![\"\"](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/dijamant.jpg\")
U zadnjih desetak godina razvoj umjetno izraslih dijamanata dobio je novi zamah. Iz domene laboratorijskih istra\u017eivanja krenulo se prema komercijalizaciji dijamanata za draguljarsku industriju (mali dijamanti za industrijsku primjenu se sintetiziraju ve\u0107 pedesetak godina).<\/p>\n
Nastale su i tvrtke za proizvodnju umjetnih dijamanata, poput Gemesisa i Apollo diamonda, koje proizvode i obojene dijamante, koji imaju znatno ni\u017eu cijenu od one koju posti\u017eu prirodni dijamanti.<\/p>\n
Dijamanti se proizvode u veli\u010dinama od oko jednog karata (karat je tradicionalna jedinica za mjerenje veli\u010dine dijamanta i iznosi 0,2 grama). Najzanimljivije u cijeloj pri\u010di o napretku proizvodnje umjetnih dijamanata je da su se u nju uklju\u010dili, na svoj osebujan na\u010din “istra\u017eiva\u010di novinarstva” i novinari. Oni su pristupili problemu proizvodnje dijamanata potpuno neznanstveno. Uzeli su nekoliko umjetno izraslih dijamanata i krenuli u srce njujor\u0161kog sredi\u0161ta trgovine dijamantima, u \u010detrdeset sedmu ulicu i pretvaraju\u0107i se da prodaju dijamante, ponudili su ih nekolicini eksperata za procjenu vrijednosti dijamanata.<\/p>\n
To su oni zagonetni likovi koji u kriminalisti\u010dkim filmovima pregledavaju dragulje, satove i sli\u010dne vrijedne objekte upotrebljavaju\u0107i urarsku lupu na oku, pokoji o\u0161tri objekt i sl. U njujor\u0161koj 47. ulici svi eksperti za procjenu dijamanata, koje su novinari kontaktirali, ocijenili su done\u0161ene dijamante kao prirodne. To zna\u010di da umjetno proizvedeni dijamant izmi\u010de tradicionalnim sposobnostima \u010dovjeka da iz suptilnih morfolo\u0161kih razloga zaklju\u010di je li dragulj stvarno proizvod prirode ili je nastao u laboratoriju. Do sada su eksperti s lako\u0107om mogli razlu\u010diti pravi dijamant od jeftinih surogata poput kristala kubi\u010dnog cirkonija koji se \u010desto poku\u0161ava “prodati” kao pravi dijamant.<\/p>\n
Prirodni “laboratorij” se u stvari ne razlikuje bitno od onog koji koriste dana\u0161nji alkemi\u010dari. Priroda, kao i \u010dovjek, koristi visoke temperature i tlak da bi na dubini od oko 150 km ispod zemljine povr\u0161ine pretvorila stabilnu fazu ugljika (grafit) u metastabilnu fazu – dijamant. Nakon toga pod djelovanjem geolo\u0161kih sila u odre\u0111enim dijelovima svijeta dijamanti putuju prema povr\u0161ini gdje ih kasnije nalazi \u010dovjek.<\/p>\n
Da bi u budu\u0107nosti mogli ocijeniti jesu li dijamanti nastali prirodnim putem ili su umjetni, tj. nastali u ljudskom laboratoriju, draguljarska industrija \u0107e vjerojatno morati posegnuti za dodatnim metodama procjene, neovisnim o \u010dovjekovoj subjektivnoj procjeni. Znanstvene metode poput raznih spektroskopija (atomske apsorpcijske spektroskopije, fluorescetne, infracrvene ili Ramanove) mogle bi biti od velike pomo\u0107i pri odre\u0111ivanju porijekla dijamanta. Iz dobivenih spektara mogu se o\u010ditati suptilne razlike u kemijskom sastavu, povijesti i porijeklu danog dijamanta.<\/p>\n
No vjerojatno se ne trebamo bojati za budu\u0107nost prirodnih dijamanata. Uz dovoljno dobru garanciju da su prirodni, uvijek \u0107e se na\u0107i dovoljno bogatih ljudi koji \u0107e biti spremni potro\u0161iti veliku koli\u010dinu novaca na ne\u0161to \u0161to je unikatno i garantirano prirodno. S druge strane pad cijena umjetnih dijamanata omogu\u0107it \u0107e da oni postanu financijski dostupni mnogo \u0161irem broju ljubitelja, na veliko veselje \u017eena \u0161irom svijeta. Jer ne zaboravimo – dijamanti su vje\u010dni!<\/p>\n
Izvor: Matemati\u010dko-fizi\u010dki list<\/em> U zadnjih desetak godina razvoj umjetno izraslih dijamanata dobio je novi zamah. Iz domene laboratorijskih istra\u017eivanja krenulo se prema komercijalizaciji dijamanata za draguljarsku industriju (mali dijamanti za industrijsku primjenu se sintetiziraju ve\u0107 pedesetak godina). Nastale su i tvrtke za proizvodnju umjetnih dijamanata, poput Gemesisa i Apollo diamonda, koje proizvode i obojene dijamante, koji imaju znatno […]<\/p>\n","protected":false},"author":10022,"featured_media":21005655,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_lmt_disableupdate":"","_lmt_disable":"","footnotes":""},"categories":[16336],"tags":[16754],"class_list":["post-461","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kemija","tag-dijamant"],"modified_by":null,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/461","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/users\/10022"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=461"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/461\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media\/21005655"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nBroj 4\/220 2004.-2005.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"