Belgijski anatom Andreas Vesalius (1514-1564) bio je osniva\u010d moderne anatomije. Njegovo veliko djelo, “De humani corporis fabrica”, bilo je prekretnica u znanstvenom napretku.<\/p>\n
Andreas Vesalius ro\u0111en je 31. prosinca, 1514. u Bruxellesu, sin Andriesa van Wesela i njegove supruge Isabel Crabbe. Njegovi su preci do\u0161li u Bruxelles u ranom 15. stolje\u0107u iz njema\u010dkog grada Wesela, i postali ugledni lije\u010dnici i ljekarnici. Njegov je otac slu\u017eio kao ljekarnik Margarete od Austrije, a kasnije i Cara Charlesa V. Njegov pradjed, Johannes Wesalia, bio je voditelj medicinskog fakulteta na sveu\u010dli\u0161tu u Leuvenu, gdje je Vesalius zapo\u010deo svoj studij medicine 1530. Upisao se kao Andres van Wesel de Bruxella.<\/p>\n
1533. Vesalius se premjestio na Pari\u0161ko Sveu\u010dili\u0161te. Jedan od njegova dva u\u010ditelja anatomije bio je Johann Guenther von Andernach, \u010dovjek ugodne osobnosti, ali lo\u0161 anatom. Drugi je bio Jacobus Sylvius, koji je “odskakao” od tradicije koriste\u0107i u svojim predavanjima i druk\u010dije poglede na anatomiju. Oba su u\u010ditelja, svaki na svoj na\u010din, dala svoja svjedo\u010danstva o stru\u010dnosti svoga u\u010denika. Guenther je, u knjizi objavljenoj 1538., zabilje\u017eio u superlativima Vesaliusovo otkri\u0107e spermija. Sylvius, je pak izvrije\u0111ao Vesaliusovu smjelost, tvrde\u0107i da Galen, veliki autoritet u fiziologiji jo\u0161 od klasi\u010dnih vremena, pi\u0161e o unutarnjim organima bez da ih je ikada vidio.<\/p>\n
Zbog izbijanja rata izme\u0111u Francuske i Charlesa V, Vesalius je, kao dr\u017eavljanin dana\u0161njeg Beneluxa, koji je bio dio Svetog Rimskog Carstva, morao napustiti Pariz 1536. Vratio se u Leuven, gdje mu je na preporuku Guenthera, dok je jo\u0161 bio student, bilo dopu\u0161teno provoditi javne disekcije. Objavio je tako\u0111er i Parafrazu Devete Razesove Knjige (Razes, poznat i kao Al-Razi, bio je muslimanski lije\u010dnik iz ranog 10. stolje\u0107a), u kojoj se znatno potrudio na\u0107i zamjene na latinskom jeziku za, jo\u0161 ve\u0107im dijelom arapsku, medicinsku terminologiju.<\/p>\n
Ali, Vesalius ubrzo postaje upetljan u neslaganja s \u010dlanovima fakulteta, \u0161to svjedo\u010di i o njegovu geniju i o svadljivom karakteru. Prakti\u010dki je natjeran da idu\u0107e godine ode na sveu\u010dili\u0161te u Padovi. Tamo je Vesalius polo\u017eio svoj doktorski ispit u prosincu 1537., sa takvim pohvalama da je odmah nakon toga imenovan profesorom kirurgije i anatomije. 1538. objavio je \u0161est listova svojih anatomskih crte\u017ea pod naslovom Tabulae anatomicae sex. Publikacija je do\u017eivjela po\u010detni uspjeh. Zbog velike su potra\u017enje listovi uskoro ponovno tiskani bez Vesaliusova odobrenja, u K\u0151lnu, Parizu, Strasbourgu, i drugim gradovima. 1539. uslijedio je njegov esej o pu\u0161tanju krvi u kojem je prvi put opisao vene koje vode krv iz prsnog ko\u0161a. Ovo je otvorilo put prou\u010davanju venskih mjerenja, i na kraju dovelo do otkri\u0107a krvotoka od strane Williama Harveya.<\/p>\n
