Francuska fizi\u010darka poljskog porijekla Marie Curie izmislila je pojam \u201eradioaktivnost\u201c i otkrila dva elementa, radij i polonij. Ne samo da je bila prva \u017eena koja je dobila Nobelovu nagradu za fiziku ve\u0107 je, kao dobitnica Nobelove nagrade za kemiju, postala prva osoba koja je “Nobela” dobila dva puta.<\/p>\n
Marie Skodlowska Curie ro\u0111ena je u Var\u0161avi, Poljska, 7. studenog 1867. godine. Bila je najmla\u0111a od petero djece Wladislawa i Bronislave Boguske Sklodowske. Obitelj se te\u0161ko pre\u017eivljavala nakon \u0161to je njezin otac izgubio posao, te su bili prisiljeni primiti podstanare u svoj mali stan. Religiozna kao dijete, Curie se odrekla svoje vjere nakon \u0161to je njena sestra umrla od tifusa 1876. godine. Dvije godine kasnije, majka joj umire od tuberkuloze, opasne bolesti koja napada plu\u0107a i kosti.<\/p>\n
Marie je bila izvrsna u\u010denica, dobitnica zlatne medalje na srednjo\u0161kolskom natjecanju 1883. godine. U Poljskoj koja je bila pod ruskom vla\u0161\u0107u djevojke nisu mogle poha\u0111ati sveu\u010dili\u0161ta. Marie je provela godinu dana na selu s prijateljima na prijedlog svog oca. Nakon \u0161to se vratila u dom svog oca u Var\u0161avi, po\u010dela je zara\u0111ivati za \u017eivot pru\u017eanjem privatnih poduka. Povezala se i s \u201eLete\u0107im sveu\u010dili\u0161tem,\u201c skupinom mladi\u0107a i djevojaka koji su poku\u0161avali ugasiti svoju \u017ee\u0111 za znanjem na tajnim sastancima.<\/p>\n
1886. godine prihvatila je posao guvernante (privatne u\u010diteljice) kod obitelji koja je \u017eivjela u Szczuki, u Poljskoj. Me\u0111utim, intelektualna usamljenost koju je tamo osjetila samo je u\u010dvrstila njenu odluku da ostvari svoj san o upisu na sveu\u010dili\u0161te. Jedna od njenih sestara, Bronya, ve\u0107 je bila u Parizu, uspje\u0161no pola\u017eu\u0107i ispite iz medicine. U rujnu 1891. godine, Marie se preselila kod sestre u Pariz.\u00a0<\/p>\n
Kada su u po\u010detkom studenog po\u010dela predavanja na Sorbonnei, Marie je upisala studij fizike. Do 1894. godine o\u010dajni\u010dki je tragala za laboratorijem u kojem bi mogla raditi na svom istra\u017eiva\u010dkom projektu mjerenja magnetskih svojstava raznih \u010deli\u010dnih legura. Predlo\u017eeno joj je da posjeti Pierrea Curiea na Fakultetu za fiziku i kemiju Pari\u0161kog sveu\u010dili\u0161ta. Pierre i Marie vjen\u010dali su se 1895. godine, zapo\u010dev\u0161i tako iznimno partnerstvo u znanstvenom radu.<\/p>\n
Do sredine 1897. znanstvena postignu\u0107a Marie Curie bila su dvije sveu\u010dili\u0161ne diplome, stipendija i monogram (objavljeni rad) o magnetizmu taljenog \u017eeljeza. Prva k\u0107i para, Ir\u00e8ne, tek je bila ro\u0111ena kad su Curieevi po\u010deli posve\u0107ivati pa\u017enju tajanstvenoj radijaciji urana koju je nedavno otkrio Antoine Henri Becquerel (1852\u20131908). Marie je predosje\u0107ala da je radijacija svojstvo atoma i da stoga mora postojati i kod nekih drugih elemenata. Njeno je istra\u017eivanje uskoro potvrdilo sli\u010dno zra\u010denje kod torija, a ona je iskovala povijesnu rije\u010d \u201eradioaktivnost\u201c (spontano otpu\u0161tanje radija).\u00a0<\/p>\n
