Louis Pasteur bio je svjetski priznati francuski kemi\u010dar i biolog. Pasteur je utemeljio mikrobiologiju kao znanost i dokazao je da ve\u0107inu infektivnih bolesti uzrokuju mikroorganizmi. Ovo je postalo poznato kao “bacilska teorija bolesti”. Izumio je proces pasterizacije, i tako\u0111er je razvio cjepiva za neke bolesti, me\u0111u kojima i bjesno\u0107u.<\/p>\n
Ro\u0111en je 27. prosinca 1822. u gradi\u0107u Dole u isto\u010dnoj Francuskoj. Pasteurovi roditelji bili su seljaci, otac mu se bavio \u0161tavljenjem ko\u017ee za trgovinu. Svoje rane dane proveo je u gradi\u0107u Arbois, gdje je poha\u0111ao \u0161kolu, i kako se \u010dini nije mu dobro i\u0161lo, vi\u0161e je volio i\u0107i na pecanje. Njegov je ravnatelj, ipak, vidio potencijal u Pasteuru i poticao ga da ode studirati u Pariz. S 15 godina on odlazi u Pariz \u017eele\u0107i u\u010diti za prijemne ispite.<\/p>\n
Na\u017ealost, mladom je Pasteuru toliko falio dom da je njegov otac morao doputovati u Pariz i odvesti ga ku\u0107i. Nakon toga odlu\u010dio je studirati lokalno na Besanconu, dok nije odlu\u010dio poku\u0161ati ponovno u Parizu. Ovog je puta uspio i oti\u0161ao studirati na Ecole Normale Superieure. Iako je Pasteur puno radio za vrijeme svojih studentskih dana, nisu ga ni na koji na\u010din smatrali iznimnim na polju kemije.<\/p>\n
1847. Pasteur je doktorirao, a tada postao asistent jednome od svojih profesora. Nekoliko je godina proveo podu\u010davaju\u010di, i vr\u0161e\u0107i istra\u017eivanja u Dijonu i Strasbourgu, a 1854. preselio se na sveu\u010dili\u0161te u Lilleu, gdje postaje profesor kemije. Ovdje je nastavio rad na fermentaciji, koji je ve\u0107 bio zapo\u010deo u Strasbourgu. Do 1857. Pasteur postaje svjetski poznat i zauzima mjesto na Ecole Normale Superieure u Parizu. 1863. postaje dekan na novom fakultetu znanosti u Lilleu. Dok je boravio tamo zapo\u010deo je ve\u010dernja predavanja za radnike. 1867. javnim je sredstvima osnovan laboratorij u kojem je Pasteur otkrio cjepivo protiv bjesno\u0107e, koji je kasnije postao poznat kao Pasteur Institute, a vodio ga je Pasteur do svoje smrti, 1895.<\/p>\n
Kad mu je bilo samo 26 godina Pasteur je rije\u0161io problem koji je zbunjivao velike kemi\u010dare toga doba. Otkrio je da kada svjetlo pro\u0111e kroz vinsku kiselinu – koja se nalazila u vinskom talogu – dolazi do \u010dudnog efekta. Pasteur je dokazao da ta kiselina ustvari nije jedna kiselina, nego spoj razli\u010ditih kiselina. Ovo je otkri\u0107e impresioniralo utjecajne znanstvenike, a Pasteuru donijelo reputaciju.<\/p>\n
Dok je radio na sveu\u010dili\u0161tu u Strasbourgu, zainteresirao se za fermentaciju, a ovo se zanimanje nastavilo i kad se preselio na sveu\u010dili\u0161te u Lilleu. Ustanova je utemeljena djelomi\u010dno da bi slu\u017eila kao sredstvo primjene znanosti za rje\u0161avanje problema industrija u regiji, osobito proizvodnje alkoholnih pi\u0107a. Rad na fermentaciji omogu\u0107io je Pasteuru da identificira promjene koje se doga\u0111aju kada vino ili pivo fermentira, mlijeko se ukiseli, ili meso propada, zbog prisutnosti odre\u0111enih mikroorganizama.<\/p>\n
