![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/zivot-nakon-smrti.jpg\")
Iskustva blizu smrti \u010desto se smatraju misti\u010dnim pojavama, me\u0111utim jedno novo istra\u017eivanje pokazuje da uglavnom sva imaju znanstveno obja\u0161njenje.<\/p>\nIskustva blizu smrti \u010desto se smatraju misti\u010dnim pojavama, me\u0111utim jedno novo istra\u017eivanje pokazuje da uglavnom sva imaju znanstveno obja\u0161njenje.<\/p>\n
Ljudi koji su ih do\u017eivjeli naj\u010de\u0161\u0107e opisuju kako su osje\u0107ali da su mrtvi, da im je du\u0161a napustila tijelo, da su putovali prema izvoru svjetlosti te da su pre\u0161li u neku drugu stvarnost, pro\u017eetu ljubavlju i bla\u017eenstvom.<\/p>\n
Istra\u017eivanja agencije Gallup pokazala su da ih je do\u017eivjelo oko tri posto Amerikanaca. No ona nisu karakteristi\u010dna za neko odre\u0111eno dru\u0161tvo ve\u0107 su zabilje\u017eena u mnogim kulturama sve od drevne Gr\u010dke. Zanimljivo je, me\u0111utim, da nisu sva povezana sa stvarnim pragom izme\u0111u \u017eivota i smrti. Naime, prema jednoj studiji od 58 pacijenata koji su do\u017eivjeli iskustva blizu smrti \u010dak 30 njih nije bilo u stvarnoj opasnosti da umre, iako su uglavnom svi mislili da jesu.<\/p>\n
Jedna nova studija nedavno je otkrila da postoje mogu\u0107a obja\u0161njenja svih razli\u010ditih elemenata takvih iskustava. `Mnoge pojave koje se povezuju s iskustvima blizu smrti mogu se logi\u010dno objasniti`, rekao je voditelj istra\u017eivanja, neuroznanstvenik Dean Mobbs iz Medical Research Council Cognition and Brain Sciences Unit na Cambridgeu.<\/p>\n
Osje\u0107aj da smo mrtvi<\/strong><\/p>\n Osje\u0107aj da smo mrtvi nije ograni\u010den na iskustva blizu smrti. Tako su primjerice pacijenti koji boluju od tzv. Cotardovog sindroma, odnosno sindroma `hodaju\u0107eg le\u0161a` uvjereni da su mrtvi. Ovaj sindrom razvija se tijekom neke te\u0161ke traume, primjerice u poodmaklim fazama tifusa i multiple skleroze, a povezuje se s nekim dijelovima mozga kao \u0161to su parijetalni i prefrontalni korteks \u2013 parijetalni je uobi\u010dajeno uklju\u010den u procese koji zahtijevaju pozornost, a prefrontalni je povezan s iluzijama kakve su zamije\u0107ene u du\u0161evnim bolestima poput shizofrenije.<\/p>\n Izlazak iz tijela<\/strong><\/p>\n Osje\u0107aj da je na\u0161e svjesno bi\u0107e iza\u0161lo iz tijela uobi\u010dajen je tijekom isprekidanog sna koji uvijek prethodi padanju u san ili bu\u0111enju. Primjerice paraliza sna, osje\u0107aj da smo paralizirani dok smo jo\u0161 uvijek svjesni vanjskog svijeta, zabilje\u017eena je kod 40-ak posto svih ljudi, a povezana je i s halucinacijama koje mogu rezultirati osje\u0107ajem lebdenja iznad vlastitog tijela. Jedno istra\u017eivanje iz 2005. godine otkrilo je da se izvantjelesna iskustva mogu umjetno pokrenuti stimuliranjem desnog temporoparijetalnog spoja u mozgu, \u0161to pokazuje da zbunjenost osjetilnim informacijama mo\u017ee radikalno promijeniti na\u010din na koji do\u017eivljavamo svoje tijelo.<\/p>\n Susreti s mrtvima i vra\u0107anje filma \u017eivota<\/strong><\/p>\n Prema novom istra\u017eivanju, predstavljenom u \u010dasopisu Trends in Cognitive Sciences, \u010dak i vrlo neobi\u010dna iskustva s ruba smrti, kao \u0161to je susret s mrtvim osobama, imaju znanstveno obja\u0161njenje. Primjerice, ljudi oboljeli od Parkinsona nerijetko vide duhove, pa \u010dak i \u010dudovi\u0161ta jer ta bolest uklju\u010duje poreme\u0107aj u funkcioniranju dopamina, neurotransmitera koji mo\u017ee izazvati halucinacije.<\/p>\n Kada je pak rije\u010d o karakteristi\u010dnom ponovnom pro\u017eivljavanju trenutaka iz vlastitog \u017eivota, odgovoran bi mogao biti tzv. locus coeruleus, sredi\u0161nji dio mozga koji osloba\u0111a noradrenalin, hormon stresa koji se u velikim koli\u010dinama lu\u010di tijekom trauma. Locus coeruleus je sna\u017eno povezan s dijelovima mozga koji posreduju izme\u0111u osje\u0107aja i pam\u0107enja kao \u0161to su amigdala i hipotalamus.