U potrazi za drugim izvorima radioaktivnosti Curievi su pa\u017enju usmjerili na uranov oksid, mineral poznat po udjelu urana. Na njihovo veliko iznena\u0111enje, radioaktivnost uranovog oksida uvelike je prema\u0161ila zajedni\u010dku radioaktivnost urana i torija koje je mineral sadr\u017eavao. Iz njihova su laboratorija u \u0161est mjeseci do Akademije znanosti do\u0161la dva rada. U prvom, pro\u010ditanom na sastanku odr\u017eanom 18. srpnja 1898. godine, objavili su otkri\u0107e novog radioaktivnog elementa koji su Curievi nazvali polonij, po Marieinoj domovini. Drugi rad, u kojem je objavljeno otkri\u0107e radija, pro\u010ditan je na sastanku 26. prosinca iste godine.<\/p>\n
Od 1898. do 1902. Curievi su konvertirali nekoliko tona uranovog oksida, ali nisu samo vrijedni centigrami radija bili nagrada za njihove nadljudske napore. Curievi su zajedno ili zasebno, objavili ukupno 32 znanstvena rada. U jednom od njih objavili su da stanice pokojnika koje tvore tumor uni\u0161tavaju br\u017ee nego zdrave stanice kada ih se izlo\u017ei radiju. U studenom 1903. godine, Londonsko kraljevsko dru\u0161tvo dodijelilo je Curievima jednu od najve\u0107ih nagrada, Davyevu medalju. Mjesec dana kasnije uslijedilo je priop\u0107enje Nobelove zaklade iz Stockholma da su A. H. Becquerel i Curievi dobitnici Nobelove nagrade za fiziku. Naposljetku su pari\u0161ki akademici imenovali Marie voditeljicom istra\u017eivanja na Sveu\u010dili\u0161tu u Parizu.<\/p>\n
U prosincu 1904. godine rodila im se k\u0107er \u00c8ve. Idu\u0107e godine Pierre je izabran u Akademiju znanosti i putuju u Stockolm gdje on dr\u017ei govor na dodijeli Nobelove nagrade koji je ustvari bio njihovo zajedni\u010dko obra\u0107anje. Pierre je zavr\u0161io svoj govor s dvosjeklim u\u010dinkom koji svaki znanstveni napredak ima na \u010dovje\u010danstvo. Izrekao je kako vjeruje da \u0107e \u201e\u010dovje\u010danstvo izvu\u0107i vi\u0161e dobra nego \u0161tete iz novih otkri\u0107a.\u201c Tijekom Prvog svjetskog rata (1914\u20131918), Curie je mnogo vremena posvetila opremaju\u0107i u svom laboratoriju automobile(Radium Institute) rendgenskim ure\u0111ajima da bi pomogla bolesnima. Ovi su automobili postali poznati u ratnim zonama kao \u201emali Curiei.\u201c Do kraja rata Curie je ve\u0107 bila pre\u0161la pedesetu i potro\u0161ila puno svoje tjelesne energije \u2013 zajedno s u\u0161te\u0111evinom koju je posebno ulagala u ratne obveznice. No njena predanost bila je neiscrpna. 1919. godine opremila je Radium Institute, a dvije godine kasnije objavljena je njena knjiga La Radiologie et la guerre <\/em>(Radiologija i Rat). U njoj je iznijela najinformativniji izvje\u0161taj temeljen na znanstvenim i ljudskim iskustvima o radiologiji (upotrebi radijacije) u ratu. Na kraju rata njena k\u0107i Ir\u00e8ne, fizi\u010darka, imenovana je asistenticom u maj\u010dinom laboratoriju.