Svemir

Pogled u zvijezde s dna gravitacijskog bunara

Apollo 7

Nakon pogibije tri astronauta u pripremama za misiju Apollo 1, NASA je bila vrlo oprezna u planiranju iduće misije sa ljudskom posadom. Zapovjedni modul (Command Module – CM) pretrpio je temeljite izmjene kako bi udovoljio nabujalim sigurnosnim zahtjevima. Zapovjedništvo nad ovom, po mnogo čemu kritičnom misijom, dano je Walteru Schirri, svemirskom veteranu i jedinom astronautu koji je letio u programima Mercury, Gemini i Apollo. Obzirom da za ovu misiju nije planirano lansiranje lunarnog modula, odlučeno je koristiti raketu Saturn IVB, a ne skuplju, veću i moćniju (no nedovoljno testiranu) Saturn V.

Misija je trajala nešto manje od 11 dana, a kompletan hardver pokazao u najboljem svjetlu. Ovakva misija bila je nešto što je NASA očajnički trebala nakon snažnih političkih i medijskih pritisaka koje je trpjela zbog Apolla 1. Ključni dio misije dogodio se prilikom testiranja glavnog motora. Njegova je zadaća bila postaviti buduće letjelice u lunarnu orbitu te ih kasnije izvesti iz nje i usmjeriti nazad na Zemlju. Motor je uključivan u osam navrata, svaki puta odradivši posao bez greške. Misija je prenošena uživo širom Amerike i praćena sa velikim zanimanjem, a osobitu je pozornost privuklo uvježbavanje manevara kojim će se budući zapovjedni moduli Apolla spajati s lunarnim modulom.

Kao što je rečeno, oprema se pokazala kao pouzdana i učinkovita – problem se pojavio na najmanje očekivanom mjestu, među posadom. Wally Schirra, jedan od najboljih tadašnjih američkih astronauta, prehladio se netom prije lansiranja, a u tijesnoj je kabini prehladu prenio i na suputnike. Jaka prehlada velika je muka i na Zemlji, a kamoli u svemiru. Zbog bestežinskog stanja sluz se zadržava u gornjem dijelu nosa i može se izbaciti samo snažnim puhanjem, što pak izaziva veliku bol u ušima.

Pretrpan raspored, koji je podrazumijevao obavljanje većine zadataka u prvih par dana misije (za slučaj da se misija prekine ranije od planiranih 11 dana), unio je dodatne tenzije, a kap koja je prelila čašu bili su zahtjevi kontrole na Zemlji za video-prijenosom događanja u kapsuli gledateljima širom Amerike.

Schirra, svjestan zahtjevnosti misije koja je zapravo bila probni let letjelice koja je ubila prethodnu posadu, nije želio glumiti tv-voditelja i zabavljati naciju. Uz činjenicu kako mu je ovo bio zadnji let (već je ranije najavio umirovljenje) pa mu je voljni moment bio manji no inače i da je bio bolestan, više se puta otvoreno suprotstavio zahtjevima sa Zemlje i na sebe – i na ostatak posade, koja ga je podržavala – navukao bijes ravnatelja misije Christophera Crafta i ravnatelja Ureda za izbor astronauta Dekea Slaytona.

Sukobima unatoč, misija je odrađena uspješno. Apollo 7 se spustio u Atlantski ocean, gdje ih je čekao USS Essex.

Zapovjedni modul Apolla 7 danas se nalazi u muzeju Frontiers of Flight u Dallasu.

Zanimljivosti

– Sve su kasnije posade Apolla jedan dan prije lansiranja provodile u karanteni, kako ne bi u zadnji tren pokupile kakvu zarazu koja bi eskalirala za vrijeme leta.

– Zbog ponašanja tijekom misije, Eisele i Cunningham nikad više nisu letjeli u svemir.

Datum lansiranja: 12. listopada 1968.
Posada: Walter Schirra (zapovjednik), Donn Eisele (pilot zapovjednog modula), Walter Cunningham (pilot lunarnog modula).
Zamjenska posada: Thomas Stafford, John Young, Eugene Cernan
Trajanje misije: 10 dana, 20 sati

Naslovnica: NASA