Klađenje

Fibonaccijeva strategija klađenja

Foto: Pixabay

Kako bi što bolje razumjeli Fibonaccijevu strategiju klađenja, potrebno je prvenstveno znati što je Fibonaccijev niz. Fibonaccijev niz je niz brojeva čiji je svaki idući član jednak zbroju dva prethodna. Konkretan primjer Fibonaccijevog niza bio bi: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13… Kao što možemo primijetiti treći član je jednak zbroju prva dva člana, četvrti član jednak je zbroju drugog i trećeg člana i tako dalje u beskonačnost. Princip ulaganja na oklade koristeći Fibonaccijevu strategiju zasniva se na ovom nizu.

Teorija iza Fibonaccijeve strategije

2007. godine objavljen je članak “Bit Fibonaccijeve strategije za klađenje na nogomet”, autora Fragiskosa Archontakisa i Evana Osbornea i poprilično je jednostavno objašnjeno kako se koristiti ovom strategijom. Potrebno se kladiti na neriješen ishod utakmice i ako izgubite, kladite se opet. Pritom je potrebno poštovati samo 2 jednostavna pravila: kladite se na ishode kada je kvota iznad 2.618 i uloge povećavajte sukladno Fibonaccijevom nizu. Ideja je rođena 1989. godine zahvaljujući teoriji da je kladionicama najteže predvidjeti kada će utakmica završiti neriješenim rezultatom i da ukoliko kontinuirano povećavate svoj ulog, pokrit ćete sve prijašnje gubitke i profitirati uz to.

Fibonaccijeva strategija u praksi

Gledajući podatke za, primjerice, englesku Premier ligu iz sezone 2011./12., imamo odigranih 380 utakmica, od kojih je 93 završilo neriješenim ishodom. To znači da je 24.5% svih utakmica završilo neriješeno. Zanimljivo je da je na svih 380 utakmica kvota za neriješeno iznosila preko one zacrtane od 2.618. Ovo znači da bi isplatili dobitak jednom u svake 4 utakmice. Statistički, to bi značilo da bi promašivali ishod na ulozima od 1, 1 i 2 unita a dobivali na ulozima od 3. Kada uzmemo u obzir da je prosječna kvota na neriješeni ishod te sezone bila 4.203, svaki put kada pogodite ishod zaradili bi 12,61 unit (prethodno bi uložili ukupno 7 unita). Nakon 380 utakmica vaš čisti profit bio bi 1786.7 unita – sve od onog prvog početnog uloga od 1 unita.

Mane Fibonaccijeve strategije

Ako koristite ovu strategiju kao što je opisano i ulažete samo na jednu odabranu ligu, mogli biste naići na probleme. Jedan od njih bio bi taj da se više utakmica igra u isto vrijeme i nemate šansu povećavati svoj ulog ako promašite ishod određene utakmice jer i ostale traju istovremeno. Uz to, postoji i situacija u kojoj duži period nijedna utakmica ne završi neriješeno pa se tako stvori rupa u igračevom budžetu i dođe do nemogućnosti novog uloga. Ako vam se desi peh kao što se jednom desilo Manchester Unitedu koji je u sezoni 2008./09. odigrao 20 utakmica u nizu bez neriješenog ishoda, za uplatu na 21. utakmicu morate imati 10,946 unita, ukoliko ste počeli sa samo 1 unitom. Iz priloženog samo još jednom možemo doći do zaključka da savršena strategija ne postoji i da ćete ponekad ipak ovisiti o samoj sreći više nego o strategiji.

Zaključak – isplati li se koristiti Fibonaccijevu strategiju?

Kao i sam Fibonaccijev niz, i Fibonaccijeva strategija je najbolje prihvaćena kao matematički koncept. Kao i kod većine raznih sličnih strategija, one savršeno funkcioniraju u idealnim uvjetima, točnije kada bi igrač imao neograničeno mnogo sredstava u svom budžetu. Kratkoročno gledano, svaka strategija može biti vrlo isplativa, ali kako vrijeme odmiče sve su veće šanse za gubitak. Ono što je jedino sigurno u svemu ovome jest da razne strategije mogu biti prilagođene osobi i njihovim osjećajima kada i što odigrati pa tako ne treba bježati od njih već pokušati izvući što je god više moguće.

Naša preporuka kladionice i kasina!
Komentiraj

Pošalji odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Popularno

Vrh