\u00a0<\/p>\n Ubrzo nakon toga uslijedio je posjet Radium Instituteu koji \u0107e se pamtiti. Posjetiteljica je bila supruga Williama B. Meloneya, urednika vode\u0107eg magazina u New Yorku i predstavnica nebrojenih \u017eena koje su godinama u Curie nalazile ideal i inspiraciju. Godinu dana kasnije Meloney se vratila kako bi poru\u010dila Curie da je od pretplata diljem Amerike dobila svotu od 100 000 dolara koja je bila potrebna da bi se kupio gram radija za njen institut. Tako\u0111er je pozvana da sa svojim k\u0107erima osobno do\u0111e u SAD preuzeti dragocijeni poklon. Njeno putovanje bilo je trijumf. U Bijeloj ku\u0107i, predsjednik Warren G. Harding (1865\u20131923), uru\u010dio\u00a0joj je zlatni klju\u010d metalne kutijice u kojoj se nalazio radij.\u00a0<\/p>\n Na pitanja, osim znanstvenih rijetkom je davala ikakav javni komentar. Jedna od iznimki bila je njena izjava na konferenciji 1933. godine o \u201ebudu\u0107nosti kulture.\u201c Ondje je stala u obranu znanosti, koju je nekoliko panelista dr\u017ealo odgovornom za dehumanizaciju modernog \u017eivota. \u201eJa sam me\u0111u onima,\u201c naglasila je, \u201ekoji misle da je u znanosti velika ljepota. Znanstvenik u svom laboratoriju nije samo tehni\u010dar; on je i dijete postavljeno pred prirodne fenomene koji ga impresioniraju poput bajke. Ne smijemo si dopustiti da mislimo da se sav znanstveni napredak mo\u017ee svesti na mehanizam, strojeve, zup\u010danike, iako i takva ma\u0161inerija ima svoju ljepotu.\u201c<\/p>\n Najdirljivije iskustvo zadnjeg dijela \u017eivota Marie Curie vjerojatno je bilo vjen\u010danje njene k\u0107eri Ir\u00e8ne i Fr\u00e9d\u00e9rica Joliota (kasnije Juliot\u2013Curie) 1926. godine. Joliot je bio najnadareniji asistent na Radium Instituteu. Jo\u0161 ispo\u010detka bilo je o\u010dito da \u0107e njihova zajednica uvelike li\u010diti njenom izvanredno kreativnom partnerstvu Marie i Pierrea.<\/p>\n Radila je gotovo do samog kraja i uspjela dovr\u0161iti rukopis svoje zadnje knjige Radioactivit\u00e9<\/em> (Radioaktivnost). U zadnjim joj je godinama njena mla\u0111a k\u0107i, \u00c8ve, bila velika potpora. \u00c8ve je tako\u0111er bila vjerna pratilja svoje majke kad je ona 4. srpnja, 1934. umrla u Sancellemozu u Francuskoj. Albert Einstein je jednom rekao: \u201eMarie Curie je, od svih slavnih bi\u0107a, jedino koje slava nije pokvarila.\u201c<\/p>\n
Vrijeme radosti za ovaj tim supru\u017enika nije trajalo dugo. Jednog ki\u0161nog poslijepodneva, 19. travnja 1906. godine Pierrea su pregazila teretna kola i umro je na licu mjesta. Dva tjedna kasnije udovica je zamoljena da zauzme mu\u017eevo mjesto. Zeni koja je ostala sama s dvoje male djece i na kojoj je sada ostao golem zadatak vo\u0111enja istra\u017eivanja radioaktivnosti, po\u010dele su pristizati po\u010dasti znanstvenih udruga iz cijelog svijeta, . Sabrana djela svog pokojnog mu\u017ea uredila je 1908. godine, a 1910. objavila je zna\u010dajnu Trait\u00e9 de radioactivit\u00e9<\/em> (Raspravu o radioaktivnosti). Ubrzo nakon izdavanja ovog djela, Curie je dobila svoju drugu Nobelovu nagradu, ovoga puta za kemiju. Ipak, Curie nije uspjela pridobiti Akademiju znanosti, koja jo\u0161 jednom nije odobrila njeno \u010dlanstvo.\u00a0<\/p>\n