofija mehanike svodila sve fenomene u prirodi na model tijela u gibanju, filozofija alkemije je predvi\u0111ala mogu\u0107nost postojanja pojava privla\u010denja i odbijanja na \u010desti\u010dnoj razini. Osnove Newtonovog kasnijeg rada na podru\u010dju mehanike svemira mogu se dovesti u vezu s njegovim poznavanjem alkemije. Kombiniraju\u0107i pokuse i duboka matemati\u010dka promi\u0161ljanja, Newton je preobrazio filozofiju mehanike dodaju\u0107i joj novu i tajanstvenu, ali zato mjerljivu veli\u010dinu: silu gravitacije.<\/p>\n
Prema predaji, 1666. godine Newton je opazio pad jabuke s drveta u svom vrtu u Woolsthorpeu. Kako se kasnije sam prisje\u0107ao: “Iste sam godine po\u010deo razmi\u0161ljati o pro\u0161irenju gravitacije i na gibanje Mjeseca.” Newtonovo sje\u0107anje i nije sasvim to\u010dno. U stvari, prema svim pokazateljima, koncept univerzalne gravitacije u Newtonovom umu se nije razvio 1666. godine, za to je bilo potrebno \u010dak 20 godina inkubacije. Ironi\u010dno, upravo je Robert Hooke pomogao ra\u0111anju te velike ideje. U studenom 1679. godine, Hooke je zapo\u010deo intenzivno dopisivanje na temu gibanja nebeskih tijela. Iako je Newton naglo prekinuo korespondenciju, Hookeova su pisma poslu\u017eila kao poveznica izme\u0111u centripetalnog privla\u010denja i sile \u010dija ja\u010dina opada s kvadratom udaljenosti. Po\u010detkom 1680. godine Newton je izradio vlastite zaklju\u010dke.<\/p>\n
Istovremeno, u kavanama Londona, Hooke, Edmund Halley i Christopher Wren neuspje\u0161no su poku\u0161avali rije\u0161iti problem gibanja planeta. U kolovozu 1684. godine Halley je napokon posjetio Newtona na Cambridgeu, nadaju\u0107i se odgovoru na sljede\u0107u zagonetku: “Kojeg je oblika putanja po kojoj se kre\u0107u planeti kada obilaze oko Sunca, ukoliko se gibaju pod djelovanjem privla\u010dne sile koja opada s kvadratom udaljenosti?” \u010cim je postavio pitanje, Newton je spremno odgovorio: “Elipti\u010dna”. Kada ga je Halley zatra\u017eio obja\u0161njenje, Newton je rekao kako je to ve\u0107 izra\u010dunao. Iako je Newton u privatnosti ve\u0107 prona\u0161ao odgovor na jednu od zagonetki svemira, a samo je on i posjedovao potrebne matemati\u010dke vje\u0161tine za takav pothvat, matemati\u010dki je dokaz negdje zametnuo. Na kraju rasprave, Newton je Halleyu obe\u0107ao poslati nov matemati\u010dki izvod. Kao djelomi\u010dno ispunjenje svog obe\u0107anja, Newton je nedugo poslije, 1684. godine objavio svoj slavni rad De Motu. Iz tog je rada kasnije nastalo njegovo najpoznatije djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica. Radi se o mo\u017eda najzna\u010dajnijem djelu u cijeloj povijesti znanosti, a treba naglasiti kako su zna\u010dajan doprinos nastanku tog djela ostvarili i Hooke i Halley.<\/p>\n
Iako je Principia u znanstvenim krugovima do\u010dekana s odobravanjem, budu\u0107nost ovog djela bila je upitna i prije tiskanja. Hooke je i ovdje odigrao klju\u010dnu ulogu tvrdnjama, koje i nisu bile potpuno neosnovane, kako ima pravo na dio Newtonovih zasluga zbog pisama koje su razmijenili 1679. i 1680. godine. Njegov je trud ipak bio uzaludan. Newton je bio toliko bijesan da je prijetio povla\u010denjem tre\u0107e knjige Principia te da \u0107e se odre\u0107i znanosti kao \u0161to bi se odrekao `drske i svadljive \u017eene`. Kada se napokon smirio, Newton je pristao na objavu. Ipak, umjesto priznanja Hookeova doprinosa, Newton je izbrisao svaki spomen Hookeova imena u djelu. Mr\u017enja prema Hookeu potpuno ga je obuzela zbog \u010dega je odbio objaviti svoju Optiku i gotovo se potpuno povukao iz rada Kraljevskog dru\u0161tva sve do nakon Hookeove smrti 1703. godine.<\/p>\n
