U dobi od sedam godina, Carl Friedrich Gauss krenuo je u osnovnu \u0161kolu i njegov je potencijal gotovo odmah uo\u010den. Njegov u\u010ditelj, B\u00fcttner, te u\u010diteljev pomo\u0107nik Martin Bartels, bili su zadivljeni kada je Gauss zbrajao cijele brojeve od 1 do 100 uo\u010davaju\u0107i da suma iznosi 50 pari brojeva, od kojih je suma brojeva svakog para iznosila 101.<\/p>\n
Gauss 1795. odlazi iz Brunswicka studirati na sveu\u010dili\u0161te u G\u00f6ttingenu. Gaussov u\u010ditelj na sveu\u010dili\u0161tu bio je Kaestner, kojeg je Gauss \u010desto ismijavao. Gaus odlazi iz G\u00f6ttingena 1798. bez diplome, ali do tog je vremena ve\u0107 bio do\u0161ao do jednog od svojih najva\u017enijih otkri\u0107a \u2013 konstrukcije pravilnog sedamnaesterokuta uz pomo\u0107 ravnala i \u0161estara. Ovo je bio najve\u0107i napredak u tom polju znanosti jo\u0161 od vremena gr\u010dkih matemati\u010dara i objavljen je u sedmom dijelu Gaussovog slavnog djela Aritmeti\u010dka istra\u017eivanja <\/em>(Disquisitiones Arithmeticae<\/em>). Gauss se vra\u0107a u Brunswick, gdje 1799. dobiva diplomu. Nakon \u0161to je vojvoda od Brunswicka pristao nastaviti stipendirati Gaussa, zahtijevao je da on preda doktorsku disertaciju na sveu\u010dili\u0161tu u Helmstedtu.<\/p>\n Iako dotad nije to otkrivao, Gauss je koristio metodu pribli\u017enosti najmanjih kvadrata. U lipnju 1802. posjetio je Olbersa koji je otkrio asteroid Pallas u o\u017eujku te godine. Gauss je promatrao njegovu orbitu. Olbers je zahtijevao da Gauss postane ravnatelj novog opservatorija koji je trebao biti osnovan u G\u00f6ttingenu, ali to se nije dogodilo. Gauss se po\u010deo dopisivati sa Besselom, kojeg nije upoznao sve do 1825. i sa Sophie Germain. Gauss je napustio1807. Brunswick kako bi zauzeo mjesto ravnatelja opservatorija u G\u00f6ttingenu, sti\u017ee u G\u00f6ttingen kasno te godine. Gaussova supruga Johanna 1808. umire nakon ro\u0111enja njihovog drugog sina, koji \u0107e umrijeti ubrzo nakon nje.<\/p>\n \u010cini se kako osobna tragedija nikada nije utjecala na Gaussov rad. On 1909. objavljuje svoje drugo veliko djelo Theoria motus corporum coelestium in sectionibus conicis Solem ambientium<\/em>, veliku raspravu u dva sveska o kretanju nebeskih tijela. U prvom je svesku raspravljao o diferencijalnim jednad\u017ebama, sto\u017eastim presjecima i elipti\u010dnim orbitama, dok je u drugom svesku, glavnom dijelu njegova djela, pokazao kako procijeniti, a zatim usavr\u0161iti procjenu planetarnih orbita.<\/p>\n Gauss je 1818. zamoljen da provede geodetsko mjerenje dr\u017eave Hanover koje bi se povezalo s ve\u0107 postoje\u0107om danskom re\u0161etkom. Gauss je to rado prihvatio, osobno provode\u0107i istra\u017eivanje, danju vr\u0161e\u0107i mjerenja, a no\u0107u ih obra\u0111uju\u0107i, koriste\u0107i svoj izniman mentalni kapacitet za izra\u010dune. Redovito je pisao Schumacheru, Olbersu i Besselu, izvje\u0161tavaju\u0107i ih o svom napretku i raspravljaju\u0107i o problemima. Zbog ovog je istra\u017eivanja Gauss izumio heliotrop, koji je radio odbijaju\u0107i sun\u010deve zrake uz pomo\u0107 ogledala i malog teleskopa. Ipak, za istra\u017eivanje su kori\u0161tene neto\u010dne temeljne linije i nezadovoljavaju\u0107a mre\u017ea trokutova.