Zbog njegovih istra\u017eivanja Pasteura su zamolili da pomogne lokalnim pivovarama kad se pivo pokvarilo. Ukiseljenost piva ili vina bio je velik ekonomski problem za Francusku. Pasteur je mikroskopom promatrao kapljice pokvarenog piva, i otkrio da se u pivu nalaze male \u0161tapi\u0107aste bakterije, umjesto okruglih kva\u0161\u010devih stanica. Iako su mikroorganizmi nu\u017eni za fermentaciju, oni moraju biti oni pravi. Ovo je bilo veliko otkri\u0107e. Pasteur je uveo znanost u pivarstvo, i pokazao pivarima kako da uzgoje kulture pravih organizama za dobro pivo. Vinarskoj je industriji pokazao da se, ako se vino lagano zagrijava, kratko vrijeme, do 60 stupnjeva celzijusa, razvoj \u0161tetnih bakterija spre\u010dava, i da se vino u buteljama ili ba\u010dvama ne\u0107e ukiseliti. Pasteur je ovo kasnije primjenio na druge probleme, kao \u0161to je kiseljenje mlijeka. Predlo\u017eio je zagrijavanje mlijeka do visoke temperature, pod tlakom, prije nego se ono preto\u010di u boce. Danas je taj proces poznat kao pasterizacija.<\/p>\n
Do 1957. Pasteur je postao svjetski poznat i postao je voditelj odsjeka znanstvenih studija na Ecole Normale u Parizu. Zamoljen je da istra\u017ei ozbiljnu bolest koja je uni\u0161tavala industriju svile u ju\u017enoj Francuskoj. Bolest je napadala dudove svilce. Znakovi bolesti bili su da se jaja\u0161ca nisu izlijegala, ili bi crvi umirali prije nego bi napravili svoje svilene kukuljice. Do tada je bolest stekla proporcije epidemije, \u010dak i svilci koji nisu bili bolesni, uvezeni iz \u0160panjolske ili Italije, bili su zara\u017eeni. Do 1864. nije bilo nezara\u017eenih jaja\u0161aca, osim onih koja su done\u0161ena iz Japana.<\/p>\n
Pasteur je kroz mikroskop uo\u010dio da oboljele li\u010dinke i jaja\u0161ca sadr\u017ee male organizme. Njih je identificirao kao organizme koji uzrokuju tu bolest. Uspio je dobiti neke zdrave svilce, i podijelio ih je na dvije skupine. Jednu je skupinu hranio dudovim li\u0161\u0107em premazanim ostacima oboljelih svilaca, a drugu skupinu dudovim li\u0161\u0107em premazanim ostacima zdravih svilaca. Pasteur je uspio dokazati da su svilci koji su se hranili li\u0161\u0107em premazanim bolesnim svilcima oboljeli, dok su oni drugi ostali zdravi. Zatim je sura\u0111ivao sa industrijom svile na na\u010dinima da se zadr\u017ei svilce u zdravim uvjetima, i da tako ostanu zdravi. Ne samo da je Pasteur spasio industriju svile, nego je otkrio i vezu izme\u0111u bakterija i bolesti. Tu vezu nitko ranije nije razumio u potpunosti. Ovo je bilo veliko otkri\u0107e.<\/p>\n
Pasteurov rad na vezi izme\u0111u bakterija i bolesti privukao je pa\u017enju slavnog kirurga iz Edinburgha, Lorda Listera. Lord Lister bio je zabrinut zbog velikog broja ljudi koji su umirali nakon operacija u bolnicama. Da bi sprije\u010dio infekcije Lister je koristio dezinfekcijske sprejeve tijekom operacija. Tako\u0111er je uveo namakanje odje\u0107e u karbolnu kiselinu, i stroge higijenske uvjete, kako bi sprije\u010dio sepsu. Mjere sterilnosti koje je uveo Lister drasti\u010dno su smanjile broj smrti u bolnici.<\/p>\n
