Cvr\u010dak je najuporniji i najglasniji svira\u010d toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojeno\u0161\u0107u ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.<\/p>\n\n\n\n
Cvr\u010dci se po danu skrivaju me\u0111u li\u0161\u0107em. \u017dive od sokova koje si\u0161u iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je obi\u010dnog cvr\u010dka (Lyristes plebeius<\/em>), tipi\u010dnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti vi\u0111en. Kod nas jo\u0161 nalazimo sivog maninog cvr\u010dka (Cicada orni<\/em>), koji je ime dobio po tome \u0161to jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.<\/p>\n\n\n\n Cvr\u010dak pomalo podsje\u0107a na Svjetsko prvenstvo u nogometu: \u010detiri godine se priprema i vje\u017eba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego \u0161to napusti zemlju, li\u010dinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, bu\u0161i korijen i si\u0161e sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja li\u010dina\u010dkog \u017eivota raste i nakon \u010detiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba \u010dak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodi\u0161nji cvr\u010dak (Magicicada septemdecim<\/a><\/em>). On je ujedno i kukac s najdu\u017eim \u017eivotnim ciklusom.<\/p>\n\n\n\n Za potpunu preobrazbu li\u010dinka cvr\u010dka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skru\u0107ene kutikule (koja prekriva povr\u0161inu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvr\u010dak lagano izlazi iz stare ko\u017ee koja ostaje \u010dvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvr\u010dak ostaje u staroj ko\u017ei oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osu\u0161ila na suncu. Ljetne sun\u010deve zrake su neophodne za cvr\u010dka. Padne li temperatura ispod 25 \u00b0C, kukac nema vi\u0161e dovoljno energije za cvr\u010danje.<\/p>\n\n\n\n Kada ga u kasno prolje\u0107e jednom osvoji Sun\u010deva svjetlost, cvr\u010dak ima samo tri mjeseca da u\u010dini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mu\u017ejak mo\u017ee proizvesti karakteristi\u010dnu ljetnu pjesmu \u010diji je cilj privu\u0107i \u017eenku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad u\u010dini i pogre\u0161ku pa se poku\u0161ava spariti s drugim mu\u017ejacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” \u0107e zaista i do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mu\u017ejak i \u017eenka sparuju se spojeni zatkom \u0161to traje oko desetak minuta nakon \u010dega se rastaju. Mu\u017ejak se vra\u0107a zaglu\u0161uju\u0107em koncertu dok \u017eenka pronalazi odgovaraju\u0107u gran\u010dicu, “bu\u0161i” rupicu i u nju strpljivo pomo\u0107u leglice pola\u017ee jaja koja nalikuju zrncima ri\u017ee. Nakon mjesec dana razvijaju se li\u010dinke, otpu\u0161taju se s gran\u010dice, padnu na tlo i zapo\u010dinju svoj duga\u010dak podzemni \u017eivot. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.<\/p>\n\n\n\n Pjev mu\u017ejaka cvr\u010dka je jedinstven i nema ni\u0161ta zajedni\u010dkog sa zvukom koji ispu\u0161taju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvr\u010dci imaju pri dnu zatka cvr\u010dala kao poseban ure\u0111aj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog za\u010danog koluti\u0107a napete su im zvu\u010dne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mi\u0161i\u0107. Brzo stezanje mi\u0161i\u0107a uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako poja\u010davaju veliki rezonatori na zatku. Mi\u0161i\u0107i se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.<\/p>\n\n\n\n