Najbr\u017ei svjetski maratonac Haile Gebrselassie, jednom prilikom je rekao kako je na po\u010detku svoje trka\u010dke karijere imao pote\u0161ko\u0107a pri no\u0161enju \u0161portske obu\u0107e. Novo istra\u017eivanje je otkrilo najvjerojatniji uzrok navedenom problemu.<\/p>\n
Ljudi tr\u010de druga\u010dije kada su bosonogi, otkrilo je istra\u017eivanje. \u0160portska obu\u0107a mijenja prirodan polo\u017eaj tijela koji nas ina\u010de \u0161titi od prevelikog napora pri tr\u010danju. Navedeno istra\u017eivanje pru\u017ea novi uvid i u na\u010din tr\u010danja ljudskih predaka te bojazan da \u0161portska obu\u0107a uzrokuje vi\u0161e ozljeda nego \u0161to pru\u017ea za\u0161tite. Prije otprilike dva milijuna godina preci modernih ljudi razvili su fiziolo\u0161ku “opremu” potrebnu za tr\u010danje – duge noge, jake stra\u017enjice te mi\u0161i\u0107e u stopalima namijenjene skakanju. Tenisice za tr\u010danje izumljene su po\u010detkom 20. stolje\u0107a, a svjetsku popularnost stekle su tek 1970-tih. Iz navedene \u010dinjenice proizlazi pitanje – kako su ljudi tr\u010dali prije pojave namjenske obu\u0107e?<\/p>\n
Daniel Lieberman, biolog sa Harvarda koji se bavi prou\u010davanjem ljudske evolucije, a pritom je i strastveni trka\u010d, odlu\u010dio je na\u0107i odgovor na navedeno pitanje. Lieberman i suradnici prou\u010davali su vi\u0161e od 200 trka\u010da iz SAD te provincije Rift Valley u Keniji iz koje potje\u010du mnogi trka\u010di na duge pruge. U istra\u017eivanje su bile uklju\u010dene tri grupe ispitanika. Prvu grupu sa\u010dinjavali su trka\u010di koji su cijeli \u017eivot nosili \u0161portsku obu\u0107u. U drugoj su grupi bili oni koji su u djetinjstvu tr\u010dali bosonogi ali su kasnije pre\u0161li na tenisice. Tre\u0107a skupina trka\u010da bila je ona koja nikada nije nosila tenisice. Za potrebe ispitivanja organizirana je utrka. Trka\u010di iz sve tri skupine prvo su tr\u010dali obuveni a zatim bez tenisica. Tijekom utrke bilje\u017eio se polo\u017eaj tijela trka\u010da te utjecaj koji on ima na napor koje tijelo trpi.<\/p>\n
Istra\u017eiva\u010di su vrlo brzo primijetili razliku. Obuveni trka\u010di \u010de\u0161\u0107e su se do\u010dekivali na petu dok su se bosonogi do\u010dekivali na prednji dio stopala ili na puno stopalo. Stil tr\u010danja bosih trka\u010da uklju\u010divao je ve\u0107e napinjanje luka stopala, gle\u017enja i koljena. Tr\u010danje bez obu\u0107e ja\u010de je anga\u017eiralo mi\u0161i\u0107e stopala i listova, \u0161to je ubla\u017eavalo udar tijela sa podlogom, \u010dine\u0107i cijelu radnju puno prirodnijom. Pri dodiru stopala s podlogom (u slu\u010daju istra\u017eivanja bila je rije\u010d o pokretnoj traci), na tijelo bosonogih trka\u010da je djelovalo tek 0,5 do 0,7 njihove ukupne te\u017eine, dok su obuveni trka\u010di iskusili 1,5 do 2 puta vlastitu tjelesnu te\u017einu. Obuveni trka\u010di na taj su na\u010din trpjeli tri do \u010detiri puta ve\u0107i pritisak na tijelo od bosonogih.<\/p>\n
“Tr\u010dati bosonog mi se uvijek \u010dinilo kao opasno i bolno iskustvo.” – rekao je iznena\u0111eni Lieberman. Rezultati istra\u017eivanja govore upravo suprotno. Bosonogo tr\u010danje uvelike smanjuje vjerojatnost bolova i ozljede. Ve\u0107ina trka\u010dkih ozljeda kao \u0161to su napuknu\u0107e potkoljenice i napuknu\u0107e ligamenata doga\u0111a se upravo zbog udara tijela o podlogu.<\/p>\n
“Rije\u010d je o odli\u010dnom istra\u017eivanju” – ka\u017ee Dennis Bramble, evolucijski biolog sa Sveu\u010dili\u0161ta Utah u Salt Lake Cityu. “Doskok na petu zna\u010di da se ne koriste mi\u0161i\u0107i koji imaju ulogu opruge u stopalu, koji su specifi\u010dni za ljude kao vrstu. Nekori\u0161tenjem tih mi\u0161i\u0107a u\u010dinak tr\u010danja nije maksimalan. To samo potvr\u0111uje ono \u0161to smo trebali oduvijek znati. Ljudi su gra\u0111eni da tr\u010de bosonogi.”<\/p>\n
Ovo istra\u017eivanje \u0107e ponovno pokrenuti dugotrajnu debatu o tome da li je bolje tr\u010dati bos ili obuven. Sude\u0107i prema ovomjese\u010dnom izdanju Runner`s World magazina i nedavno objavljene knjige pod nazivom “Ro\u0111eni za tr\u010danje”, bosonogo tr\u010danje je u zadnjem desetlje\u0107u pridobilo znatan broj poklonika.<\/p>\n
Da li to zna\u010di da bi sporta\u0161i i rekreativci diljem svijeta odmah trebali odbaciti svoje tenisice i pridru\u017eiti se bosonogom pokretu? “Nipo\u0161to” – odgovara Lieberman. “Tenisice su udobne te \u0161tite stopala od krhotina stakla, asfalta i drugih nepogoda koje vrebaju trka\u010de u urbanim sredinama.” Umjesto toga Lieberman (koji i sam povremeno tr\u010di bos) predla\u017ee zainteresiranima postepeni prelazak sa obu\u0107e na bosu nogu. Na taj na\u010din stopala i listovi bi postepeno oja\u010dali \u0161to bi uvelike smanjilo mogu\u0107nost ozljede.<\/p>\n