U to je doba velik broj goveda u Francuskoj bio zara\u017een antraksom, ozbiljnom bole\u0161\u0107u od koje je mnogo goveda umrlo. Pasteur je pa\u017eljivo prou\u010davao antraks, i uo\u010dio da je bolest kod nekih goveda mnogo ozbiljnija nego kod drugih. Stoga je odlu\u010dio dvije krave cijepiti s velikom koli\u010dinom bakterija antraksa, o\u010dekuju\u0107i da \u0107e umrijeti. Na njegovo \u010du\u0111enje, ni jedna od njih nije oboljela. Kasnije je doznao da su obe \u017eivotinje ve\u0107 preboljele antraks. Bi li mogle biti imune na njega? Je li mogu\u0107e da su za\u0161ti\u0107ene na neki drugi na\u010din? Pasteur je vjerovao da je, ako kod \u017eivotinja izazove bla\u017ei oblik bolesti, mogu\u0107e sprije\u010diti kasnije ponovno obolijevanje.<\/p>\n
Kona\u010dno, nakon mnogo eksperimenata, Pasteur je uspio proizvesti oslabljenu i bezopasnu kulturu bakterija antraksa. Cijepio je stoku i ovce ovim bakterijama, zara\u017eavaju\u0107i ih tako bla\u017eim oblikom bolesti, od kojeg su se oporavile. Kad su ove \u017eivotinje dovedene me\u0111u ostale koje su imale te\u017ei oblik bolesti, ostale su nezara\u017eene. Bile su imune. Do kraja svog \u017eivota Pasteur je radio na slu\u010dajevima raznih bolesti, poku\u0161avaju\u0107i otkriti kako bi se one mogle sprije\u010diti cjepivom.<\/p>\n
Pasteur je najvi\u0161e poznat po svom radu na cjepivu protiv bjesno\u0107e, vrlo zarazne infekcije koja poga\u0111a sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav. U tijelo ulazi putem ugriza zara\u017eene \u017eivotinje, ili preko zara\u017eene sline koja u\u0111e u otvorenu ranu. Nakon eksperimentiranja sa slinom zara\u017eenih \u017eivotinja, Pasteur je zaklju\u010dio da bolest le\u017ei u sredi\u0161njem \u017eiv\u010danom sustavu. Kad se ekstrakt iz kralje\u0161nice bijesnog psa ubrizga zdravim \u017eivotinjama one dobiju simptome bjesno\u0107e. Ali prou\u010davaju\u0107i tkivo zara\u017eenih \u017eivotinja – ze\u010deva, Pasteur je uspio proizvesti oslabljeni oblik virusa koji bi se mogao koristiti kao cjepivo.<\/p>\n
6. srpnja, 1885. Pasteur je testirao svoje cjepivo protiv bjesno\u0107e na \u010dovjeku po prvi put. Spasio je \u017eivot mladog \u010dovjeka koji se zvao Joseph Meister, kojeg je ugrizao bijesni pas. Lije\u010denje je trajalo 10 dana, nakon \u010dega se pacijent oporavio i ostao zdrav. Od tada su tisu\u0107e ljudi spa\u0161ene ovim tretmanom.<\/p>\n
U o\u017eujku 1886. Pasteur je pozvan da svoje rezultate predstavi na Akademiji Znanosti, a 1888. osnovan je Pasteur Institute u Parizu. Ovo je bila pionirska klinika za prou\u010davanje infektivnih bolesti i lije\u010denje bjesno\u0107e, i centar za obuku. Pasteur je sam upravljao institutom do svoje smrti. Postao je narodni heroj i po\u010dasti su mu iskazane na mnogo na\u010dina. Umro je na Saint-Cloud-u, 28. rujna, 1895., i imao je poslijednji ispra\u0107aj uz dr\u017eavni\u010dke po\u010dasti u katedrali Notre Dame. Njegovo tijelo se \u010duva u kripti na Pasteur Institute.<\/p>\n