![](\"https:\/\/geek.hr\/znanost\/wp-content\/uploads\/sites\/14\/images\/daria\/stonehenge.jpg\")
Zagovornici teorija mizgubljenih civilizacija, poput Grahama Hancocka (autora knjige “Otisci bogova”), i ranije, Charlesa Hapgooda (autora djela “Karte starih morskih kraljeva”), govorili su o postojanju jedne svjetske homogene morske civilizacije koja je bila na svom vrhuncu \u010dak 12 000 godina prije na\u0161eg dana\u0161njeg tehnolo\u0161kog vrhunca.<\/p>\n
Vrlo \u010desto ovi autori izbjegavaju upotrijebiti rije\u010d “Atlantida”, ali osnovna struktura uvjerenja koja stoje iza svih ovih teorija ostaje ista: prije vi\u0161e od 10 000 godina, ranije nego li smo mi po\u010deli bilje\u017eiti svoju povijest, postojala je razmjerno napredna civilizacija koja je dosegla dovoljno visok nivo kulture da su imali pismo, pomorsku trgovinu i sofisticiranu nauti\u010dku opremu.<\/p>\n
Ostavljaju\u0107i – za sada – povr\u0161ne pristupe kao \u0161to su usporedba i kontrast piramida Novog i Starog svijeta, te udaljiv\u0161i se od svih Von Denikenovskih hiperbola, postoji li i\u0161ta nalik civilizacijama kakve su gore opisane? \u010cini se da postoji.<\/p>\n
Europska megalitska kultura bila je prapovijesna kultura koja se protezala od Iberskog poluotoka na jugu do \u0160vedske i oto\u010dja Orkney na sjeveru, na istoku joj je granica bila na Baltiku, a na zapadu je sezala sve do Atlantika.<\/p>\n
Najstarije gra\u0111evine ove civilizacije sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017eemo smjestiti u 4800. pr.n.e.. One su se sastojale od kru\u017enih rovova i grupnih grobnica, a kasnije su se razvile do kompliciranijih struktura kakva je Stonehenge u engleskom Somersetu. Ljudi iz ove megalitske kulture otkrili su napredne tehnologije gotovo nevjerojatno rano. Do 4000. pr.n.e. stanovnici oto\u010dja Orkney, Hebrida i Shetlanda su, dokazano, koristili konstrukcije brodova oblo\u017eene ko\u017eom i putovali dosta daleko od kopna. U Skara Braeu, spektakularnom naselju megalitske kulture, otkrivenom na oto\u010dju Orkney, smjestila su se izrazito dobro dizajnirana ognji\u0161ta, od kojih su neka imala, ne tako primitivan, vodovod. Prvi dokazi obra\u0111ivanja zemlje pojavili su se zajedno sa kamenim sjekirama i karakteristi\u010dno izrezbarenim zdjelama. Ova je kultura koristila zajedni\u010dki mjerni sustav, posebice megalitski jard, koji je 1955. otkrio profesor Alexander Thom. U svom \u010dlanku u \u010dasopisu Kraljevskog statisti\u010dkog dru\u0161tva on iznosi rezultate svog dvadesetogodi\u0161njeg istra\u017eivanja 250 megalitskih nalazi\u0161ta u Engleskoj i \u0160kotskoj. Thom je posebno naglasio kako je izdvojio zajedni\u010dku mjernu jedinicu koja iznosi to\u010dno 2.72 stope (0.829 metara), koju je susretao na svim tim nalazi\u0161tima. <\/p>\n
Mnoge, ako ne i ve\u0107ina, ovih kru\u017enih gra\u0111evina i uspravnog kamenja, koje je izgradila megalitska kultura, prikazivale su astronomske odnose u solsticijima, ekvinocijima i kretanje sunca. Neke gra\u0111evine kao \u0161to su Newgrange ili Maes Howe danas bi bile remek-djela, \u010dak i bez kompleksnosti svojeg astronomskog zna\u010daja. S astronomskog stajali\u0161ta, Maes Howe je izgra\u0111en da prati zalazak sunca u zimskom solsticiju, dok je Newgrange postavljen na na\u010din da prati izlaske sunca u zimskom solsticiju – te su gra\u0111evine neusporedivo sofisticirane za vrijeme u kojem su izgra\u0111ene.<\/p>\n
Autor djela “Urielov stroj” i “Tajne starog svijeta”, Robert Lomas, ka\u017ee da su oni imali centraliziranu proizvodnju, navode\u0107i kao primjer sjekire. Lomas ka\u017ee kako su se one izra\u0111ivale na dva mjesta koja je dijelilo more, a onda su se dovr\u0161avale, polirale i pri\u010dvr\u0161\u0107ivale za dr\u0161ke na dva druga mjesta. Ove sjekire mo\u017eemo na\u0107i po cijeloj Britaniji, \u0161to dovoljno govori o razmjerima njihove trgovine.<\/p>\n
Otprilike u isto vrijeme – \u010dak 1000 godina prije piramida – stari su Egip\u0107ani po\u010deli graditi vlastite megalitske gra\u0111evine, na zaravni Nabta koja grani\u010di sa Sudanom. \u010cini se da ove gra\u0111evine oslikavaju mjesto na kojem je jutarnja zvijezda, Sirius, izlazila za vrijeme ljetnog solsticija.<\/p>\n
