![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/voda.jpg\")
Zemlja i drugi planeti nastali su kao nakupine zaostalih taloga od mrtvih zvijezda: \u017eeljeza, nikla, ugljika, i drugih elemenata. Zvijezda nastaje od uru\u0161avaju\u0107ih oblaka vodika, koji se prirodno vrtlo\u017eno kre\u0107u.<\/p>\nZemlja i drugi planeti nastali su kao nakupine zaostalih taloga od mrtvih zvijezda: \u017eeljeza, nikla, ugljika, i drugih elemenata. Zvijezda nastaje od uru\u0161avaju\u0107ih oblaka vodika, koji se prirodno vrtlo\u017eno kre\u0107u.<\/p>\n
Naposljetku \u0107e mlada zvijezda \u201epojesti\u201c sav plove\u0107i vodik, i zavrtjeti sve te\u0161ke metale koj ga okru\u017euju. Ovi talozi metala i drugih elemenata \u0107e se na kraju sudariti jedan s drugim, da bi stvorili kugle nakupljenog materijala, ili stijene. Kako ove stijene nastavljaju rasti svakim sudarom, po\u010det \u0107e savijati svoje rubove, \u0161to poti\u010de ja\u010du gravitacijsku silu. Gravitacija, prirodno, privla\u010di predmete svome sredi\u0161tu, zato su planeti okrugli, i sve \u0161to poku\u0161a prije\u0107i me\u0111e gravitacije, sru\u0161it \u0107e se. Da rezimiramo, divovska stjenovita kugla, sastavljena od svemirskih ostataka, sada se okre\u0107e oko objekta te\u017eeg od sebe, kostur Zemlje je ro\u0111en.<\/p>\n
Zakon gravitacije u\u010dinio je da Zemlja tvari od kojih je sa\u010dinjena privu\u010de u svoje sredi\u0161te. Ovaj zakon stvara trenje i pritisak unutar Zemlje. Sa trenjem i pritiskom dolazi toplina. Ova \u0107e toplina otopiti sadr\u017eaj kostura Zemlje (nikal, ugljik, \u017eeljezo i mnoge druge elemente). [Tako nastaje lava]. Sa svime otopljenim najte\u017ee tvari (ve\u0107inom \u017eeljezo) odlaze u sredi\u0161te, a najlak\u0161i materijali ostaju na vanjskom dijelu. S vremenom \u0107e vanjska strana kostura Zemlje stvoriti hladnu stjenovitu koru, kre\u0107u\u0107i se elipti\u010dno oko na\u0161e zvijezde, Sunca.<\/p>\n
Sada Zemlja ima hladnu koru, i vru\u0107u lavu koja te\u010de ispod nje, ovo stvara vulkane. Vulkani imaju vrlo uske procijepe, sa strane planina, koji dopu\u0161taju lavi da izbije van, stvaraju\u0107i tako jo\u0161 stijena, i, naposljetku, vodu. Tokom vremena, sloj kore se pove\u0107ava, tvore\u0107i hladnije stijene, u \u010dijim \u0107e porama zapo\u010deti kondenzacija. Ako ste ikada vidjeli vulkansku stijenu, te su pore vrlo o\u010dite. Pore nastaju egzolucijom plinova u lavi dok se ona hladi. Ovaj je proces vjerojatniji na polovima. Jer je na polovima Zemlja hladnija nego na Ekvatoru. \u0160to je na polovima hladnije, to je kondenzacija vjerojatnija. Ovaj se ciklus ponavlja kroz godine godi\u0161njih doba, koja i dalje postoje bez vode. Godi\u0161nja doba uzrokuje nakrivljenost Zemljine osi (oko 23 stupnja od vertikale). Tako nastaju hladna i topla godi\u0161nja doba, koja su prisutna na cijeloj Zemlji. Kondenzacija u vulkanskim stijenama s vremenom \u0107e se zamrznuti, pa otopiti, a zatim stvoriti bazene. Voda u bazenima na polovima mo\u017ee oti\u0107i samo u tri smjera: 1) zamrznuti se, 2) iskapati, ili otjecati negdje drugdje, ili 3) ispariti u atmosferu – \u0161to tvori oblake koji prenose vodu, zbog \u010dega dolazi do ki\u0161e. Voda