Apollo 1

Prva misija programa Apollo, kojoj je prvotno dodijeljena interna NASA-ina oznaka AS-204, određena je za lansiranje u veljači 1967. godine. Trebao je to biti prvi američki let s tročlanom posadom, podvig koji su Sovjeti ostvarili nekoliko godina ranije misijom Voshod 2. Zapovjednikom je imenovan Gus Grissom, drugi Amerikanac u svemiru i veteran iz programa Mercury i Gemini. Uz njega su bili Edward White, koji je tijekom misije Gemini IV postao prvi Amerikanac u svemirskoj šetnji te Roger Chaffee, kojemu je AS-204 trebao biti prvi let.

Ciljevi misije bili su procjena svih sustava kako same letjelice, tako i pratećih sustava na Zemlji. Misija je trebala biti dugotrajnog karaktera, barem četrnaest dana. NASA je Grissomu dala do znanja kako vremenski okvir nije fiksan te da može biti produžen još tri do četiri dana ukoliko se ukaže potreba.

Razvoj Apolla bio je daleko od idealnog: program je bio za nekoliko redova veličine kompleksniji od Mercuryja i Geminija, stoga je zapovjedno-servisni modul (Command and Service Module – CSM) u kojem je Grissomova posada trebala letjeti bio prožet neispravnostima. Ove su tijekom testiranja iskakale kao na tekućoj vrpci kao rezultat golemog pritiska kojeg je NASA stavljala pred proizvođača (North American Aviation), dok su ovi često prekoračivali zadane rokove, prekoračivali zadani budžet, te u letjelicu ugrađivali nedovoljno kvalitetne komponente.

Posada je bila vrlo zabrinuta zbog uočenih nedostataka i upozoravala je na njih, no za njihovo mišljenje slabo se marilo. Oni sami pak nisu željeli glasnije izraziti negodovanje, bojeći se kako će biti uklonjeni s leta.

27. siječnja 1967. godine, nepunih mjesec dana od zakazanog lansiranja, posada je stupila u CSM kako bi izvršila još jednu od brojnih vježbi, tzv. “Plugs-out”. Njome su svi sustavi rakete i letjelice bili uključeni i radili autonomno od vanjskih sustava na način na koji će to činiti tijekom pravoga lansiranja. Razlika je bila u tome što u raketi nije bilo goriva. Nakon pet sati intenzivnih vježbi tijekom kojih su se stalno pojavljivali sitni kvarovi, astronauti su prijavili vatru unutar kapsule. Kako se za atmosferu u američkim svemirskim brodovima koristio stopostotni kisik, ova se za nekoliko sekundi rasplamsala cijelom kabinom, proždirući zapaljivi materijal u unutrašnjosti.

White je pokušao otvoriti vrata, no zbog izvanredno kompliciranog postupka otvaranja (u idealnim uvjetima trajao je minutu i pol), nije uspio. Chaffee je, s druge strane, ostao na svom mjestu kako bi bio na radio-vezi sa kontrolom u susjednoj zgradi.

Samo sedamnaest sekundi nakon prve riječi o požaru, kontakt je prekinut uz krike posade. Kabina je napukla, a plamen, plinovi i dim jurnuli su van, onemogućivši tehničarima da otvore vrata s vanjske strane.

U tome su uspjeli tek nakon punih pet minuta, zatekavši sva tri astronauta mrtva. Izvlačenje tijela potrajalo je sat i pol, budući da su se njihova odijela zalijepila za otopljene dijelove kabine. Iako oštećena, pružila su dovoljnu zaštitu astronautima i opekotine – iako su djelomično zadobivene – nisu uzrok smrti. Autopsija je pokazala kako je posada preminula od trovanja ugljičnim monoksidom iz zatrovane atmosfere letjelice.

Gus Grissom i Roger Chaffee pokopani su na vojnom groblju u Arlingtonu, dok je Edward White pokopan na vojnoj akademiji West Point.

Kapsula u kojoj su stradali nikad nije javno izložena i nakon istrage je pohranjena u NASA-inom centru Langley u Hamptonu. Lansirna rampa na kojoj se dogodila nesreća rastavljena je, no ostavljeni su temelji koji danas služe kao spomenik poginulima.

Datum lansiranja: –
Posada: Virgil Grissom (zapovjednik), Edward White (stariji pilot), Roger Chafee (pilot)
Zamjenska posada: James McDivitt, David Scott, Russell Schweickart
Trajanje misije: 10 dana, 20 sati

Naslovnica: NASA