Nakon objave Principia, Newton se po\u010deo vi\u0161e baviti javnim poslovima. Godine 1689. izabran je za predstavnika Cambridgea u Parlamentu. Tijekom svog boravka u Londonu upoznao je slavnog filozofa Johna Lockea i Nicolasa Fatio de Duilliera, briljantnog mladog matemati\u010dara koji mu je postao bliski prijatelj. Godine 1693. Newton je pretrpio jo\u0161 jedan \u017eiv\u010dani slom, ali nimalo sli\u010dan onomu iz 1677. i 1678. godine. Uzrok ovog \u017eiv\u010danog sloma podlo\u017ean je razli\u010ditim interpretacijama: previ\u0161e rada, stres zbog kontroverzi s Hookeom, neobja\u0161njen prekid prijateljstva s Fatiom, mo\u017eda kroni\u010dno trovanje \u017eivom zbog trogodi\u0161njeg bavljenja alkemijom. Vjerojatno je svaki faktor imao svoj utjecaj. Sve \u0161to zapravo znamo jest da su Locke i Samuel Pepys primili \u010dudna i uznemiruju\u0107a pisma zbog kojih su se zabrinuli za `uravnote\u017eenost Newtonova uma`. Bez obzira na uzrok, ubrzo nakon oporavka Newton je potra\u017eio novo namje\u0161tenje u Londonu. Godine 1696., uz pomo\u0107 Charlesa Montaguea, kolege s Trinitya i kasnijeg grofa od Halifaxa, Newton je imenovan Upraviteljem riznice. Novo mu se namje\u0161tenje toliko svidjelo da je bez zadr\u0161ke napustio Cambridge i preselio u London.<\/p>\n
Tijekom boravka u Londonu Newton je u\u017eivao u mo\u0107i i priznanju dru\u0161tva. Njegovo mu je zaposlenje osiguralo lagodan \u017eivot i dru\u0161tveni status i to ne bez pokri\u0107a jer se naime pokazao kao izuzetno aktivan i sposoban upravitelj. Nakon Hookeove smrti 1703. godine, Newton je izabran za predsjednika Kraljevskog dru\u0161tva. Na tu su ga funkciju opetovano izabirali svake godine sve do njegove smrti. Godine 1704. objavio je svoje drugo veliko djelo, Optiku, zasnovano uglavnom na radu starom i nekoliko desetlje\u0107a. Godine 1705. dodijeljen mu je status viteza.<\/p>\n
Iako su njegove kreativne godine pro\u0161le, Newton je i dalje imao velik utjecaj na razvoj znanosti. Kraljevsko je dru\u0161tvo bilo njegov instrument, a koristio ga je i za vlastiti napredak. Vrijeme kada je Newton bio predsjednik Kraljevskog dru\u0161tva opisuje se kao vrijeme tiranije i autokracije. Njegova kontrola nad \u017eivotima i karijerama mla\u0111ih u\u010denika bila je neupitna i potpuna. Newton nije podnosio prigovore i kontroverzu, \u0161to se jasno vidi i iz njegova sukoba s Hookeom. U kasnijim raspravama, u vrijeme kada je bio predsjednik Kraljevskog dru\u0161tva, u\u017eivao je neospornu kontrolu nad dru\u0161tvom pa je tako na primjer objavio Flamsteedova astronomska opa\u017eanja, njegovo \u017eivotno djelo, bez dopu\u0161tenja samog Flamsteeda. Isto je u\u010dinio i sa svojom raspravom o aritmetici, koju je vodio sa znamenitim Leibnizom. Newton je za izravan rat rije\u010dima koristio mla\u0111e kolege, dok je on u pozadini planirao napad i obranu. Rad Kraljevskog dru\u0161tva se na kraju pretvorio u provo\u0111enje Newtnove volje. Sve do svoje smrti, Newton je neosporno dominirao znanstvenom scenom tog vremena. Umro je u Londonu, u 20. o\u017eujka 1727. godine (neki izvori navode 31. o\u017eujka kao to\u010dniji datum).<\/p>\n