tako pravi bazene i na drugim podru\u010djima Zemlje, a s vremenom i oceane, polarne ledene kape, ki\u0161no vrijeme i \u017eivot. Nekada davno (poslije Mjeseca), Zemlja je bila vru\u0107a, sjajna lopta, koja bi ubrzo bila u potpunosti ostala bez plinova. Vodik je dovoljno lagan, pa bi se ve\u0107inom izgubio, a bilo je jako malo, ili ni malo, kisika (bar onoga koji nije bio vezan u spojeve). Neki smatraju da su kometi, koji su ve\u0107inom od leda, poga\u0111ali Zemlju i na nju donijeli ve\u0107inu vode koju sada imamo. Prisutnost vode je prirodna pojava koju imamo zahvaliti postojanju vodika i kisika na ovom planetu. Kometi nisu donijeli ve\u0107inu vode na Zemlju, iako su mnogi kometi prekriveni ledom, i\/ili on \u010dini njihovu unutra\u0161njost. Ve\u0107ina leda bi izgorjela pri ulasku u atmosferu, i postala dio na\u0161eg prirodnog vodenog ciklusa.<\/p>\n
Dok je blizina Sunca zagrijavala Zemlju, vodik i kisik po\u010deli su se kretati (kao \u0161to to atomi \u010dine pod utjecajem topline), ove molekule ve\u017eu se vrlo lako i spremno, skoro kao da to \u017eele. Kad su se vodik i kisik, koji su ve\u0107 bili dio ovog planeta, po\u010deli micati (ili je to bilo njihovo konstatno stanje kretanja), sastali su se i stvorili molekulu H2O, najmanju mogu\u0107u koli\u010dinu vode. Kao \u0161to iz iskustva znamo, voda ima tendenciju stvarati bazene, pa se skupljala u ve\u0107im koli\u010dinama, uklju\u010duju\u0107i podzemne vode, jezera, i rijeke, nastale zbog gravitacije, koje otje\u010du iz svojih izvora kad god vode ima previ\u0161e za odre\u0111eni spremnik. Jedno od dva prethodna obja\u0161njenja prili\u010dno to\u010dno je opisalo ve\u0107inu vodenog ciklusa. Svatko tko ka\u017ee da su kometi donijeli ve\u0107inu na\u0161e vode je u krivu, ili je pogre\u0161no informiran. Ova tvrdnja je nedostatna, jer, iako je vodika na po\u010detku bilo u izobilju, nije bilo mnogo slobodnog kisika (sav vezani kisik bio je u stijenama \u2013 gdje se i danas nalazi), a vodik se gubi sa planeta koji su maleni poput Zemlje, potrebni su plinoviti divovi da bi ga zadr\u017eali. Dakle, gore navedeni odgovor je dobar, ali u nekim segmentima manjkav, \u0161to \u0107e promijeniti cijeli ishod ovog problema.<\/p>\n
Zemlja je bila sunce, koje je postojalo prije na\u0161eg Sunca, i onda se po\u010dela hladiti i gubiti snagu (mo\u017eda zbog rasta na\u0161eg Sunca, koje, kako bi sa\u010duvalo svoje zalihe, nije dopu\u0161talo na\u0161em planetu da raste). Tako su nastale velike koli\u010dine vode oko njenog omota\u010da: od vodika iz atmosfere, i kisika koji je nastao nuklearnim reakcijama umiru\u0107e zvijezde (Zemlje). Na zvijezdama ne mo\u017ee postojati H2O, ali kisik i vodik zasebno mogu. Vodik je osnovni gradivni materijal svemira. Kisik nastaje pri nuklearnim reakcijama zvijezda. Kada se ta dva elementa u hladnom svemiru spoje, dobijemo vodu. U svemiru postoje ogromne koli\u010dine vode, ustvari, skoro sav kisik u svemiru vezan je ili u vodu, ili u uglji\u010dni monoksid (CO). Sli\u010dno ovome, ve\u0107ina ugljika i du\u0161ika u svemiru vezana je u svoje spojeve s vodikom: metan (CH4) i amonijak (NH3).<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
\n