Neki akademici poput Graftona Elliota Smitha, australskog anatoma koji je bio tvorac teorije hiperdifuzionizma, koja je govorila da su svi megalitski graditelji potekli iz Egipta, vjerovali su da su graditelji iz podru\u010dja Nabta i oni iz europske megalitske kulture isti ljudi. Danas je ova teorija neva\u017ee\u0107a, ali ostaje koincidencija kultura koje su se pojavile unutar nekoliko stotina godina i koje su obje gradile gra\u0111evine od uspravnog kamenja koje prati astrolo\u0161ke fenomene.<\/p>\n
Pa tko su onda bili ljudi iz megalitske kulture? Jedna teorija, znana kao Anatolska hipoteza, koju je popularizirao Colin Renfrew, govori da su oni bili proto-Indo-europski narod iz Anatolije, koji se preselio u Europu sa \u0161irenjem neolitske poljoprivrede. Druga teorija, Kurganska hipoteza, ka\u017ee da se ova seoba dogodila prekasno da bi objasnila megalitsku kulturu. Neki ka\u017eu da se ova seoba mo\u017eda odvijala drugim putem. Oko 10 000 godina pr.n.e. Azilijsko-Tardenozijski narod – koji se smatra prvim Iberima – doselio je u Europu. Ta teorija, za razliku od drugih teorija koje govore da se seoba odvijala u smjeru istok – zapad, govori da je Azilijsko-Tardenozijski narod do\u0161ao s Atlantika.<\/p>\n
Barry Cunliffe, profesor europske arhitekture na Sveu\u010dili\u0161tu Oxford istaknuo je homogenost megalitske kulture – bar one europske. U \u010dlanku “Ljudi mora”, u izdanju \u010dasopisa British Archaeology iz 2002., ka\u017ee “da je u kasnom bron\u010danom dobu ratnik iz Algarvee doplovio u Aberdeenshire prona\u0161ao bi mnoge poznate stvari i na\u010dine pona\u0161anja.”<\/p>\n
Cunliffe nastavlja, “sasvim je jasno da su tehni\u010dke vje\u0161tine ljudi, kako u brodogradnji, tako i u navigaciji, bile dovoljno napredne, \u010dak i u tako ranom vremenu, da omogu\u0107e da putovanja na otvoreno more budu uobi\u010dajeni dio \u017eivota. Prihvatimo li da se mre\u017ea pomorske komunikacije na cijelom dijelu uz Atlantik razvila tokom mezolitika, lak\u0161e nam je razumjeti kako su se kulturne zna\u010dajke agro-pastoralizma, koji je karakterizirao neolitski na\u010din \u017eivota, brzo pro\u0161irile od Mediterana do atlantske obale Portugala, i od kontinentalne Europe do British Islesa u Irskoj.”<\/p>\n
Jedno od najnovijih oru\u017eja u rukama onih koji prou\u010davaju razmjerno neaktivne pretpovijesne puteve su biostatistika i analiza genetskih informacija, osobito Y-DNA. Veliki je napredak postignut istra\u017eivanjima koja su proveli S. Rootsi, Luigi Luca Cavalli-Sforza i drugi poznati znanstvenici. Jedan od najzna\u010dajnijih nalaza nove discipline, “geneti\u010dke geografije”, mogla bi biti identifikacija “genetskog otiska prsta”, Y-DNA haplogrupe I.<\/p>\n
Prema Me\u0111unarodnom dru\u0161tvu geneti\u010dke genealogije, Y-DNA haplogrupa I je europska haplogrupa koja predstavlja gotovo 1\/5 populacije. Ona gotovo da ne postoji van Europe, \u0161to upu\u0107uje na to da je nastala u Europi. Procjena starosti haplogrupe I govori da je ona nastala prije zadnjeg glacijalnog maksimuma. Ova grupa vjerojatno ima veze sa seobama na Balkan za vrijeme zadnjeg ledenog doba, nakon \u010dega se pro\u0161irila na sjever za vrijeme ponovnog naseljavanja sjeverne Europe, koje je uslijedilo nakon povla\u010denja ledenjaka.<\/p>\n
Postoje dvije glavne podgrupe haplogrupe I: I-M253\/I-M307\/I-P30\/I-P40, koja je u\u010destalija u Skandinaviji, Islandu i sjeverozapadnoj Europi (u Britaniji se haplogrupa I-M253 \u010desto koristi marker za “osvaja\u010de”, Vikinge ili Anglosaksonce), i I-S31 koja uklju\u010duje I-P37.2, koja je naj\u010de\u0161\u0107a na Balkanu i Sardiniji, i I-S23\/I-S30\/I-S32\/I-S33 koja je naj\u010de\u0161\u0107a du\u017e sjeverozapadne obale kontinentalne Europe. U okviru I-S23 nalazi se grupa I-M223 koja se javlja u Britaniji i sjeverozapadnoj kontinentalnoj Europi, a podgrupa te grupe, I-M284, javlja se gotovo isklju\u010divo u Britaniji, pa je o\u010dito tamo i nastala, i vjerojatno je prisutna tisu\u0107ama godina.<\/p>\n
Ovi dokazi, \u010dini se, upu\u0107uju ne samo na to da se pan-europska megalitska kultura mogla daleko pro\u0161iriti, nego i da je to sasvim vjerojatno, o \u010demu govore DNA dokazi. Ovo bi moglo zna\u010diti da su megalitske gra\u0111evine na Malti, Kreti, Libanonu, Britaniji, pa \u010dak i u Nabti dio istog carstva megalitske kulture. Ako ove teorije budu potvr\u0111ene, kolika je vjerojatnost da su druge megalitske kulture – npr. one u Kini, Indiji i Japanu, koje su postojale otprilike u isto vrijeme i koje su imale sli\u010dne gra\u0111evine – potpuno nepovezane s njom?<\/p>\n