Antoine-Laurent de Lavoisier (26. kolovoz, 1743. – 8. svibanj, 1784.) bio je francuski plemi\u0107, va\u017ean u povijesti kemije, financija, biologije i ekonomije. Pokrenuo je prvu verziju zakona o o\u010duvanju tvari, prepoznao kisik i dao mu ime (1778), opovrgnuo je flogistonsku teoriju i pomogao u reformi kemijske nomenklature.<\/p>\n
Lavoisiera \u010desto nazivaju ocem moderne kemije. Bio je i investitor i administrator Ferme G\u00e9n\u00e9rale, privatne tvrtke za prikupljanje poreza, predsjednik odbora u Discount Bank (kasnije Banque de France) i ugledan \u010dlan brojnh drugih aristokratskih i administrativnih vije\u0107a.<\/p>\n
Ro\u0111en u bogatoj pari\u0161koj obitelji Antoine Laurent Lavoisier naslijedio je veliko bogatstvo kad je njegova majka umrla. Poha\u0111ao je Mazarin College 1754-1761, studiraju\u0107i kemiju, botaniku, astronomiju i matematiku. 1764. je objavljen njegov prvi rad iz kemije. 1767. radio je na geolo\u0161kom istra\u017eivanju pokrajine Alsace-Lorraine. 1768. postaje \u010dlan Francuske Akademije znanosti, a 1771. \u017eeni se trinaestogodi\u0161njom Marie-Anne Pierette Paulze, koja je za njega prevodila s engleskog i ilustrirala njegove knjige.<\/p>\n
Po\u010dev\u0161i od 1775. radio je u Kraljevskoj Administraciji za Barut gdje je njegov rad doveo do pobolj\u0161anja proizvodnje baruta upotrebom agrikulturalne kemije, osmisliv\u0161i novi na\u010din za izradu salitre. U nekim od svojih najva\u017enijih eksperimenata Lavoisier je prou\u010davao prirodu izgaranja. Kroz ove eksperimente demonstrirao je da se kod izgaranja radi o kombinaciji tvari i kisika. Demonstrirao je i ulogu kisika u disanju biljaka i \u017eivotinja, kao i njegovu ulogu u hr\u0111anju (oksidaciji) metala. Lavoisierovo obja\u0161njenje izgaranja zamijenilo je flogistonsku teoriju, koja je tvrdila da materijal pri izgaranju otpu\u0161ta tvar zvanu flogiston. Otkrio je tako\u0111er da zapaljivi zrak Henrya Cavendisha, koji je nazvao hydrogen (gr\u010dki naziv za tvoritelja vode), kombiniran s kisikom stvara kapljice, koje su, kao \u0161to je tvrdio Joseph Priestly, voda. Lavoisierov rad se djelomi\u010dno temeljio na Priestlyevom radu (dopisivao se s Priestlyem i drugim \u010dlanovima Lunar Societya). Ipak, poku\u0161ao je preuzeti zasluge za Priestlyeva otkri\u0107a.<\/p>\n
Ka\u017ee se da je ova sklonost kori\u0161tenja tu\u0111ih rezultata bez priznavanja i dobijanja vlastitih rezultata proiza\u0161lih iz njih, karakteristi\u010dna za Lavoisiera. U Sur la combustion en general (O izgaranju) 1777., i Consid\u00e9rations G\u00e9n\u00e9rales sur la Nature des Acides (O prirodi kiselina) 1778., dokazao je da je “zrak” odgovoran za izgaranje tako\u0111er i izvor aciditeta. 1779. nazvao je ovaj dio zraka kisikom, a drugi du\u0161ikom. U Reflexions sur le Phlogistique (Osvrti na flogistiku) 1783. Lavoisier je dokazao neodr\u017eivost flogistonske teorije.<\/p>\n
Lavoisierovi eksperimenti bili su jedni od prvih uistinu kvantitativnih kemijskih eksperimenata ikad izvedenih. Pokazao je da je, iako tvar mijenja svoje stanje u kemijskoj reakciji, koli\u010dina tvari ista i na po\u010detku i na kraju kemijske reakcije. Sagorijevao je fosfor i sumpor na zraku i dokazao da produkti te\u017ee vi\u0161e nego izvori. Ipak, zrak je izgubio onoliku te\u017einu kolika je u reakciji pove\u0107ana. Ovi eksperimenti osigurali su dokaze za zakon o o\u010duvanju tvari. Lavoisier je tako\u0111er ispitivao sastav vode, i komponente vode nazvao je kisik i vodik. Sa franscuskim kemi\u010darom Claude-Louis Bertholletom i drugima, Lavoisier je osmislio kemijsku nomenklaturu, ili sustav imena, koja slu\u017ei kao osnova dana\u0161njeg sustava. Opisao ju je u M\u00e9thode de nomenclature chimique (Metoda kemijske nomenklature, 1787). Ve\u0107i dio sustava je i danas u uporabi, uklju\u010duju\u0107i imena kao \u0161to su: sumporna kiselina, sulfati i sulfiti.<\/p>\n
