Ljudi razgovaraju sa svojim biljkama, mole se bogovima s ljudskim likom, nadijevaju imena svojim automobilima, pa \u010dak i odijevaju svoje ku\u0107ne ljubimce. O\u010dito je da osje\u0107amo sna\u017ean poriv da bi\u0107ima ili stvarima pridijevamo ljudske zna\u010dajke, \u0161to je odre\u0111eno pojmom antropomorfizam. Pitanje je – za\u0161to to \u010dinimo?<\/p>\n
U novom izvje\u0161\u0107u objavljenom u \u010dasopisu Current Directions in Psychological Science<\/em>, glasilu dru\u0161tva Association for Physiological Science, znanstvenici Adam Waytz sa Harvard University, te Nicholas Epley i John T. Cacioppo s University of Chicagu, ispituju psiholo\u0161ku osnovu antropomorfizma. Izraz antropomorfizam potje\u010de od gr\u010dkog filozofa Ksenofana koji isti\u010de sli\u010dnosti izme\u0111u \u010dovjeka vjernika i njegova bo\u017eanstva. Gr\u010dki bogovi su prikazivani sa svjetlom puti i plavim o\u010dima dok su Afri\u010dki bogovi prikazivani s tamnom ko\u017eom i sme\u0111im o\u010dima.<\/p>\n Istra\u017eivanje neuroznanstvenika je pokazalo da na\u0161e razmi\u0161ljanje o drugim ljudima i ostalim jedinkama izaziva sli\u010dne mo\u017edane aktivnosti, \u0161to sugerira da se u antropomorfizmu koriste isti procesi. Pridavanje ljudskih osobina drugim bi\u0107ima izaziva promjenu na\u010dina na\u0161eg razmi\u0161ljanja. Na primjer, druga bi\u0107a ili stvari po\u010dinjemo smatrati vrijednima moralne za\u0161tite i na\u0161eg razumijevanja. Osim toga, istovremeno s pridavanjem ljudskih zna\u010dajki obi\u010dno im pridajemo i odgovornost za djelovanja, te tako podrazumijevamo da te jedinke zaslu\u017euju kaznu ili pak nagradu. <\/p>\n Iako drugim bi\u0107ima i stvarima rado pridajemo ljudske zna\u010dajke, to ne \u010dinimo uvijek, nego prate\u0107i odre\u0111eni obrazac. \u0160to uzrokuje na\u0161u selektivnost? Jedan od faktora je sli\u010dnost. Vjerojatnije je da \u0107emo ljudske zna\u010dajke pripisati jedinkama sli\u010dnijim ljudima. Sli\u010dnost se mo\u017ee odnositi na pokrete koji podsje\u0107aju na ljudske ili pak lice nalik na ljudsko. Antropomorfizam mogu potaknuti na\u0161e neostvarene potrebe za dru\u0161tvom. Na primjer, nedostatak socijalnih veza s drugim ljudima mo\u017ee usmjeriti usamljenike da potra\u017ee veze u svijetu drugih jedinki. <\/p>\n Antropomorfizam nam poma\u017ee da pojednostavimo i bolje razumijemo slo\u017eena zbivanja. Autori su objasnili da je “davanje ljudskih imena uraganima i olujama \u0161to prakticira i Svjetska meteorolo\u0161ka organizacija, samo nastavak prakse koja je zapo\u010dela s nadijevanje imena svecima. Njezina je prednost u pojednostavljivanju i olak\u0161avanju dobre komunikacije javnosti i medija i boljoj razmjeni informacija “. <\/p>\n Proces suprotan antropomorfizmu poznat je kao dehumanizacija. Naziv se odnosi na be\u0161\u0107utne postupke prema ljudima kao da su stvari. U povijesti mo\u017eemo nai\u0107i na brojne primjere dehumanizacije poput nacisti\u010dkog progona \u017didova za vrijeme holokausta i mu\u010denja Ira\u010dana u zatvoru Abu Ghraib. U navedenim primjerima u pravilu \u010dlanovi \u010dvrsto povezanih grupa nehumano djeluju prema pripadnicima drugih grupa. \u010cvrsta povezanost unutar skupine izaziva neprijateljsko djelovanje prema svima koji nisu uklju\u010deni u nju. Autori navode da s jedne strane, “socijalne veze doprinose zdravlju i dobrobiti uklju\u010denih pojedinaca, ali istovremeno donose netrpeljivost prema drugima izazivaju\u0107i dehumanizaciju.”<\/p>\n Autori zaklju\u010duju da je malo onih “koji te\u0161ko prepoznaju druge ljude u biolo\u0161kom smislu, ali je u nekim situacijama mnogo slo\u017eenije prepoznati \u010dovjeka u psiholo\u0161kom smislu.”<\/p>\n