<\/p>\n Osje\u0107aj bla\u017eenstva<\/strong><\/p>\n Novo istra\u017eivanje tako\u0111er pokazuje da neki lijekovi i droge izazivaju euforiju koja je uobi\u010dajena u iskustvima na rubu smrti. Jedan od takvih je i ketamin koji tako\u0111er mo\u017ee pokrenuti osje\u0107aj izlaska iz tijela i halucinacije. Ketamin djeluje na opioidni sustav mozga, a prirodno postaje aktivan i bez droga kod \u017eivotinja koje su izlo\u017eene napadu. Mobbs smatra da to pokazuje da bi ozbiljne traume mogle potaknuti ovaj aspekt iskustva na rubu smrti.<\/p>\n Svjetlo na kraju tunela<\/strong><\/p>\n Jedno od najpoznatijih iskustava s ruba smrti jest do\u017eivljaj da se kroz tunel kre\u0107emo prema blje\u0161tavom svjetlu. Iako konkretni uzroci ovog iskustva jo\u0161 uvijek nisu potpuno razja\u0161njeni, poznato je da tzv. tunelski vid nastaje kada je dotok krvi i kisika u o\u010di smanjen, a problem mogu izazvati ekstreman strah i gubitak kisika koji su svojstveni trenutku smrti.<\/p>\n Problemi studija iskustava na rubu smrti<\/strong><\/p>\n Naravno, ne bi bilo primjereno zaklju\u010diti da Mobbsovo istra\u017eivanje daje kona\u010dne odgovore na pitanje kako to\u010dno nastaju razni do\u017eivljaji iskustava blizu smrti – ono samo nudi mogu\u0107a, razumna obja\u0161njenja. Naime, klini\u010dku smrt, traume, ekstreman strah ili neka druga stanja koja ih mogu izazvati te\u0161ko je objektivno znanstveno istra\u017eivati jer ih nije mogu\u0107e sustavno reproducirati i pratiti u uvjetima kakvi su nu\u017eni za ozbiljne studije. U trenutku kada je \u017eivot pacijenta ugro\u017een, svaki ozbiljan lije\u010dnik nastojat \u0107e poduzeti sve potrebne mjere da ga spasi te sigurno ne\u0107e voditi ra\u010duna da bilje\u017ei sve funkcije mozga i druge parametre koji bi mogli rasvijetliti misterij iskustava blizu smrti. Tako\u0111er nije logi\u010dno o\u010dekivati da bi odgovorni znanstvenici u odgovaraju\u0107im laboratorijskim uvjetima mogli izazivati stanja na rubu smrti samo da bi ih potom kvalitetno analizirali, kao \u0161to to rade akteri poznatog filma `Tanka linija smrti`.<\/p>\n No Mobbs isti\u010de da znanstveni podaci ipak ukazuju na \u010dinjenicu da sve pojave povezane s iskustvom na rubu smrti imaju neki temelj u postoje\u0107im poreme\u0107ajima u normalnom funkcioniranju mozga. `Ova nam otkri\u0107a daju znanstvene informacije o ne\u010demu \u0161to je dosad uvijek bilo dijelom sfere nadnaravnog`, rekao je Mobbs. `Ja osobno vjerujem da nam razumijevanje procesa umiranja mo\u017ee pomo\u0107i da se pomirimo s tim neumitnim dijelom \u017eivota.`<\/p>\n Kognitivni neuroznanstvenik Olaf Blanke iz \u0160vicarskog saveznog tehnolo\u0161kog instituta u Lausanni ka\u017ee da je velik problem u istra\u017eivanju iskustava blizu smrti nemogu\u0107nost njihove eksperimentalne analize. `Ipak, na\u0161 je rad pokazao da se to mo\u017ee u\u010diniti s izvantjelesnim iskustvima, pa za\u0161to onda ne bi i s osje\u0107ajima koji su povezani s iskustvima na rubu smrti”, prenosi tportal.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iskustva blizu smrti \u010desto se smatraju misti\u010dnim pojavama, me\u0111utim jedno novo istra\u017eivanje pokazuje da uglavnom sva imaju znanstveno obja\u0161njenje. Ljudi koji su ih do\u017eivjeli naj\u010de\u0161\u0107e opisuju kako su osje\u0107ali da su mrtvi, da im je du\u0161a napustila tijelo, da su putovali prema izvoru svjetlosti te da su pre\u0161li u neku drugu stvarnost, pro\u017eetu ljubavlju i […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21016747,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16341],"tags":[],"class_list":["post-2991","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-na-rubu-znanosti"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2991","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2991"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2991\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21016747"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2991"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2991"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2991"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}