Njegova Trait\u00e9 \u00c9l\u00e9mentaire de Chimie (Elementarna rasprava o kemiji), iz 1789. (na engleski ju je preveo Robert Kent) smatra se prvim modernim ud\u017ebenikom iz kemije. Sadr\u017eava ujedinjene nove kemijske teorije, jasno obja\u0161njen zakon o o\u010duvanju mase, i pori\u010de postojanje flogistona. U njoj je Lavoisier, tako\u0111er, opisao element kao jednostavnu tvar koja se ne mo\u017ee rastaviti bilo kojom poznatom metodom kemijske analize, i razvio teoriju o formiranju kemijskih spojeva iz elemenata. Knjiga je tako\u0111er sadr\u017eavala popis elemenata, ili tvari koje se nisu mogle rastaviti, koja je uklju\u010divala kisik, du\u0161ik, vodik, fosfor, merkurij, cink i sumpor. Me\u0111utim, njegov je popis sadr\u017eavao i svjetlost i toplinu, za koje je on tako\u0111er vjerovao da su materijalne tvari.<\/p>\n
Lavoisierovi doprinosi kemiji bili su rezultat svjesnog nastojanja da uokviri sve eksperimente u jednu teoriju. Uveo je stalnu uporabu kemijske ravnote\u017ee, koristio kisik da obori flogistonsku teoriju, i razvio novi sustav kemijske nomenklature, u kojem se smatralo da je kisik glavni sastojak svih kiselina (\u0161to se kasnije pokazalo pogre\u0161nim). Po prvi je put moderna ideja o elementima prikazana sistematski; tri od \u010detiri elementa klasi\u010dne kemije “oti\u0161la” su iz sustava moderne kemije. Lavoisier je radio i na jednad\u017ebama kemijskih reakcija koje su slijedile zakon o odr\u017eanju mase.<\/p>\n
Lavoisierovo prou\u010davanje prava bilo je od klju\u010dne va\u017enosti za njegov \u017eivot. Ono je dovelo do interesa za francusku politiku, pa je kao rezultat dobio namje\u0161tenje sakuplja\u010da poreza, u dobi od 26 godina, u Ferme G\u00e9n\u00e9rale, privatnoj tvrtci koja je prikupljala porez, gdje je poku\u0161avao uvesti promjene u francuski monetarni i porezni sustav. Dok je radio za vladu pomogao je razviti metri\u010dki sustav koji bi osigurao jedinstvene mjere u cijeloj Francuskoj.<\/p>\n
Kao jedan od 28 francuskih sakuplja\u010da poreza, mo\u0107na figura u omra\u017eenoj Ferme G\u00e9n\u00e9rale, Lavoisier je progla\u0161en izdajnikom za vrijeme vladavine terora koju su uveli revolucionari 1794. i giljotiniran je u Parizu u 51. godini. Ironi\u010dno, Lavoisier je bio jedan od rijetkih liberala na svom polo\u017eaju. Njegov zna\u010daj za znanost izrazio je matemati\u010dar Joseph Louis Lagrange kada je \u017eale\u0107i zbog njegova smaknu\u0107a rekao: “Trebala im je samo sekunda da odsijeku tu glavu, ali Francuska takvu ne\u0107e imati mo\u017eda jo\u0161 jedno stolje\u0107e.”<\/p>\n
Mo\u017eda neautenti\u010dna anegdota odnosi se na to kako je Lavoisier izveo posljednji eksperiment na svom smaknu\u0107u, \u017eele\u0107i odrediti mo\u017ee li, i koliko dugo, odsje\u010dena glava ostati pri svijesti nakon dekapitacije (ovaj doga\u0111aj nikad nije spominjan u standardnim biografijama). Navodno je Lavoisier odlu\u010dio trepnuti koliko je god puta mogu\u0107e, i imao je pomo\u0107nika koji je brojio treptaje, kojih je izbrojano 15 – 20.<\/p>\n