Niels Henrik David Bohr ro\u0111en je u Copenhagenu, 7. listopada 1885., kao sin Christiana Bohra, profesora fiziologije na sveu\u010dili\u0161tu u Copenhagenu, i njegove supruge Elen Adler. Niels je, zajedno sa svojim bratom Heraldom (koji \u0107e kasnije postati profesor matematike), odrastao u atmosferi koja je uvelike pogodovala razvoju njegova genija – njegov je otac bio poznati fiziolog i bio je uvelike odgovoran za bu\u0111enje njegova interesa za fiziku dok je jo\u0161 bio u \u0161koli. I njegova je majka dolazila iz obitelji koja je bila poznata na polju obrazovanja.<\/p>\n\n\n\n
Nakon mature na Gamelhold gimnaziji Bohr se upisuje na sveu\u010dili\u0161te u Copenhagenu gdje mu je mentor postao profesor C. Christiansen, iznimno originalan i nadaren fizi\u010dar. Magistrirao je fiziku 1909. a doktorirao 1911.<\/p>\n\n\n\n
Dok je jo\u0161 bio student, Akademija Znanosti u Copenhagenu raspisala je natje\u010daj za rje\u0161avanje odre\u0111enog znanstvenog problema, \u0161to je uzrokovalo da se on po\u010dne baviti eksperimentalnim i teoretskim istra\u017eivanjem napetosti povr\u0161ine pod mlazom osciliraju\u0107ih teku\u0107ina. Ovaj je rad, na kojem je radio u o\u010devom laboratoriju, i za koji je dobio nagradu (zlatnu medalju) objavljen u zborniku Transactions of the Royal Society, 1908.<\/p>\n\n\n\n
Ipak, Bohrove idu\u0107e studije postajale su, po svojoj prirodi, sve vi\u0161e teoretske, a njegov je doktorski rad bio \u010disto teoretski, na temu obja\u0161njavanja svojstava metala uz pomo\u0107 elektronske teorije, \u0161to je do danas ostalo klasi\u010dno djelo napisano na tu temu. Upravo se u ovom djelu Bohr prvi put susre\u0107e s Planckovom kvantnom teorijom radijacije.<\/p>\n\n\n\n
U jesen 1911. dobija stalno radno mjesto na Cambridgeu, gdje je profitirao prate\u0107i eksperimentalni rad u Cavendish laboratoriju, pod vodstvom Sir J. J. Thompsona, a istovremeno je nastavio i sa vlastititm teoretskim radovima. U prolje\u0107e 1912. radio je u laboratoriju profesora Rutherforda u Manchesteru gdje se u ono vrijeme vodio intenzivan znansveni \u017eivot, kao posljedica ranih istra\u017eivanja fenomena radijacije od strane tog znansvenika. Rade\u0107i tamo na teoriji absorpcije alfa zraka, koja je objavljena u Philosophical Magazineu 1913., pre\u0161ao je na prou\u010davanje gra\u0111e atoma koja se temeljila na Rutherfordovom otkri\u0107u atomske jezgre. Uvode\u0107i koncepte posu\u0111ene iz Planckove kvantne teorije, koja je postupno zauzela va\u017eno mjesto u teorijskoj fizici, uspio je izraditi i prezentirati sliku strukture atoma, koja sa kasnijim pobolj\u0161anjima (koja su ugl. rezultat Heisenbergovih ideja iz 1925.) i danas vjerno slu\u017ei kao prikaz fizikalnih i kemijskih svojstava elemenata.<\/p>\n\n\n\n
1913.-1914. Bohr je dr\u017eao predavanja iz fizike na sveu\u010dili\u0161tu u Copenhagenu, a od 1914. do 1916. imao je sli\u010dan posao na sveu\u010dili\u0161tu Victoria u Manchesteru. 1916. imenovan je profesoom teorijske fizike na sveu\u010dili\u0161tu u Copenhagenu, a od 1920. do svoje smrti (1962) bio je voditelj Instituta za teorijsku fiziku, koji je za njega osnovan na tom sveu\u010dili\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n
Za svoj rad na strukturi atoma odlikovan je Nobelovom nagradom za fiziku, 1922.<\/p>\n\n\n\n