Vesaliusova predanost stvarnom promatranju do\u0161la je do izra\u017eaja u njegovim izdanjima nekih Galenovih dijela 1540., ali posebno u njegovom epohalnom djelu De humani corporis fabrica libri septem (Sedam Knjiga o Gra\u0111i Ljudskog Tijela), objavljenom 1543. u Baselu. Knjiga 1. o kostima bila je op\u0107enito to\u010dna, ali nije predstavljala neki zna\u010dajan napredak. Knjiga 2. o mi\u0161i\u0107ima, bila je remek-djelo. Knjiga 3. o krvnim \u017eilama, bila je suprotnost tome. Ne\u0161to bolja bila je knjiga 4. o \u017eivcima, koja je bila veliki napredak u odnosu na sve dotad napisano o toj temi, ali je velikim dijelom zastarjela ve\u0107 stolje\u0107e kasnije. Izvrsna je bila 5. knjiga, o organima trbu\u0161ne \u0161upljine. Knjiga 6. bavila se prsnim ko\u0161em i vratom, dok je knjiga 7. bila posve\u0107ena mozgu. Neke od drvoreznih ilustracija Fabricae bile su me\u0111u najboljim crte\u017eima u 16. stolje\u0107u, i vjerojatno ih je napravio Jan Stephan van Calcar. Vesaliusovi osobni crte\u017ei bili su nevelike vrijednosti. Revolucionarni aspekt djela bila je dominantna uloga promatranja, kao samog temelja napretka u anatomiji.<\/p>\n
Vesalius je, kao i drugi geniji tog vremena, kao \u0161to su Kopernik i Thomas More, u isto vrijeme bio i odva\u017eni inovator i jaki tradicionalist. Zato se Vesalius, pa\u017eljivi promatra\u010d, nije razilazio s Galenom po pitanju teorije. Bio je tako\u0111er dijete svog vremena, pa\u017eljivo si pripremaju\u0107i put na carski dvor. Tek \u0161to je njegova Fabrica objavljena potra\u017eio je slu\u017ebu me\u0111u medicinskim osobljem Charlesa V, i odmah bio primljen.<\/p>\n
1544. Vesalius se \u017eeni s Anne von Hamme, a imovina mu se pove\u0107ava zna\u010dajnim nasljedstvom od njegova oca. 1546. izlazi njegovo Pismo o Kineskom Korijenu, bezvrijednom, ali vrlo popularnom lijeku. Prava va\u017enost Pisma izlazi iz \u010dinjenice da je u njemu Vesalius odgovorio kriti\u010darima njegove Fabricae i ispravio neke neto\u010dne izjave. Od 1553. nadalje Vesalius je imao privatnu lije\u010dni\u010dku praksu u Bruxellesu, i 1556. njegove slu\u017ebene veze sa dvorom Charlesa V su prekinute.<\/p>\n
Drugo izdanje Fabricae iz 1555. sadr\u017eavalo je mnoga pobolj\u0161anja u odnosu na prvo, ali je u retrospktivi bilo razo\u010daranje. Mo\u017ee se zapitati kojim bi smjerom medicina oti\u0161la da se Vesalius u potpunosti posvetio istra\u017eivanju anatomije. Ubrzo nakon stupanja Filipa II na prijestolje Vesalius opet postaje jedan od carskih lije\u010dnika. Vesaliusovo odsustvo s medicinskih fakulteta pokazalo se u njegovu pregledu Anatomskih Opa\u017eanja, Gabrielea Fallopia (1561), u kojem je trebao izbjegavati prosudbe o mnogim djelovima Fallopijeve knjige, zato \u0161to nije imao na\u010dina da ih potvrdi.<\/p>\n
Sporno je pitanje je li Vesalius iskoristio hodo\u010da\u0161\u0107e u Svetu Zemlju 1564. kao izgovor za napu\u0161tanje \u0160panjolske i kraljevskog dvora. Neki su tvrdili da je oti\u0161ao u Svetu Zemlju prou\u010davati ljekovite biljke na poljima Jerihona, o \u010demu se zna da je govorio na svom putu tamo. Vesalius je mogao na hodo\u010da\u0161\u0107e oti\u0107i i iz predanosti, kao i milijuni prije i poslije njega. Po povratku iz Jeruzalema trebao je preuzeti katedru nenadano preminulog Fallopia u Padovi, no nasukao se na otoku Zakynthosu nedaleko od gr\u010dke obale. Tamo je umro u takvim dugovima da bi mu, da nije bilo dobro\u010dinitelja koji je platio za njegov pogreb, posmrtni ostaci bili ba\u010deni \u017eivotinjama. Tada je imao jedva 50 godina.<\/p>\n