<\/p>\n Od ranih 1800-ih Gauss je bio zainteresiran za mogu\u0107e postojanje neeuklidijanske geometrije. O ovoj je temi raspravljao sa Farkasem Bolyaiem, te u svom dopisivanju s Gerlingom i Schumacherom. U ponovljenom izdanju knjige raspravljao je o dokazima iz kojih je izveden aksiom paralela iz drugih euklidijanskih aksioma, \u0161to je navodilo na zaklju\u010dak da on vjeruje u postojanje neeuklidijanske geometrije, iako je bio prili\u010dno neodre\u0111en. Gauss i Weber 1932. po\u010dinju istra\u017eivati teoriju o zemaljskom magnetizmu, nakon \u0161to je Alexander von Humboldt poku\u0161ao dobiti Gaussovu pomo\u0107 u stvaranju re\u0161etke magnetskih to\u010daka oko Zemlje. Gauss je bio uzbu\u0111en zbog ovog gledi\u0161ta i do 1840. napisao je tri va\u017ena rada o toj temi – Intensitas vis magneticae terrestris ad mensuram absolutam revocata<\/em> (1832), Allgemeine Theorie des Erdmagnetismus <\/em>(1839) i Allgemeine Lehrs\u00e4tze in Beziehung auf die im verkehrten Verh\u00e4ltnisse des Quadrats der Entfernung wirkenden Anziehungs- und Abstossungskr\u00e4fte<\/em> (1840).<\/p>\n Svi ovi radovi bavili su se tada\u0161njim teorijama o zemaljskom magnetizmu, uklju\u010duju\u0107i i Poissonove ideje, apsolutnu mjeru za magnetsku silu i empirijsku definiciju zemaljskog magnetizma. Op\u0107a teorija je pokazala da na Zemlji mogu postojati samo dva pola, te nastavila s dokazivanjem va\u017enog teorema koji se ticao odre\u0111ivanja intenziteta horizontalne komponente magnetske sile kao i kuta inklinacije. Gauss je koristio Laplaceovu jednad\u017ebu kao pomo\u0107 u izra\u010dunima i uspio odrediti lokaciju ju\u017enog magnetskog pola.<\/p>\n Humboldt je izmislio kalendar za promatranje magnetske deklinacije. Ipak, kada je Gaussov novi magnetski opservatorij (dovr\u0161en 1833. bez ikakvog magnetskog metala) izgra\u0111en, on je nastavio mijenjati mnoge Humboldtove metode, \u0161to se Humboldtu nije svi\u0111alo. Gauss i Weber mnogo su postigli u svojih \u0161est zajedni\u010dkih godina. Otkrili su Kirchhoffove zakone, tako\u0111er su napravili i primitivni telegraf, koji je mogao poslati poruku na udaljenosti od 1525 metara. Ipak, Gaussu je ovo bila tek ugodna razbibriga.<\/p>\n Bio je zainteresiraniji za uspostavljanje svezemaljske mre\u017ee kontrolnih magnetskih to\u010daka. Ovo je zanimanje dovelo do mnogih konkretnih rezultata. Osnovano je Magnetsko dru\u0161tvo koje je imalo i svoje glasilo i obavljen je atlas geomagnetizma, dok je Gaussov i Weberov vlastiti \u010dasopis, u kojem su objavljivani njihovi rezultati, izlazio od 1836. do 1841. godine. Weber je bio1837. primoran napustiti G\u00f6ttingen kada je bio upleten u politi\u010dka prepucavanja i od tada se Gaussova aktivnost postepeno smanjivala. I dalje je pisao odgovore na pisma kolega znanstvenika, napominju\u0107i da je on za te metode znao godinama, ali nikada nije osjetio potrebu objaviti ih. Nekad se \u010dinilo da mu je iznimno drago zbog napredaka koji su postigli drugi matemati\u010dari, osobito Einstein<\/a> i Lobachevsky.<\/p>\n
\nPeriod od 1817. do 1832. bio je osobito neugodan za Gaussa. Godine 1817. primio je k sebi svoju bolesnu majku koja je s njim ostala do svoje smrti 1819., dok se on sa svojom suprugom sva\u0111ao oko toga da li bi trebali oti\u0107i u Berlin. Bilo mu je ponu\u0111eno mjesto na tamo\u0161njem sveu\u010dili\u0161tu, a Minna i njena obitelj \u017eeljeli su se preseliti tamo. Ipak, Gauss nikada nije volio promjene pa je odlu\u010dio ostati u G\u00f6ttingenu. Gaussova druga supruga umire 1831. nakon duge bolesti. Wilhelm Weber do\u0161ao je u G\u00f6ttingen 1831. kao profesor fizike, preuzev\u0161i katedru Tobiasa Mayera. Gauss je poznavao Webera od 1828. i podupirao je njegov izbor.<\/p>\n