Znanstvenici na Sveu\u010dili\u0161tu u Kopenhagenu su otkrili da je vitamin D presudan za aktiviranje na\u0161e imunolo\u0161ke obrane i da bez dovoljno unosa tog vitamina, stanice ubojice imunolo\u0161kog sustava – T limfociti – ne\u0107e mo\u0107i reagirati, te se boriti s ozbiljnim infekcijama u tijelu.<\/p>\n\n\n\n
Da bi T stanice otkrile i ubile strane patogene poput nakupina bakterija ili virusa, stanice prvo moraju biti “pu\u0161tene” u akciju i “transformirane” iz neaktivnih i ne\u0161kodljivih imunolo\u0161kih stanica u stanice ubojice, koje su glavne u tra\u017eenju i uni\u0161tavanju svih tragova stranih patogena.<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eiva\u010di su prona\u0161li da se T stanice oslanjaju na vitamin D kako bi se aktivirale i da \u0107e ostati latentne, “naivne” na mogu\u0107nost prijetnje, ako nedostaje vitamina D u krvi.<\/p>\n\n\n\n
Da bi specijalizirane imunolo\u0161ke stanice (T stanice) za\u0161titile tijelo od opasnih virusa ili bakterija, T limfociti prvo moraju biti izlo\u017eeni tragovima stranih patogena. To se doga\u0111a kada su prikazane od strane drugih imunolo\u0161kih stanica u tijelu (poznatih kao makrofazi) sa sumnjivim “stani\u010dnim fragmentima” ili “tragovima” patogena. T limfociti se zatim ve\u017eu na fragment, podijele i umno\u017ee u stotine identi\u010dnih stanica koje su sve usmjerene na istu vrstu patogena. Niz kemijskih promjena koje T stanice prolaze omogu\u0107uje im da se isto tako “senzibiliziraju” i budu u mogu\u0107nosti dostaviti ciljani imuni odgovor.<\/p>\n\n\n\n
Profesor Carsten Geisler s Odjela za internacionalno zdravlje, imunologiju i mikrobiologiju obja\u0161njava da kada je T stanica izlo\u017eena stranom patogenu, pro\u0161iruje se signalizacijski ure\u0111aj ili “antena” poznata kao vitamin D receptor, kojom se traga za vitaminom D. To zna\u010di da T stanice moraju imati vitamin D ili \u0107e aktiviranje stanice prestati. Ako T stanice ne mogu prona\u0107i dovoljno vitamina D u krvi, one se ne\u0107e ni po\u010deti mobilizirati.<\/p>\n\n\n\n
T stanice koje su uspje\u0161no aktivirane transformiraju se u jednu od dvije vrste imunolo\u0161kih stanica. One ili postanu stanice ubojice koje \u0107e napasti i uni\u0161titi sve stanice koje nose tragove stranih patogena ili postaju pomo\u0107ne stanice koje poma\u017eu imunolo\u0161kom sustavu u stjecanju “memorije”. Pomo\u0107ne stanice \u0161alju poruke imunolo\u0161kom sustavu, prenose\u0107i znanje o patogenu tako da ga imunolo\u0161ki sustav mo\u017ee prepoznati i zapamtiti pri njihovu sljede\u0107em susretu. T limfociti \u010dine adaptivni dio imunolo\u0161kog sustava, \u0161to zna\u010di da funkcioniraju pou\u010davanjem imunolo\u0161kog sustava na prepoznavanje i prilago\u0111avanje stalno mijenjaju\u0107im prijetnjama.<\/p>\n\n\n\n
Za istra\u017eiva\u010dki tim, identificiranje uloge vitamina D u aktivaciji T stanica bio je glavni proboj. “Znanstvenici su dugo vremena znali da je vitamin D va\u017ean za apsorpciju kalcija i vitamina, i da je tako\u0111er bio upleten u bolesti poput raka i multiple skleroze, ali ono \u0161to nismo shvatili je koliko je zapravo vitamin D klju\u010dan za aktiviranje imunolo\u0161kog sustava – \u0161to sada znamo.”<\/p>\n\n\n\n
Otkri\u0107e, znanstvenici vjeruju, pru\u017ea prijeko potrebne informacije o imunolo\u0161kom sustavu te \u0107e im pomo\u0107i da reguliraju imunolo\u0161ki odgovor. To je va\u017eno ne samo u borbi protiv bolesti, nego i u suo\u010davanju s anti-imunolo\u0161kim reakcijama tijela i odbacivanja transplantiranih organa. Aktivne T stanice mno\u017ee se eksplozivnom stopom i mogu stvoriti upalno okru\u017eenje s ozbiljnim posljedicama za tijelo. Nakon transplantacije organa, npr. T limfociti mogu napasti donorski organ kao “stranog uljeza”. U autoimunim bolestima, preosjetljivi T limfociti pobrkaju fragmente vlastitih tjelesnih stanica i stranih patogena, \u0161to dovodi do toga da tijelo pokre\u0107e napad samo na sebe.<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eiva\u010dki tim je tako\u0111er bio u mogu\u0107nosti pratiti slijed biokemijske sekvence transformiranja neaktivne T stanice u aktivnu stanicu, i tako \u0107e mo\u0107i intervenirati na vi\u0161e mjesta da bi modulirali imunolo\u0161ki odgovor. Neaktivne ili “naivne” T stanice ne sadr\u017ee ni vitamin D receptor niti specifi\u010dne molekule (PLC-gamma1) koje bi im omogu\u0107ile da stanica dostavi specifi\u010dni antigenski odgovor.<\/p>\n\n\n\n
“Pronalasci”, nastavlja profesor Geisler, “bi nam mogli pomo\u0107i u borbi protiv zaraznih bolesti i globalne epidemije. Oni \u0107e biti od posebne koristi kada se razviju nova cjepiva, koja rade upravo na temelju treniranja na\u0161eg imunolo\u0161kog sustava da reagira i suzbijanju prirodne obrane tijela u situacijama u kojima je to va\u017eno – kao \u0161to je slu\u010daj s transplantacijom organa i autoimunim bolestima.”<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina vitamina D je proizvedena kao prirodni nusprodukt izlo\u017eenosti ko\u017ee suncu. Tako\u0111er se mo\u017ee na\u0107i u jetrenom ulju ribe, jajima i masnoj ribi poput lososa, haringe i sku\u0161e, ili se uzima kao dodatak prehrani. Nije provedena definitivna studija o optimalnim dnevnim dozama vitamina D, ali kako velik postotak stanovni\u0161tva ima vrlo niske koncentracije vitamina D u krvi, brojni stru\u010dnjaci preporu\u010duju izme\u0111u 25-50 mg dnevno.<\/p>\n\n\n\n