Svemir

Pogled u zvijezde s dna gravitacijskog bunara

Gemini IX-A

Posadu koja je trebala poletjeti u ovoj misiji činili su Eliott See i Charles Bassett, no obojica su poginula u zrakoplovnoj nesreći u veljači 1966. godine. Nesretnog su dana poletjeli iz Houstona k St. Louisu, u inspekciju kapsule koja se sastavljala u McDonnellovoj tvornici. Zbog loših vremenskih uvjeta See je ili krivo procijenio visinu ili je izgubio orijentaciju, zabivši se zrakoplovom u zgradu u kojoj se sastavljala letjelica koja je njega i Basseta trebala odnijeti u svemir. Tom Stafford i Eugene Cernan tako su promaknuti iz zamjenske u prvu posadu letjelice, a njihova zamjenska posada postali su Lovell i Aldrin, planirani kao zamejnska posada misije Gemini XI.

Glavna zadaća ove misije bila je ista kao i ona u prethodnoj: spajanje sa svemirskom platformom Agena i izvođenje svemirske šetnje. Lansiranje Agene nije uspjelo, pa je u svemir lansirana ATDA (Augmented Target Docking Adapter). ATDA nije bila ništa drugo doli prednja spojna sekcija Agene, ali bez motora za manevriranje u orbiti i tanka sa gorivom.

Prvo lansiranje misije Gemini IX-A (dodano je prvo slovo abecede kako bi se istaknula promjena posade) bilo je neuspješno: tri minute prije lansiranja došlo je do prekida komunikacije između Geminijevih računala sa onima u kontroli leta, stoga je lansiranje otkazano. Drugi pokušaj protekao je bez ikakvih problema, pa su se Stafford i Cernan napokon našli u orbiti. No, ondje su ih dočekali problemi: prvo se nisu mogli spojiti sa ATDA-om jer se na njoj još nalazio zaštitni omotač, čija je funkcija zaštita spojne sekcije prilikom lansiranja. Iako se nisu mogli spojiti sa platformom, odlučili su manevrirati u njenoj blizini.

Sljedeći veliki problem uslijedio je početkom trećeg dana misije. Cernan je izašao u svemirsku šetnju (Extra-Vehicular Activity – EVA), koja je trebala potrajati 167 minuta – pune dvije orbite oko Zemlje. Tijekom boravka izvan letjelice imao je za zadaću testirati tzv. Astronautsku manevarsku jedinicu (Astronaut Maneuvering Unit – AMU), koja je omogućavala astronautima samostalno kretanje u svemiru.

Tek što je izašao, zapao je u slične probleme kakve je imao Aleksej Leonov prilikom svoje EVA-e: odijelo mu se tako napuhalo da ga je teško mogao savijati u laktovima i ramenima. Krenuo je prema zadnjem dijelu letjelice gdje se nalazio AMU. Kako na brodovima ovog tipa nije bilo nikakvih mjesta predviđenih da se astronaut u EVA-i za njih drži, Cernan nije imao nikakvo uporište tijekom kretanja, pa je svaki njegov pokret za posljedicu imao nekontroliranu vrtnju i kretanje u svim pravcima osim onog željenog. Čak mu je i konopac kojim je bio vezan za letjelicu predstavljala smetnju, jer se u nekoliko navrata zapetljao u nju.

Dok je stigao do AMU-a već je bio potpuno iscrpljen, a da nevolja bude veća, zamaglio mu se i vizir. U dogovoru između zemaljske kontrole, Stafforda i njega testiranje AMU-a je otkazano, a Cernan se imao vratiti nazad u letjelicu. Povratak se pokazao jednakom avanturom kao i dolazak do AMU-a: a uslijed velikog napora, vizir mu se potpuno zamaglio, zbog čega nije doslovno ništa vidio. Nekako je uspio doći do ulaza u letjelicu, gdje ga je Stafford zgrabio za noge i uvukao unutra. Tada je ustanovio da se poklopac kabine zaglavio, a on, zbog zamagljena vizora, nije mogao vidjeti što je zapelo. U pomoć je opet priskočio Stafford, pa su zajedničkim snagama uspjeli zatvoriti tvrdoglava vrata.

Tijekom 45. orbite i nakon puna tri dana u svemiru uključili su retro-rakete i spustili se u atmosferu. Spustili su se samo 700 m dalje od planiranog mjesta slijetanja, te su se ubrzo našli na palubi broda USS Wasp. Nakon ove misije i problema koji su nastali tijekom nje, osnovano je povjerenstvo čija je zadaća bila procjena ciljeva svake misije, odnosno jesu li ciljevi misije realno postavljeni i mogu li donijeti direktnu korist programu Apollo. Jedan od gubitnika nove politike bio je AMU od kojeg nije bilo nikakve koristi za Apollo, stoga je isključen iz sljedećih misija.

Zanimljivosti

– Pogibija Seeja i Basseta je za Aldrina značila da će u svemir ići u misiji Gemini XII, a ne u Gemini XIV, kasnije otkazanoj. Letom u programu Gemini Aldrin je postao ozbiljan kandidat za nadolazeći Apollo, što je kulminiralo misijom Apollo 11, kad je Aldrin postao drugi čovjek koji je hodao Mjesecom.

– AMU je preteča MMU-a, (Manned Maneuvering Unit), koji se u nekoliko navrata koristio na raketoplanima.

– Astronauti su za slučajeve nevolja prilikom EVA-e imali jasnu naredbu: ukoliko dođe do bilo kakvih problema koji ugrožavaju misiju, astronaut u EVA-i mora se odvojiti od letjelice kako ne bi došlo do gubitka drugog astronauta i broda. Stafford je kasnije izjavio da bi radije riskirao povratak sa Cernanom još uvijek vezanim za kapsulu – iako bi to značilo sigurnu smrt za obojicu – nego  se vratiti bez njega.

Datum lansiranja: 3. svibnja 1966.
Posada: Thomas Stafford, Eugene Cernan
Zamjenska posada: James A. Lovell, Edwin Aldrin
Perigej/apogej/inklinacija: 158/267 km/28,9°
Trajanje misije: 3 dana

Naslovnica: NASA