Bohrova su istra\u017eivanja na njegovom Institutu od 1930. bila sve vi\u0161e usmjerena pronala\u017eenju strukture atomske jezgre, i njenim transmutacijama i disintegracijama. 1936. ukazao je na nuklearne procese i na malo podru\u010dje u kojem se oni doga\u0111aju, kao i na snagu njihovih interakcija. Rad je objavljen u \u010dlanku “Zadr\u017eavanje neutrona i konstitucija jezgre”, u \u010dasopisu Nature, 1936.). Prema ovom bi gledi\u0161tu kapljica teku\u0107ine bila prili\u010dno dobar pandan jezgri. Ova tzv. “teorija kapljice teku\u0107ine” omogu\u0107ila je razumijevanje procesa nuklearne fisije, kada su 1939. Hahn i Strassmann otkrili cijepanje urana, i stvorila osnovu za zna\u010dajna teoretska istra\u017eivanja na ovom polju.<\/p>\n\n\n\n
Bohr je tako\u0111er pomogao pojasniti probleme na koje su znanstvenici nailazili u kvantnoj fizici, razviv\u0161i koncept komplementarnosti. Ovime je mogao pokazati koliko su promjene u fizici duboko utjecale na osnovne postulate drugih znanosti, i da ova promjena stava se\u017ee daleko izvan podru\u010dja atomske fizike i dodiruje se svih domena ljudskog znanja. Ovo vi\u0111enje obja\u0161njava u brojnim esejima, koje je napisao u razdoblju od 1933. do 1962. Zbirka tih eseja, “O atomskoj fizici i ljudskom znanju”, koje je uredila tvrtka Wiley and Sons, dostupna je na engleskom u dva izdanja. Me\u0111u mnogim pisanim djelima profesora Bohra (nekih 115 publikacija), tri koja su objavljena kao knjige dostupne na engleskom jeziku, utjelovljuju njegove osnovne zamisli. Teorija Spektra i Gra\u0111a Atoma 1922., Teorija i Opis Prirode 1934. i Jedinstvo Znanja 1955.<\/p>\n\n\n\n
Tijekom nacisti\u010dke okupacije Danske Bohr je pobjegao u \u0160vedsku, a dvije je zadnje godine rata proveo u Engleskoj i Americi, gdje se povezao s projektom atomske energije. U ovim kasnijim godinama svoj je rad posvetio pacifisti\u010dkoj primjeni atomske fizike, i politi\u010dkim problemima koji su proizlazili iz razvijanja atomskog oru\u017eja. To\u010dnije, zagovarao je potpunu otvorenost o razvoju atomskog oru\u017eja me\u0111u narodima. Svoja je gledi\u0161ta o toj temi iznio u otvorenom pismu Ujedinjenim Narodima, 9. lipnja 1950. Do samog kraja Bohrov je um ostao pripravan, u zadnim godinama pokazuje osobit interes za molekularnu biologiju.<\/p>\n\n\n\n
Niels Bohr bio je predsjednik Danske Kraljevske Akademije Znanosti, Danskog Odbora za Rak, i \u010delnik Danske Komisije za Atomsku Energiju. Bio je Strani \u010clan Kraljevskog Dru\u0161tva (London), \u010dlan akademija u Amsterdamu, Berlinu, Bologni, Washingtonu, Moskvi, Dublinu, Liegeu, Krakowu, itd. Bio je po\u010dasni doktor na Sorbonni, Cambridgeu, sveu\u010di\u010di\u0161tima u Liverpoolu, Mnanchesteru, Oxfordu, Copenhagenu, Edinburghu, Providenceu, Oslu, Birminghamu itd.<\/p>\n\n\n\n
Bohr se 1912. o\u017eenio s Margarethe Norlund, koja mi je bila idealna suputnica. Imali su 6 sinova od kojih su dvojica umrla, ostala \u010detiri postigla su zapa\u017eene karijere na raznim podru\u010djima: Hans Henrik (lije\u010dnik), Erik (ing. kemije), Aage (teorijski fizi\u010dar, koji je tako\u0111er dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1975.) i Ernest (odvjetnik). Niels Bohr umro je u Copenhagenu, 18. listopada, 1962.<\/p>\n\n\n\n