Svemir

Pogled u zvijezde s dna gravitacijskog bunara

Vostok 2

Nakon što su u svemir nakon Gagarina lansirani Alan Shepard i Gus Grissom, u Americi je nastupilo vrijeme pozitivnog iščekivanja. Činilo se da polako sustižu SSSR. Novi val optimizma nadošao je najavom prvog američkog orbitalnog leta, kojim će pilotirati najpopularniji američki astronaut John Glenn. Vijest o lansiranju Vostoka 2 ponovno je uhvatila Sjedinjene Države u raskoraku. Dodatnu sol na rani predstavljala je činjenica da je let bio cjelodnevnog karaktera, dok je američko iskustvo u svemiru iznosilo ukupno trideset minuta.

Vremenski prozor misije brižljivo je osmišljen u Kremlju: na Sergeja Koroljeva je nekoliko mjeseci prije leta izvršen pritisak da ono bude prije 10. kolovoza. Nije mu objašnjeno zašto, no i on je preferirao let tijekom ljeta – zime su na Bajkonuru izrazito hladne i velika je vjerojatnost da će nepovoljno utjecati na opremu. Kasnije se pokazalo da je vrijeme lansiranja Vostoka 2 poslužilo kao bacanje pijeska u oči međunarodnoj zajednici, jer je samo nekoliko dana poslije posred Berlina niknuo zid koji će na tom mjestu potrajati gotovo tri desetljeća.

Što se samog Titova tiče, za njega je let predstavljao svojevrsni oporavak od udarca kojeg je doživio kad je Gagarin imenovan pilotom prvog Vostoka. Jedan od razloga njegova transfera na drugi let bila je procjena kako će Titov bolje izdržati cjelodnevnu misiju. Ironično je kako je baš bolje pripremljeni Titov postao prva osoba koja je u svemiru oboljela od svemirske bolesti.

Vostok 2 je poletio 7. kolovoza 1961., a Sovjeti su vijest javno objavili nepuna dva sata nakon toga. Kao što je već rečeno, Titov je patio od mučnine, a problemu je pridonio i plan leta, koji je predviđao redovnu konzumaciju hrane. Pri drugom pokušaju objedovanja, Titov je povratio.

Negdje tijekom sredine misije određen je sedmosatni odmor i san, koji je Titovu nikako nije dolazio na oči, jer su mu ruke i noge plutale u visini glave. Uspio je zaspati tek kad ih je zaglavio o pojaseve kojima je bio vezan za sjedalo. Nakon buđenja osjećao s bolje i određeno mu je doručkovati – objedi su bili obvezni i predstavljali su važnu vježbu za buduće letove. Pojava bolesti skrivena je od javnosti, a slike nasmiješenog kozmonauta koje su prikazane novinarima načinjene su u vremenu kad se Titov osjećao dobro.

Tijekom leta Titov je nakratko upravljao letjelicom, testirajući potisnike i upravljački mehanizam. Sletio je na Zemlju nakon 17 orbita i više od 25 sati u svemiru. Poslije leta obznanjeno je kako je iskočio padobranom iz letjelice, tvrdeći da je isprobavao novi sustav za prizemljenje.

Zanimljivosti

– Za razliku od kasnijih kozmonauta i astronauta, Titov je bio potpuno iskren kad je govorio o svom zdravstvenom stanju tijekom misije. Bio je svjestan važnosti podataka za liječnike, no nije mogao pretpostaviti kako ovi još dugo neće ništa znati o njegovoj bolesti. To je bio najveći razlog zašto nikad više nije poletio u svemir.

Datum lansiranja: 7. kolovoza 1961.
Posada: German Titov
Zamjenska posada: Andrijan Nikolajev
Perigej/apogej/inklinacija: 183/244 km/64.93°
Trajanje misije: 1 dan, 1 sat, 8 minuta