![\"\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/azra\/dino_g.jpg\")
<\/p>\nIstra\u017eiva\u010di sa Sveu\u010dili\u0161ta Alberta otkrili su da se fosilizirana kost dinosaura prona\u0111ena u Novom Meksiku suprotstavlja davno uspostavljenoj paradigmi kako je doba dinosaura zavr\u0161ilo prije 65,5 i 66 milijuna godina.<\/p>\n
<\/p>\n
Skupina sa Sveu\u010dili\u0161ta Alberta, predvo\u0111ena Larry Heamanom sa Odsjeka za znanosti o Zemlji i atmosferi odredila je da je bedrena kost hadrosaura stara svega 64,8 milijuna godina. To zna\u010di da je ovaj specifi\u010dan biljojed \u017eivio jo\u0161 700 000 godina nakon doga\u0111aja masovnog izumiranja za koji mnogi paleontolozi vjeruju da je zauvijek izbrisao sve dinosaure ne-leta\u010de s lica Zemlje. Heaman i njegovi kolege koristili su novu metodu izravnog datiranja pod nazivom U-Pb (uran – olovo) datiranje. Laserska zraka baca si\u0107u\u0161ne \u010destice fosila, koje zatim prolaze izotopnu analizu. Ova nova tehnika ne samo da omogu\u0107uje odre\u0111ivanje starosti fosilne kosti, ve\u0107 je u mogu\u0107nosti odrediti i vrstu hrane koju dinosaur jede. \u017diva kost sadr\u017ei vrlo niske razine urana no za vrijeme fosilizacije (u pravilu manje od tisu\u0107u godina nakon smrti) oboga\u0107uje se elementima poput urana. Atomi urana u kosti spontano se tijekom vremena raspadaju u olovo i kad je fosilizacija potpuna, odbrojavanje raspada urana u olovo mo\u017ee po\u010deti. Izotopni sastav olova odre\u0111en za bedrenu kost hadrosaura stoga slu\u017ei kao mjera njezine apsolutne starosti.<\/p>\n
Trenutno paleontolozi odre\u0111uju starost fosila dinosaura koriste\u0107i tehniku pod nazivom relativna kronologija. Kad je to mogu\u0107e, starost fosila procjenjuje se relativno u odnosu na poznato vrijeme talo\u017eenja sloja sedimenta u kojem je prona\u0111en ili se ograni\u010dava poznatim vremenima talo\u017eenja slojeva iznad i ispod sloja u kojem je prona\u0111en fosil. Me\u0111utim, odre\u0111ivanje to\u010dnog razdoblja talo\u017eenja sedimentnih stijena vrlo je te\u0161ko te je kao posljedica toga razdoblja talo\u017eenja za ve\u0107inu fosilnih slojeva vrlo `labavo` odre\u0111ena. Potencijalna slabost relativnog kronolo\u0161kog pristupa je u tome \u0161to kroz milijune godina geolo\u0161ke i okoli\u0161ne sile mogu uzrokovati eroziju sloja u kojem se nalazi fosil te se fosil mo\u017ee pomaknuti ili biti odnesen iz originalnog sloja u sedimentu. Istra\u017eiva\u010di ka\u017eu da njihova metoda izravnog datiranja onemogu\u0107ava ovakve slu\u010dajeve. Popularno je uvjerenje da se masovno izumiranje dinosaura dogodilo prije 65,5 do 66 milijuna godina.<\/p>\n
Uobi\u010dajena je teorija da je nakon udara divovskog meteorita oblak pra\u0161ine i \u010destica blokirao Sun\u010devo zra\u010denje te time uzrokovao ekstremne klimatske uvjete i poubijao vegetaciju diljem svijeta. Heaman i njegovi kolege istra\u017eiva\u010di ka\u017eu da je moglo postojati i nekoliko razloga za\u0161to je hadrosaur iz Novog Meksika dolazio iz roda dinosaura koji je pre\u017eivio doga\u0111aje velikog masovnog izumiranja u razdoblju kasne krede (doga\u0111aj KT izumiranja). Heaman ka\u017ee da je mogu\u0107e da u nekim regijama vegetacija nije izumrla i odre\u0111en broj jedinki vrste hadrosaura je pre\u017eivio. Istra\u017eiva\u010di tako\u0111er ka\u017eu da treba istra\u017eiti potencijalno pre\u017eivljavanje jaja dinosaura u ekstremnim klimatskim uvjetima. Heaman i njegovi kolege vjeruju da \u0107e se, ukoliko se njihova nova tehnika datiranja uran \u2013 olovo potvrdi na vi\u0161e fosilnih uzoraka, \u010ditava paradigma KT izumiranja i kraja dinosaura morati ponovno ispitati. Istra\u017eivanje je objavljeno u internetskom izdanju \u010dasopisa Geology <\/em>26. sije\u010dnja.<\/p>\n