Jesu li \u017eene zaista s Venere, a mu\u0161karci s Marsa, kako to tvrdi naslov jedne poznate knjige? Koliko smo to zapravo razli\u010diti u onim segmentima koji su nam biolo\u0161ki uvjetovani, a koji su o\u010diti u ranom djetinjstvu?<\/p>\n
Sve kasnije razlike, naime, imaju veze s utjecajem okoline, u\u010denjem po modelu i raznm drugim socijalno – psiholo\u0161kim faktorima, a ne sa stvarnim razlikama za koje smo biolo\u0161ki predodre\u0111eni.<\/p>\n
Poznato je kako su \u017eene bolje u testovima prepoznavanja emocija i me\u0111uljudskih odnosa te da su empati\u010dnije. Pa, ipak, te su razlike o\u010ditije u starijoj dobi i sve ih je vi\u0161e. One rane razlike evolucijski su nam usa\u0111ene kao model pona\u0161anja, dok su razlike koje nastaju kasnije u djetinjstvu posljedica socijalnog u\u010denja odre\u0111enog modela pona\u0161anja. Da li je stvar u prirodi ili okolini, sasvim je jasno – za svaku razliku u mozgu djevoj\u010dice i dje\u010daka odgovorna je priroda, ali je isto tako to\u010dno i da eksperimenti mijenjaju na\u0161 mozak.<\/p>\n
Istra\u017eivanje pod vodstvom Peg Nopoulos i Jessice Wood, provedeno na University of Iowa, pokazuje kako je podjela ventralnog prefrontralnog korteksa (podru\u010dja u mozgu zadu\u017eenog za dru\u0161tvene spoznaje i prosudbu me\u0111usobnih odnosa) znatno izra\u017eenija kod \u017eena. Radi se o uskoj traci cerebralnog korteksa koja se prote\u017ee srednjim dijelom ispod povr\u0161ine frontalnog re\u017enja mozga (SG). U svom \u010dlanku one naga\u0111aju o mogu\u0107im evolucijskim korijenima ove razlike.<\/p>\n
Pretpostavile su da bi \u017eene mogle biti osje\u0107ajnije iz razloga \u0161to su biolo\u0161ki predodre\u0111ene za maj\u010dinstvo, i da otuda izlazi bolja procjena tu\u0111ih potreba i me\u0111uljudskih odnosa. Poznato je da prenatalni hormoni mijenjaju pona\u0161anje i strukturu nekih dijelova u mozgu kod drugih sisavaca, pa bi ti hormoni, i geni specifi\u010dni za neki spol mogli biti uzrok razlici u frontalnom re\u017enju. Zajedno sa svojom suradnicom Vesnom Murko, dvije su znanstvenice mjerile ista podru\u010dja \u010deonog re\u017enja kod djece izme\u0111u 7 i 17 godina.<\/p>\n
Rezultati su bili iznena\u0111uju\u0107i – uspostavilo se da dje\u010daci imaju ve\u0107i SG, a da su bolji rezultati istog testa svijesti o interpretaciji ovaj put povezani s manjim SG-om, a ne s ve\u0107im kao kod odraslih. Stru\u010dnjakinje misle kako je razlika rezultata postignutih u testovima kod odraslih i onih kod djece posljedica kasnijeg sazrijevanja mozga dje\u010daka u odnosu na djevoj\u010dice. Kako bi smo bili \u0161to oprezniji u pripisivanju odre\u0111enih razlika na\u0161em biolo\u0161kom spolu znanstvenice su provele i testiranje o psiholo\u0161kom spolu ispitanika.<\/p>\n
Psiholo\u0161ki spol temelji se na na\u0161oj sposobnosti, tipu li\u010dnosti\u00a0 i afinitetima za neka odre\u0111ena podru\u010dja, odre\u0111uju\u0107i tako razinu \u201emu\u0161kosti\u201c i \u201e\u017eenskosti\u201c na\u0161e psihe. Na\u0161 psiholo\u0161ki spol se ne treba poklapati s onim biolo\u0161kim. Kako kod odraslih tako i kod djece psiholo\u0161ki spol je bio u izravnoj vezi s veli\u010dinom SG-a. Ve\u0107i SG zna\u010dio je naginjanje \u017eenskom psiholo\u0161kom spolu kod odraslih, ali i naginjanje mu\u0161kome kod djece.<\/p>\n
Ovim je utvr\u0111eno da veli\u010dina SG-a nedvojbeno ima veze sa na\u0161om dru\u0161tvenom percepcijom, ali i da vi\u0161e odra\u017eava \u201e\u017eenskost\u201c ili \u201emu\u0161kost\u201c na\u0161eg psiholo\u0161kog, nego biolo\u0161kog spola. Bez sumnje postoje o\u010dite razlike izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena, kako psiholo\u0161ke, tako i u gra\u0111i mozga , ali mo\u017eda smo ipak puno sli\u010dniji nego li smo to mislili.<\/p>\n