Početak šestog mjeseca ove godine bio je bitan za developere, jer ga je obilježio .debug. Najveća developerska konferencija u nas dočekana je s rijetko viđenim optimizmom. IT tržište je, naime, snažno raslo čak i u vrijeme COVID-19 izolacije, dok je u posljednjih godinu dana buknulo. Za domaće gospodarstvo je bilo kakav rast prije anomalija nego pravilo, zato se očekivalo da .debug dotakne i ovu temu.
Konferencija je održana u Zagrebu na dvije lokacije: u prostorijama Algebre te obližnjoj kući umjetnosti Lauba. Iako su međusobno udaljene dvije minute hoda, ova dislokacija mi je povremeno predstavljala problem. Razmak između predavanja bio je pet minuta, što je nedovoljno za prebacivanje iz Laube u Algebru i obrnuto. Vladala je gužva jer je konferenciju hodočastio valjda svatko tko zna koristiti tipkovnicu, a ako sam usput htio uzeti kavu ili vodu, to je značilo kašnjenje na sljedeće predavanje.
Predavanja kao takva bila su podijeljena u četiri tracka, kako bi se obuhvatilo što više developerskih tema. Track nazvan #devslife obuhvaćao je zajedničke interese, dok su se ostali razlikovali po tematici i kompleksnosti. Isplanirao sam cijeli posjet konferenciji, kombinirajući najzanimljivije teme iz svakog tracka, pri čemu sam morao žrtvovati pokoje predavanje zbog neizbježnog preklapanja.
.debug je platforma za marketing
Moj je dojam kako je .debug prije svega platforma za reklamiranje partnerskih firmi, a tek se poslije toga bavi developerskim temama. Upravo me je taj utisak motivirao na pisanje ovog članka. Organizacija ovako velike konferencije je komplicirana i prije svega skupa. Časopis Bug zbog toga to radi u suradnji s partnerima, čiji ćete popis pronaći na službenoj stranici konferencije. Ovakav potez je razumljiv i zapravo zdravorazumski no negdje putem je prevagnula želja sponzora za promocijom, dok je interes ljudi kojima je konferencija namijenjena pao u drugi plan.
Dobra strana partnerstva su brojni boothovi (šatori po narodski) ispred Algebre, gdje su se predstavile različite developerske firme. Dijelio se merch, održavali su se nagradni kvizovi i pila se džabalesku kava i pivo. Ondje su me dočekali prilično pričljivi i opušteni developeri. Posao im je pecati nove zaposlenike ali to su radili pristojno i nenametljivo, razgovarajući o zajedničkim temama i klimajući se uz Prodigy i Iron Maiden. Čak su imali pravi-pravcati fliper (o, mladosti moja!), a u drugom šatoru originalni Playstation na kojem se igrao turnir u Tekkenu 3. Kladim se da je pobijedio Eddie Gordo. 😉
A onda dolazimo do predavanja, gdje se više ili manje uspješno skrila samopromocija. U marketingu postoji koncept prikrivenog oglašavanja, što u okvirima .debug konferencije ne mora biti loše ako developer zauzvrat dobije neku vrijednost. Pozitivan primjer je Zlatko Hrkać, koji je ispričao kako je nastala njegova firma SofaScore. Druga strana priče je predavanje kompanije Productive, koja je svojim softverskim rješenjem bacila rukavicu u lice Googleu. Ništa konkretno nije rečeno, osim hrabrosti da se pohrva s velikima i više puta istakne sama kompanija. Zapravo, čini mi se kako je cjelokupan #techtrends track koncipiran da gura pojedine kompanije, kao da sam u boothu ispred Algebre. Samo bez zanimljivih developera s kojima imam zajedničkih tema.
#masterclass i #hardcore trebaju drugačiji pristup
Okosnica .debug konferencije trebali bi biti trackovi masterclass i hardcore. Već sam naziv tracka sugerira kako se ondje stječu nova znanja ili se na problematiku pruža pogled iz drugog kuta. Nažalost, niti jedan track nije pružio ništa od navedenog. Nekoliko je razloga za to.
Prije svega, trajanje predavanja od samo 30 minuta ispod je svake razine za iole kompleksniju temu. ‘CI/CD in multi-vendor, multi-cloud world’ stigao je tek pokrenuti rudimentaran demo za Azure. Ostalih se platformi nije niti dotaknuo, mada je naslov predavanja sugerirao puno više. Ipak, pohvalio bih predavačicu jer je barem imala demo, drugi se nisu uopće zamarali s takvim trivijalnostima kad imaju PowerPoint. Ovo je zapravo dobar primjer kvalitetno koncipiranog predavanja, koje je zbog akutnog manjka vremena izvedeno šturo i navrat-nanos.
Sljedeći kamen spoticanja je kvaliteta samih predavanja. Neka od njih su izgleda napravljena par minuta prije početka konferencije i svode se na PowerPoint prezentaciju na kojoj se izmjenjuju slajdovi s tri rečenice (Verdana ili Calibri), iza kojih obavezno slijedi nekakav meme labavo vezan za temu. A bilo je i praznih slajdova, tek da se dokaže kako je moguće doći na developersku konferenciju bez da se predavanje lektorira. Prostori u kojima su održavani masterclass i hardcore (50-70 mjesta, po mojoj procjeni) nisu uvijek bili dovoljni za sve zainteresirane.
Završna ocjena: 4/10 ćevapa
Najviše zanimanja privukli su paneli. ‘Era job-hoppanja’ okupila je neke od najistaknutijih domaćih IT CEO-a, koji se nisu mogli načuditi podatku kako prosječni rast plaće u IT-u 2021. godini iznosi 7%. Oni su, prema njihovim vlastitim riječima, u svojim firmama osjetno više podigli plaće. Ne znam je li to namjera, ali tek je sutradan održano predavanje o visini developerskih plaća. Šteta što ova predavanja nisu slijedila jedno za drugim ili da su čak spojena. Bilo bi zanimljivo čuti je li svaki pojedini CEO spreman govoriti o konkretnim brojkama.
Zapravo, ovogodišnji .debug nije ponudio ništa značajno za developere. Teme od općeg interesa odrađene su u rukavicama, dok su specijalizirani trackovi zbog cajnota svedeni na ‘Hello World’ tutoriale. Predavanja očigledno ne prolaze peer review, nego firme šalju ljude za koje im se učini kako posjeduju pedagoške kompetencije. Aplikacija za .debug je praktična, ali puno je lakše snaći se na web-stranici debug.hr.
Ovaj osvrt možda djeluje prekritično, no budući da znamo o kakvom se značajnom događaju radi, standardi moraju biti više postavljeni. A to mora biti osnovni kriterij za buduće konferencije.
