Galileo (1564-1642) je bio prvi astronom koji je u potpunosti iskoristio teleskop, promatraju\u0107i Mjese\u010deve kratere i Jupiterove satelite. Njegovo otvoreno zagovaranje kopernikanske kozmologije dovelo je do sukoba s katoli\u010dkom protureformacijom, i svoje je zadnje godine proveo u ku\u0107nom pritvoru.<\/p>\n
Galileo Galilei\u00a0 ro\u0111en je 1564. u Pisi. Galileo je po\u010deo studirati medicinu na sveu\u010dili\u0161tu u Pisi, ali je ubrzo odustao jer mu se vi\u0161e svi\u0111alo studirati matematiku kod Ostilija Riccija. 1592. dobio je katedru matematike u Padovi, i po\u010deo raditi na zrakoplovu i klatnu. Do 1598. Galileo je vjerovao u kopernikansku teoriju, kao \u0161to je pisao Kepleru. Oko 1604. po\u010deo je prou\u010davati astronomiju kako bi se pripremio za predavanje o novoj zvijezdi koja se “pojavila” te godine. Dok je 1609. bio u Veneciji Galileo je \u010duo za teleskop, i po povratku je za sebe konstruirao jedan. 1610. Galileo objavljuje svoja teleskopska otkri\u0107a u Zvjezdanom Glasniku, i posve\u0107uje \u010detiri Jupiterova satelita koja je otkrio Cosimu II, toskanskom vojvodi, nazvav\u0161i ih “Mediceanske Zvijezde”.<\/p>\n
U Zvjezdanom Glasniku, uz Jupiterove satelite, Galileo je otkrio i da je Mlije\u010dna Staza skup zvijezda i da Mjesec, poput Zemlje, ima naboranu povr\u0161inu. Zvjezdani Glasnik do\u017eivio je senzacionalan uspjeh, i Galileo je postao poznat diljem Europe. 1611. Galileo je otputovao u Rim, gdje je Collegio Romano pod vodstvom Roberta Bellarminoa potvrdio njegova opa\u017eanja. Doma\u0107in banketa odr\u017eanog u Galileovu \u010dast bio je Frederico Cesi, i bio je izabran u Cesijevu “Academia dei Lincei” (Akademija Peropisaca). U Rimu je Galileo upoznao i kardinala Maffea Barberinija, koji ga je kasnije podr\u017eao u raspravi o kontroverzi lebde\u0107ih tijela na ve\u010deri u Firenci.<\/p>\n
Jednog su jutra 1613., za doru\u010dkom, Cosimo de` Medici i njegova majka, Velika Vojvotkinja Christina po\u010deli raspravljati o istini o Jupiterovim satelitima. Benedetto Castelli, Galileov u\u010denik koji je bio prisutan, zamolio je Galilea da komentira sredi\u0161nju misao tog razgovora, konflikt izme\u0111u Biblije i heliocentri\u010dne doktrine. Odgovorio je pozatim “pismom Velikoj Vojvotkinji Christini”, koje je u to doba kru\u017eilo u rukopisu. U njemu je Galileo izjavio da nas Biblija u\u010di kako krenuti u nebo, a ne kako se nebo kre\u0107e. Galileovo vjerovanje u kopernikansku hipotezu alarmiralo je neke dominikance kao \u0161to su bili Tommaso Caccini i Niccolo Lorini, pa je inkvizicija prou\u010dila Galileovo pismo Christini. Tada po\u010dinju Galileovi problemi s Katoli\u010dkom Crkvom.<\/p>\n
Galileov sukob s Crkvom i danas je poznat, iako \u010desto izromantiziran, ili pogre\u0161no tuma\u010den. Na primjer, njegova slavna izreka uo\u010di presude: “Ipak se kre\u0107e!” (Eppur si muove), nije autenti\u010dna. Stoga je va\u017eno znati pravu prirodu ovih doga\u0111aja.<\/p>\n
