Fizičari su dugo pokušavali objasniti zašto je svemir počeo s uvjetima koji omogućuju razvoj života. Zašto fizikalni zakoni i konstante imaju posebne vrijednosti koje omogućuju nastanak zvijezda, planeta i naposljetku života? Na primjer, tamna energija, koja potiče širenje svemira, slabija je nego što teorije predviđaju, što omogućava materiji da se grupira umjesto da bude razdvojena.
Jedno objašnjenje je da živimo u beskonačnom multiverzumu, pa nije iznenađujuće što se barem jedan svemir pokazao pogodnim za nas. Drugo objašnjenje je da je naš svemir računalna simulacija, s pažljivo namještenim uvjetima od strane nekog (možda naprednog izvanzemaljskog) entiteta.
Ovu ideju podržava područje znanosti zvano informacijska fizika, koje sugerira da prostor-vrijeme i materija nisu temeljni fenomeni, već su ustvari sastavljeni od informacija, slično kako temperatura proizlazi iz kretanja atoma.
Ovo vodi do fascinantne mogućnosti da je cijeli naš svemir zapravo računalna simulacija. Ova ideja nije nova; 1989. godine fizičar John Archibald Wheeler sugerirao je da je svemir temeljno matematički i nastao iz informacija. 2003. godine, filozof Nick Bostrom s Oxfordskog sveučilišta iznio je hipotezu o simulaciji, tvrdeći da je vrlo vjerojatno da živimo u simulaciji.
Fizičar Seth Lloyd s Massachusetts Institute of Technology u SAD-u predložio je da bi svemir mogao biti ogromno kvantno računalo. Elon Musk je 2016. godine izjavio: “Najvjerojatnije je da smo u nekoj vrsti simulacije.”
Empirijski dokazi upućuju na to da bi naša stvarnost mogla biti virtualna, poput kvantne mehanike koja pokazuje da čestice mogu postojati u više stanja istovremeno dok ih ne promatramo, te ideja o kvantnoj isprepletenosti, koja omogućuje česticama da budu međusobno povezane neovisno o udaljenosti.
Zaključno, ako je svemir simulacija, mogli bismo to dokazati eksperimentima koji bi tražili informacijske bitove koji čine kod simulacije.
Stoga, otkrivanje ovih informacijskih bitova moglo bi potvrditi hipotezu simulacije. Nedavno predloženo načelo ekvivalencije masa-energija-informacija (M/E/I) ukazuje na to da se masa može izraziti kao energija ili informacija, i obrnuto, sugerirajući da informacijski bitovi imaju malu masu. To nam daje trag za daljnjim istraživanjem.
Pretpostavka je da je informacija zapravo peti oblik materije u svemiru. Čak sam i izračunao očekivani sadržaj informacija po elementarnoj čestici. Ove su studije doveli do eksperimentalnog protokola iz 2022. za testiranje ovih predviđanja. Eksperiment uključuje anihilaciju elementarnih čestica i njihovih antičestica (svaka čestica ima svoju “anti” verziju sa suprotnim nabojem) u bljesak energije, emitirajući “fotone” ili čestice svjetlosti.
Predvidio sam točan raspon očekivanih frekvencija ovih fotona na temelju informacijske fizike. Eksperiment je izvediv s trenutno dostupnom tehnologijom, a pokrenuta je i stranica za grupno financiranje kako bi se to ostvarilo.
Postoje i drugi pristupi. Pokojni fizičar John Barrow sugerirao je da bi simulacija mogla stvoriti računalne pogreške koje bi programer morao ispraviti kako bi se simulacija nastavila. Predložio je da bi takvo ispravljanje mogli doživjeti kao kontradiktorne eksperimentalne rezultate, poput promjena prirodnih konstanti. Praćenje ovih konstanti predstavlja drugu mogućnost.
Razumijevanje prirode naše stvarnosti jedna je od najvećih misterija. Što ozbiljnije shvaćamo hipotezu o simulaciji, veće su šanse da ćemo je jednog dana dokazati ili opovrgnuti.
