62-godi\u0161nji pacijent iz Singapura putovao je u SAD posjetiti rodbinu i zadr\u017ean je nakon \u0161to je rutinsko skeniranje otisaka prstiju pokazalo da ih on zapravo nema. \u0160to se dogodilo?<\/p>\n
\u010covjek, o kojem se pi\u0161e samo kao o “gospodinu S.”, bio je na kemoterapiji kako bi tumor koji je imao u vratu i glavi dr\u017eao pod kontrolom. Kako se uspostavilo, lijek capecitabin (marke Xeloda) uzrokovao je kod njega umjeren slu\u010daj ne\u010dega \u0161to se naziva “sindrom ruku i stopala” (odnosno kemoterapijom uzrokovani akralni eritem), koji mo\u017ee uzrokovati ote\u010denost, bol i guljenje na dlanovima i stopalima i, o\u010dito, gubitak otisaka prstiju.<\/p>\n
Lije\u010dnik gospodina S, Eng-Huat Tan, vi\u0161i onkolo\u0161ki savjetnik u Nacionalnom centru za rak u Singapuru, opisao je doga\u0111aj u pismu objavljenom u \u010dasopisu Annals of Oncology, i preporu\u010dio pacijentima koji koriste taj lijek da uzmu pisma od svojih lije\u010dnika prije nego odu u SAD.<\/p>\n
Vlasti su dozvolile gospodinu S. ulazak u zemlju nakon \u0161to su ga zadr\u017eali par sati i “uvjerili se da on nije prijetnja za sigurnost”, rekao je Tan u svom pismu. Gospodin S. ka\u017ee da nije primijetio da su mu otisci nestali prije nego je krenuo na put, i da je njegov lije\u010dnik prona\u0161ao neformalne online pritu\u017ebe drugih pacijenata koji su bili na kemoterapiji i izgubili otiske prstiju.<\/p>\n
Forenzi\u010dki stru\u010dnjak Edward Richards, ravnatelj Programa za pravo, znanost i javno zdravstvo na Dr\u017eavnom sveu\u010dili\u0161tu u Louisiani obja\u0161njava da “druge bolesti, osipi i sl., mogu uzrokovati vaskularno raspadanje na ko\u017ei na\u0161ih prstiju – i \u0161kolski primjer uboda na otrovni br\u0161ljan imao bi isti u\u010dinak.” Ali, napominje on, “kada se smiri, va\u0161a se ko\u017ea obnavlja prili\u010dno brzo, pa ako niste trajno o\u0161tetili tkivo, ona \u0107e se regenerirati.”<\/p>\n
Kako skeniranje otisaka prstiju i druge biometrijske identifikacije postaju u\u010destalije (posjetiteljima koji tra\u017ee ulazak u SAD moraju se skenirati otisci, kako se ne bi dogodilo da imaju vizu pod drugim imenom), tehnologija skeniranja tako\u0111er napreduje. Ali slu\u010dajevi poput ovog isti\u010du kako zapravo trebamo otiske za identifikaciju. Pa, koliko su u\u010dinkoviti dana\u0161nji skeneri i kako ljudi – slu\u010dajno ili namjerno – mijenjaju svoje otiske?<\/p>\n
Slijedi ure\u0111eni transkript razgovora s Kaseyem Wertheimom, predsjednikom tvrtke Complete Consultants Worldwide, koja pru\u017ea usluge pregledavanja otisaka prstiju vladinim klijentima i radi forenzi\u010dke i biometrijske poslove za Ministarstvo obrane SAD.<\/p>\n
Jesu li svi otisci prstiju zbilja jedinstveni?<\/strong> Osim u forenzici i kod putovanja, za \u0161to se jo\u0161 danas koristi identifikacija preko otisaka prstiju?<\/strong> Jesu li dana\u0161nji skeneri prili\u010dno pouzdani?<\/strong> Pacijent je zadr\u017ean zbog sindroma ruku i stopala koji je uzrokovao kemoterapijski lijek. Na koje jo\u0161 na\u010dine otisci prstiju mogu nestati?<\/strong> Elasti\u010dnost ko\u017ee tako\u0111er opada s godinama, pa puno starijih gra\u0111ana ima otiske koje je te\u0161ko snimiti. Brazde postaju gu\u0161\u0107e, visina izme\u0111u vrha i dna brazde se suzi, pa su udubine manje. Pa, ako se na skener primijeni ikakav pritisak, otisak se zna razmazati.<\/p>\n Kako su ljudi namjerno mijenjali otiske, ili u\u010dinili da oni nestanu?<\/strong> Skoro svaka posjekotina ili opeklina koja se\u017ee ispod povr\u0161inskog sloja ko\u017ee mo\u017ee utjecati na uzorak otiska prsta na trajan na\u010din. Ali \u010dak i sa trajnim o\u017eiljkom, taj o\u017eiljak postaje dio jedinstvenog otiska prsta te osobe.<\/p>\n Prvi zabilje\u017eeni slu\u010daj promjene otisaka prstiju izveo je 1934., Theodore “Zgodni Jack” Klutis, koji je vodio bandu zvanu Otmi\u010dari s Collegea. Kada ga je policija kona\u010dno sustigla, Klutis je posegnuo za pi\u0161toljem, i policija je uzvratila vatru, ubiv\u0161i ga. Kad su usporedili njegove posmrtne otiske, policija je otkrila da je svaki od njegovih otisaka bio zarezan no\u017eem, \u0161to je rezultiralo polukru\u017enim o\u017eiljcima oko otiska. Iako su ga mediji glorificirali, to je zapravo bio amaterski posao, postupak je ostavio vi\u0161e nego dovoljno brazdi za njegovu identifikaciju.<\/p>\n
Da, to ima veze s nastajanjem otisaka u maternici. Za vrijeme prvog tromjese\u010dja otisci prstiju ve\u0107 postaju stalni i jedinstveni.<\/p>\n
Sve vi\u0161e se otisci koriste za biometrijske ure\u0111aje koje omogu\u0107avaju sigurno logiranje, otvaranje brava i kontrolu pristupa op\u0107enito. Biometriju naj\u010de\u0161\u0107e koriste tvrtke i privatni korisnici, ali otisci imaju dugu povijest i u svijetu forenzike za identifikaciju kriminalaca, ve\u0107 du\u017ee od jednog stolje\u0107a.<\/p>\n
To\u010dan broj odba\u010denih otisaka (onih koji se ne mogu pro\u010ditati) ovisi o skeneru. Ultrazvu\u010dni ure\u0111aji ne skeniraju samo povr\u0161inu nego i dio korijenskog sustava. U prosjeku je stopa odba\u010denih (skeniranih) otisaka od 1 do 2%.<\/p>\n
Najpoznatiji su problem zidari – koji istro\u0161e brazde svojih otisaka u\u010destalo rukuju\u0107i te\u0161kim grubim materijalima – ili ljudi koji rade sa vapnom (kalcijevim oksidom), jer je ono zapravo lu\u017eina i otapa gornje slojeve ko\u017ee. Otisci se regeneriraju s vremenom. I, \u0161to je iznena\u0111uju\u0107e, tajnice, jer cijeli dan rukuju s papirom. Stalno rukovanje papirom zna istro\u0161iti detalje brazda.<\/p>\n
Postoje mnogi zabilje\u017eeni slu\u010dajevi namjerne promjene otisaka prstiju, ali op\u0107enito to uklju\u010duje ozbiljna o\u0161te\u0107enja ko\u017ee – to\u010dnije, dijela izme\u0111u generativnog sloja, gdje se nalazi oblik otiska prsta – i gornjeg sloja, epiderme.<\/p>\n