Zamislite natjecanje u sječi drveća koristeći ručne pile. Jedna osoba neprestano radi s minimalnim odmorom, dok druga uzima desetominutne pauze svakih devedeset minuta. Ako se pauze koriste za provjeravanje društvenih medija, osoba koja radi bez prekida vjerojatno će pobijediti. No, ako se pauze iskoriste za odmor i punjenje baterija, kao u prispodobi Stephena Coveyja o drvosječi, onda osoba koja uzima pauze ima veće šanse za pobjedu.
Znanstvene studije podržavaju ovu ideju. Meta-analiza 22 studije objavljena u časopisu PLOS One 2022. godine pokazala je da kratke pauze, čak i one od samo 27 sekundi, mogu povećati snagu, smanjiti umor i poboljšati izvedbu, posebno u zadacima koji zahtijevaju manje mentalnog napora, poput sječe drveća.
Kada govorimo o odmoru, duljina pauze od deset minuta pokazuje se kao optimalna za povećanje performansi, posebice kada su u pitanju zadaci koji su iznimno iscrpljujući.
Ova potreba za pauzama može se objasniti radom našeg mozga, koji u prosjeku može ostati fokusiran otprilike 90 minuta. Za to su “odgovorni” ultradijalni ritmovi, biološki obrasci koji su ugrađeni u našu DNK. Ultradijalni ritmovi funkcioniraju kao mini verzije cirkadijanskih ritmova:
- Kada započnete zadatak koji zahtijeva kontinuiranu aktivnost i mentalnu usredotočenost, vaše tijelo i mozak pojačavaju upotrebu kisika, glukoze i energije.
- U sljedećih 90 minuta, vi ste na vrhuncu ili blizu vrhunca vaših ultradijalnih performansi; vi doslovno “jašete val”.
- Međutim, postoji downside. Nusprodukti vaše mentalne i fizičke aktivnosti, poput umora, metaboličkog otpada i opterećenja radne memorije, počinju se akumulirati u vašem sustavu. Ovo nakupljanje uzrokuje pad u mentalnim i fizičkim performansama dok ulazite u ultradijalno korito.
- Kao rezultat toga, počinjete se osjećati mutno, ometeno, umorno, prezasićeno. Iako možete nastaviti raditi, vaša učinkovitost bit će znatno smanjena.
Upravo zato odmor postaje ključan. Ali ne bilo kakav odmor. Potrebno je odabrati pravu vrstu aktivnosti tijekom pauze. Ako se odlučite za aktivnosti koje i dalje iscrpljuju vaše kognitivne resurse, poput listanja feedova na društvenim mrežama, možete se fizički odmoriti, ali ne i psihički.
Aktivnosti poput čitanja nečega što volite, slušanja glazbe, kratkog odmora s zatvorenim očima ili gledanja kratkih filmova mogu biti mnogo efikasnije. One su povezane s boljim oporavkom i boljim performansama nakon pauze, omogućavajući vam da se vratite zadatku svježiji i mentalno oštriji.
Ključ je angažirati se u aktivnostima koje vam pričinjavaju zadovoljstvo tijekom pauze, umjesto da je pokušavate iskoristiti na “produktivan” način. Kako ističu istraživači:
Aktivnosti povezane s radom tijekom mikro-pauza bile su povezane sa smanjenim blagostanjem, lošijom kvalitetom sna i povećanjem negativnih emocija.
Ako se teško odvajate od svoje radne rutine, razmislite o pauzama kao o prilikama za mentalni i fizički predah koji vam pomažu u “oštrenju pile”.
Primjerice, zadnji put kada sam postavljao parket, iskoristio sam pauze da se malo protegnem i nešto pojedem. Taj jednostavan zadatak mi je pomogao da se mentalno odmorim. Budući da ne volim raditi u neredu, čišćenje radnog prostora tijekom pauze pružalo mi je dodatni mentalni poticaj kada sam se vraćao poslu.
Važno je planirati i biti proaktivan u vezi s uzimanjem pauza. Ne čekajte da vas psihički umor “sruši”. Ne dopustite da se potpuno iscrpite. (Kao što stara poslovica o hidrataciji kaže, ako čekate da osjetite žeđ prije nego što počnete piti, već ste dehidrirani.) Kad god je to moguće, planirajte pauzu svakih 90 minuta. Unaprijed odlučite što ćete raditi tijekom te pauze, ali i što nećete raditi.
Jer, iako je važno povremeno uzimati pauze, ono što radite tijekom tih pauza – u smislu pojačavanja fokusa, jasnoće, kreativnosti i produktivnosti – može učiniti veliku razliku.