U dva je navrata (1616. i 1632.) Galileo pozvan u Rim zbog istine o Kopernikovoj teoriji. Rezultat ispitivanja Galileova pisma, u velja\u010di, 1616. bio je da se inkvizicija slo\u017eila da: 1) je nepomi\u010dnost Sunca u centru svemira apsurdna kao filozofija, i slu\u017ebeno krivovjerna i da je 2) pomicanje Zemlje apsurdno u filozofiji, i , u najmanju ruku, pogre\u0161no u teolo\u0161kom smislu. Zatim je Robert Bellarmino, po naredbi Pape (u velja\u010di 1616.) pozvao Galilea u Rim da ga se upozori na javno zastupanje Kopernikanske teorije. Ipak su po\u010dele kru\u017eiti glasine da se Galileu sudilo i da je optu\u017een. U svoju obranu Galileo se osigurao Bellarminovim pismom u kojem navodi da ovo nije bio slu\u010daj, nego da je obavije\u0161ten o Papinoj odluci da cenzurira Kopernikovu De Revolutionibus iako se u djelu ne govori doslovno o heliostati\u010dnom sustavu.<\/p>\n
Stoga se Galileo suzdr\u017eavao od pisanja o kozmolo\u0161kim temama, koncentriraju\u0107i se, umjesto toga, na primjenu svog otkri\u0107a Jupiterovih satelita za izra\u010dunavanje geografske du\u017eine na moru. 1623. napisao je Analiti\u010dara, kojeg je objavila Akademija Peropisaca, i posvetio ga Barberiniju. U djelu je Galileo napisao: U ovoj se velikoj knjizi pi\u0161e filozofija – svemir – koji je stalno otvoren za na\u0161e poglede. Ali ne mo\u017ee razumjeti knjigu onaj koji ne nau\u010di tuma\u010diti jezik i znakovlje kojim je pisana. Pisana je jezikom matematike, i njeni su znakovi trokutovi, krugovi i drugi geometrijski likovi, bez kojih je \u010dovjeku nemogu\u0107e razumjeti i jednu rije\u010d u njoj; bez njih \u010dovjek luta u mra\u010dnom labirintu.<\/p>\n
Njegov simpatizer i pokrovitelj Barberini bio je upravo izabran za Papu, kao Urban VIII. 1624. Galileo je imao audijenciju kod Pape koji je blagonaklono primio Analiti\u010dara. U sastancima s Papom, Galileo je dobio utisak da ga ovaj poti\u010de na raspravu o kopernikanskoj teoriji sve dok je ona postavljena samo kao hipoteza, i po\u010deo je pisati Razgovor o Dva Glavna Svjetska Sustava, djelo objavljeno 1632. i posve\u0107eno Velikom Vojvodi. Djelo je izazvalo bijes, jer se \u010dinilo da je Galileo zanemario naputke o nezagovaranju fizikalne istinitosti Kopernikove tvrdnje. Knjiga je povu\u010dena iz prodaje \u0161est mjeseci nakon njena objavljivanja.<\/p>\n
U rujnu 1632., Galileo je pozvan u Rim, gdje je stigao u sije\u010dnju 1633. Prvo ga je inkvizicija htjela natjerati da prizna da mu je zabranjeno zagovarati kopernikansku teoriju kao istinitu, ali Galileo je prilo\u017eio Bellarminovo pismo kao protudokaz. Do tada su i Bellarmino i Cesi bili mrtvi, i Galileo je imao malo mo\u0107nih za\u0161titnika koji bi stali u njegovu obranu. Nagodili su se da prizna krivnju za bla\u017ee optu\u017ebe, no ipak Urban VIII je u lipnju odlu\u010dio da Galileo treba biti do\u017eivotno zatvoren. Galileo je zatim ispitivan pod prijetnjom mu\u010denja, i prisiljen da se odrekne \u201e”sna\u017ene sumnje u krivovjerstvo”. Osu\u0111en je na do\u017eivotni zatvor. Ostatak \u017eivota Galileo je proveo u svom domu u Arcetriju, u ku\u0107nom pritvoru pod nadbiskupom iz Sienne. Molbe za oprost i za lije\u010dni\u010dku pomo\u0107 bile su odbijene.<\/p>\n