Voshod 2

Svemirska šetnja (eng. EVA – Extra-vehicular activity), odnosno izlazak astronauta u otvoren svemir, predstavljao je važnu komponentu u budućem programu Apollo. Program Gemini, kao međufaza i platforma za stjecanje iskustva, trebao je – između ostalog – naučiti Amerikance kako se kretati i ponašati po napuštanju matičnog broda. Ne želeći prepustiti Sjedinjenim Državama tako bitan podvig kao što je prva svemirska šetnja, drugi je Voshod konstruiran upravo za tu svrhu. Razlika između prvog Voshoda i ovoga bila je u zračnoj komori na napuhavanje, koja je dodana kako bi u njoj bila izvršena promjena tlaka nakon što bi kozmonaut u nju ušao iz kapsule.

Voshod 2 lansiran je iz Bajkonura u ožujku 1965. godine, a posadu su činili zapovjednik Pavel Beljajev i pilot Aleksej Leonov. Za razliku od prvog Voshoda, posada ovoga imala je svemirska odijela – Leonovu je bilo nužno zbog izlaska u svemir, a Beljajevu zbog opasnosti od dekompresije prilikom Leonovljeva napuštanja kabine. Osim što je trebao nadmašiti Amerikance, Leonov je trebao dokazati i da njegov izlazak izvan letjelice neće štetiti ljudskom tijelu.

Po ulasku u drugu orbitu, Leonov je ušao u zračnu komoru. Nakon provjere svemirskog odjela i spone kojom je bio vezan za letjelicu, Beljajev je za njim zatvorio poklopac kabine i otvorio onaj na zračnoj komori, što je Leonovu omogućilo da izađe u otvoreni svemir. Ondje se zadržao deset minuta, krećući se i plutajući svemirom, kada je izdana zapovijed da se vrati u letjelicu. A tada su počeli problemi.

Svemirsko se odijelo napuhalo poput balona, zbog čega ga nije mogao savijati u ramenima i laktovima. Ono se, zaprepastilo je Leonova, ponašalo sasvim drugačije u odnosu na testiranja na tlu. Svemir je zapravo prazan prostor, ondje ne postoji ništa što bi vršilo pritisak na odijelo kao što to čini atmosfera na Zemlji. Kako bi doskočio problemu i uspio se uvući nazad u zračnu komoru, Leonov je počeo ispuštati zrak iz odijela – srećom, ono je imalo ventil upravo za tu svrhu – no to je značilo da može ostati bez zraka za disanje.

Procijenivši da nema što izgubiti, ispustio je još zraka i na kraju je uspio ući u komoru. Beljajev je na to zatvorio poklopac komore i ispunio je zrakom. Leonov je napokon bio siguran. Nakon što se vratio u svoje sjedalo u kapsuli, primijetio je da mu nešto bućka oko nogu: toliko se iscrpio, da je doslovno do koljena bio u znoju!

Nakon jednog dana u svemiru, izdana je zapovijed za povratak na Zemlju. Uključene su retrorakete, a Beljajev i Leonov su se zavalili u svoja sjedišta, čekajući da automatika odradi svoje. No, u svemirskom brodu skrpanom za nekoliko mjeseci, to se nije dogodilo.

Retrorakete nisu reagirale na zapovijedi, što je značilo da kozmonauti moraju preuzeti kontrolu nad letjelicom. Beljajev je, prema preporuci zemaljske kontrole, trebao uključiti jednu od dvije rakete koje služe za ublažavanje prizemljavanja. Nitko nikad tako što nije radio niti su bili sigurni u ishod, ali to je bila jedina opcija. Uključili su raketu 46 sekundi prekasno, a tijekom prolaska kroz atmosferu opet se zaglavio modul s instrumentima, boljka koja se vukla još od prvog Vostoka.

Zbog ovih problema sletjeli su 2.000 km dalje od planiranog mjesta slijetanja. Našli su se na Uralu zameteni snijegom, a oko njih su zavijali vukovi. Shvativši da je pametnije ne izlaziti van, noć su proveli u kapsuli i na -30°C. Pronađeni su tek sutradan ujutro, obojica promrzli do kostiju i sretni što su živi.

Zanimljivosti

– U Geminiju je astronaut izlazio u EVA-u tako što je u cijeloj kabini bio ispušten zrak. On bi se nadopunio iz spremnika po astronautovu povratku. U Voshodu je to bilo nemoguće, jer su njegovi instrumenti imali zračno hlađenje. U slučaju ispuštanja zraka iz kabine, instrumenti bi se pregrijali i otkazali. Iz tog je razloga osmišljena zračna komora.

– Prije ovoga leta lansiran je probni, bespilotni Voshod koji je uspješno testirao sustave letjelice i napuhao komoru, no onda je, zbog krivo izdane naredbe, naglo krenuo u spuštanje. Kako bi izbjegli mogućnost da padne u američke ruke, izdana je naredba za samouništenje. Svaki je Voshod, naime, nosio skriveni eksploziv u sebi.

– Otkako su Beljajev i Leonov proveli noć u šumi okruženi vukovima, svaka sovjetska i kasnije ruska misija sa sobom nosi oružje u letjelici.

Datum lansiranja: 18. ožujka 1965.
Posada: Pavel Beljajev, Aleksej Leonov
Zamjenska posada: Dmitrij Žajkin, Jevgenij Krunov
Trajanje misije: 1 dan, 2 sata