Da li je mogu\u0107e da ratove budu\u0107nosti vode borbeni strojevi umjesto ljudi? Istra\u017eiva\u010di robotike i proizvo\u0111a\u010di strojeva za vojnu namjenu nadaju se pozitivnom odgovoru. S 8000 robota ve\u0107 danas u vojnoj slu\u017ebi, lako je zamisliti da u budu\u0107im ratnim sukobima strojevi preuzmu glavnu ulogu.<\/p>\n
Ve\u0107ina robota u vojsci koristi se uglavnom za neborbene zada\u0107e poput deaktivacija eksplozivnih naprava. Iznimka je bespilotna letjelica (eng. lethal aerial drone<\/em>), koja se koristi za borbene zada\u0107e. Bob Quinn, zaposlenik ameri\u010dke podru\u017enice britanskog proizvo\u0111a\u010da robota, tvrdi da \u0107emo u budu\u0107nosti imati puno vi\u0161e strojeva bojne namjene na prvim linijama fronte – \u201eSvi koji su bili na boji\u0161nici, shva\u0107aju prednost oru\u017eje na daljinsko upravljanje.\u201c<\/p>\n Ve\u0107ina ljudi koja je gledala filmove o Terminatoru sa strahom gleda na ovu viziju budu\u0107nosti. Quinn priznaje da su znanstveno fantasti\u010dni filmovi izazvali zabrinutost i me\u0111u starijim pripadnicima vojnog osoblja. On nagla\u0161ava kako je bitno da budu\u0107im borbenim strojevima upravljaju vojnici te da nikako ne smiju funkcionirati autonomno.<\/p>\n \u201eBrzina modernih sukoba mo\u017ee ote\u017eati izravnu ljudsku kontrolu,\u201c ka\u017ee Peter Singer, autor knjige Wired for War<\/em>. \u201eUzmimo za primjer automatski protuartiljerijski sustav koji se koristi u Afganistanu. Kada se prema vojniku ispali topovski projektil, on ima dovoljno vremena tek da zausti psovku. S druge strane, obrambeni sustav u istom razdoblju ima vremena za uni\u0161tenje nadolaze\u0107eg projektila. Ljudi su samo kota\u010di\u0107 u sustavu. Mo\u017eemo ga upaliti i ugasiti, ali odluka vi\u0161e nije u na\u0161im rukama.\u201c Ukoliko automatizirani sustavi krenu sami donositi odluke, kako mo\u017eemo biti sigurni da \u0107e napadati predvi\u0111ene mete i po\u0161tovati zakone ratovanja.<\/p>\n Vojska Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava nedavno je anga\u017eirala akademika Patricka Lina da se pozabavi pitanjem robotske etike. \u201eKada govorimo o autonomnim robotima, prirodna je pretpostavka da \u0107e biti programirani tako da budu moralni. Uostalom, to je i na\u010din na koji programiramo osobna ra\u010dunala,\u201c ka\u017ee Lin. Da nije sve idili\u010dno pokazuje slu\u010daj robota kojega je razvila ameri\u010dka vojska. Rije\u010d je o kopnenom vozilu bez voza\u010da pod nazivom EATR.<\/p>\n EATR ima mogu\u0107nost obnavljanja vlastitih zaliha goriva. Proces zahtijeva skupljanje dostupnog organskog materijala koji se zatim pretvara u gorivo. Prvo \u0161to mnogima padne na pamet kada \u010duju za ovaj koncept je \u0161okantna slika stroja koji pro\u017edire raspadnuta tijela vojnika na boji\u0161tu kako bi ih pretvorio u gorivo. Izumitelj navedenoga vozila dr. Robert Finkelstein sa Robotic Technology Inc, ka\u017ee da vozilo uistinu konzumira organski materijal, ali uglavnom biljnog podrijetla. \u201eRobot mo\u017ee koristiti samo ono za \u0161to je programiran. Drugim rije\u010dima, u svojoj memoriji ima jednu vrstu jelovnika.\u201c<\/p>\n Unato\u010d tome, postoji puno skeptika koje zabrinjavaju upravo projekti poput navedenog. Profesor Noel Sharkley, suosniva\u010d International Committee for Robot Arms Controle (Me\u0111unarodni odbor za nadzor kori\u0161tenja oru\u017eja u robotici), jedan je od njih. \u201eMo\u017eete ga u\u010diti koliko vas je volja, usaditi mu sve eti\u010dke norme na svijetu. Ako se norme ne unesu pravilno, od svega ne\u0107e biti nikakve koristi. Ljudi se mogu pozvati na odgovornost, strojevi ne.\u201c<\/p>\n Ukoliko se ne mo\u017eemo pouzdati u procjenu robota koja je razlika izme\u0111u neprijateljskih vojnika i nedu\u017enih civila, Patrick Lin predla\u017ee da se strojevi koriste samo u odre\u0111enim situacijama. \u201eAko se na odre\u0111enom podru\u010dju vode intenzivne borbe, mo\u017ee se s velikom sigurno\u0161\u0107u zaklju\u010diti da se tamo nalaze isklju\u010divo borci. U tom slu\u010daju bilo bi prihvatljivo upotrijebiti bojne robote. Ta situacija naziva se \u201ekrvava klopka. Sve mete koje se nalaze unutar klopke smatraju se legitimnom metom.\u201c<\/p>\n Drugi istra\u017eiva\u010di smatraju da \u0107e roboti izbje\u0107i ljudske pogre\u0161ke. \u201eRoboti koji su ispravno programirani, rije\u0111e \u0107e ubijati nedu\u017ene ljude. Kao glavni razlog navodi se nedostatak emocija. Roboti ne osje\u0107aju strah, \u0161to zna\u010di da ne\u0107e pani\u010dno reagirati u napetim situacijama,\u201c ka\u017ee Robert Finklestein.<\/p>\n S tim stajali\u0161tem ne sla\u017ee se Cristopher Coker sa London School of Economics koji se bavi prou\u010davanjem pro\u0161lih i sada\u0161njih ratova. \u201eMislim da bi naglasak trebalo staviti na ljudski faktor. Na \u017ealost, moje mi\u0161ljenje ne dijeli vojska koja u svojim izvje\u0161\u0107ima na ljudski faktor gleda kao na \u00b4najslabiju kariku\u00b4. Smatram da je takav stav pogre\u0161an. Dr\u017eim da je ljudski faktor najsna\u017enija karika. Ra\u010dunala nikada ne\u0107e biti u stanju simulirati \u00b4ratni\u010dki kodeks\u00b4, odnosno moralne norme koje gaje profesionalni vojnici,\u201c ka\u017ee Coker.<\/p>\n Razvoj vojne robotike uvelike je unaprijedio mogu\u0107nost borbenih letjelica. Najbolji su primjer bespilotne letjelice koje se koriste na borbenim zadacima u Afganistanu. Razvoj kopnenih robota te\u010de puno sporije i njihovi rezultati su manje uvjerljivi. Unato\u010d tome, pritisak javnosti zbog velikog broja poginulih vojnika u Afganistanu i Iraku, garantira da ljudi poput Boba Quinna ne\u0107e ostati bez posla.<\/p>\n