Što bi se dogodilo ako uronite ruku u posudu tekućeg dušika? Bi li vam se ruka smrzla do ozeblina? Bi li se razbila čim bi nešto taknuli (kao u filmu Razbijač)? Što je tekući dušik?
Vjerovali ili ne, vaša ruka bila bi sigurna zahvaljujući slabo poznatom fenomenu zvanom Leidenfrostov efekt. Ovaj fenomen često imamo priliku vidjeti u vlastitoj kuhinji kada nam voda kapne na vruću tavu, no detaljnije objašnjenje pogledajte u videu.
Tekući dušik je dušik u tekućem stanju, koji ima izuzetno nisku temperaturu. Proizveden je industrijski destilacijom tekućeg zraka. Prilikom skladištenja u određenim uvjetima ima temperaturu od -196 °C.
Gdje se koristi tekući dušik?
Najviše se koristi u medicini za spaljivanje bradavica, ali i u druge znanstvene svrhe. Koristi se čak i u elektronici, kada želimo postići supravodljivost.
Supravodljivost je stanje pojedinih tvari koje se na niskim temperaturama očituje u nestanku njihova električnoga otpora, prolasku električne struje kroz tanku izolatorsku barijeru unutar njih bez električnoga otpora i lebdenju magneta iznad njihove površine. Supravodljivost je kvantnomehanička pojava i ne može se objasniti klasičnom fizikom. Tipično nastaje u nekim materijalima na jako niskim temperaturama (nižim od -200 °C). Zbog toga je tekući dušik potreban, da bi se postigle izrazito niske temperature u laboratorijskim uvjetima.
Što je dušik?
Dušik je osnovni biogeni element jer je sastojak biološki važnih spojeva: proteina, nukleinskih kiselina i drugih organskih spojeva. Dušik se nalazi i u sastavu minerala natrijeva nitrata, poznatog pod nazivom „čilska salitra“ (prema nalazištima u sušnim sjevernim dijelovima Čilea). U elementarnom stanju najveće količine dušika nalaze se u zraku.
Dušik ne gori i ne podržava gorenje. Nešto je lakši od zraka i slabo je topljiv u vodi, te kemijski inertan. Pri temperaturi od -195,8 °C plinoviti dušik se ukapljuje i to je ujedno njegovo vrelište. Zbog svoje slabe topljivosti možemo ga hvatati pod vodom. Elementarnom je dušiku svojstvena izrazita kemijska neaktivnost temeljena na velikoj stabilnosti dvoatomnih molekula dušika, koja se može objasniti teorijom molekulskih orbitala.