Što je malware i koje vrste zloćudnog softvera postoje

Malware, ili zloćudni softver, zajednički je naziv za sve programe stvorene s namjerom da naštete uređaju, ukradu podatke ili preuzmu kontrolu nad sustavom. Iako mnogi misle samo na “viruse”, malware je puno širi pojam koji obuhvaća niz različitih prijetnji, od trojanaca do ucjenjivačkih programa. U ovom vodiču objašnjavamo što je malware, koje vrste postoje, kako prepoznati zarazu i kako se zaštititi.

Što je malware

Malware je skraćenica od engleskog izraza “malicious software”, što znači zloćudni ili zlonamjerni softver. Riječ je o zajedničkom nazivu za sve vrste programa napravljenih s namjerom da nanesu štetu, za razliku od uobičajenog softvera koji korisniku služi za koristan rad.

Cilj malwarea može biti različit: krađa osjetljivih podataka poput lozinki i podataka o karticama, oštećivanje ili onemogućavanje sustava, špijuniranje korisnika, preuzimanje kontrole nad uređajem ili iznuđivanje novca. Malware može zaraziti računala, mobitele, tablete i druge uređaje, a širi se na razne načine, primjerice putem zaraženih privitaka, sumnjivih poveznica, lažnih aplikacija ili preuzimanja s nepouzdanih stranica. Važno je razumjeti da “virus” nije sinonim za malware, nego samo jedna od njegovih vrsta, a malware je širi pojam koji obuhvaća sve zloćudne programe.

Glavne vrste malwarea

Postoji više vrsta zloćudnog softvera, a razlikuju se po načinu širenja i po tome što rade. Poznavanje osnovnih vrsta pomaže da se bolje razumije priroda prijetnji i lakše prepozna opasnost.

Virus

Računalni virus vrsta je malwarea koja se, poput biološkog virusa, širi tako da se “zakači” na drugi program ili datoteku, a aktivira se kada korisnik pokrene zaraženu datoteku. Nakon aktivacije, virus se može širiti na druge datoteke i uređaje te uzrokovati različitu štetu, od usporavanja sustava do oštećenja podataka.

Virusi su jedan od najstarijih i najpoznatijih oblika malwarea, pa se njihov naziv često pogrešno koristi za sve zloćudne programe. Ipak, ključna značajka virusa je da se za širenje oslanja na to da ga korisnik, svjesno ili nesvjesno, pokrene, primjerice otvaranjem zaražene datoteke ili programa.

Crv (worm)

Crv je vrsta malwarea slična virusu, ali s jednom bitnom razlikom: za širenje mu nije potrebno da korisnik pokrene zaraženu datoteku. Crv se može samostalno umnožavati i širiti mrežom s uređaja na uređaj, iskorištavajući sigurnosne propuste, bez izravne radnje korisnika.

Upravo ta sposobnost samostalnog širenja čini crve osobito opasnima, jer se vrlo brzo mogu proširiti velikim brojem uređaja. Crvi mogu opteretiti mreže, usporiti sustave i poslužiti kao “vrata” za druge vrste malwarea. Zbog toga su neki od najpoznatijih i najštetnijih napada u povijesti bili upravo djelo crva.

Trojanac (trojanski konj)

Trojanac je vrsta malwarea koja se prerušava u koristan ili bezopasan program kako bi korisnika naveo da ga sam instalira. Naziv dolazi od priče o trojanskom konju, jer se zloćudni sadržaj krije unutar naizgled poželjnog programa, primjerice lažne aplikacije, igre ili alata.

Za razliku od virusa i crva, trojanac se u pravilu ne umnožava sam, nego se oslanja na to da ga korisnik instalira misleći da je riječ o legitimnom programu. Jednom kada je pokrenut, trojanac može otvoriti pristup napadaču, krasti podatke ili preuzimati druge zloćudne programe. Zbog toga je oprez pri preuzimanju softvera iz nepouzdanih izvora osobito važan.

Ransomware (ucjenjivački softver)

Ransomware je jedna od najopasnijih i danas najraširenijih vrsta malwarea. Riječ je o programu koji zaključava ili šifrira podatke na uređaju, a zatim od žrtve traži otkupninu, obično u kriptovalutama, u zamjenu za navodno vraćanje pristupa podacima.

Ransomware napadi mogu biti razorni, kako za pojedince, tako i za tvrtke i ustanove, jer mogu onemogućiti pristup ključnim podacima i zaustaviti poslovanje. Ono što ga čini posebno opasnim jest to što ni plaćanje otkupnine ne jamči povrat podataka, pa se općenito ne preporučuje popuštati ucjeni. Najbolja obrana od ransomwarea je prevencija, uz redovito izrađivanje sigurnosnih kopija podataka.

Špijunski softver (spyware)

Spyware je vrsta malwarea namijenjena tajnom praćenju korisnika i prikupljanju informacija bez njegova znanja. Takav softver može bilježiti što korisnik radi, koje stranice posjećuje, pa čak i što tipka, uključujući lozinke i druge osjetljive podatke.

Prikupljene informacije zatim se šalju napadaču, koji ih može zloupotrijebiti za krađu identiteta, financijsku prijevaru ili druge svrhe. Poseban oblik spywarea su takozvani keyloggeri, koji bilježe svaki pritisak tipke. Budući da spyware radi tajno i u pozadini, korisnik često dugo ne primijeti da je zaražen, pa je za obranu važna kombinacija opreza i sigurnosnih alata.

Ostale vrste

Uz navedene, postoji i niz drugih oblika zloćudnog softvera. Adware je softver koji korisnika zasipa neželjenim oglasima i može pratiti njegovo ponašanje, a katkad dolazi u paketu s besplatnim programima. Rootkit je posebno podmukla vrsta malwarea koja se duboko skriva u sustavu kako bi napadaču omogućila prikrivenu kontrolu i izbjegла otkrivanje. Postoje i takozvani botovi, zaraženi uređaji koje napadač na daljinu udružuje u mreže za razne zloupotrebe. Sve te vrste pokazuju koliko je svijet malwarea raznolik, a granice između pojedinih vrsta katkad se i preklapaju.

Kako prepoznati zarazu

Iako neki malware radi posve prikriveno, često postoje znakovi koji upućuju na moguću zarazu. Prepoznavanje tih znakova može pomoći da se problem uoči i riješi na vrijeme, prije nego nastane veća šteta.

Među najčešćim znakovima su naglo usporavanje uređaja, česta rušenja sustava, neobjašnjivo trošenje baterije ili podatkovnog prometa te pojava neželjenih oglasa i skočnih prozora. Sumnjivi su i programi ili aplikacije koje se pojave, a korisnik ih nije instalirao, kao i neuobičajeno ponašanje preglednika, primjerice preusmjeravanje na nepoznate stranice. Kod nekih vrsta malwarea znak je i nemogućnost pristupa vlastitim datotekama. Važno je naglasiti da ti simptomi ne moraju uvijek značiti zarazu, ali ako se pojavi više njih odjednom, vrijedi provjeriti uređaj sigurnosnim alatom.

Kako se zaštititi od malwarea

Najbolja obrana kombinacija je opreza i dobrih sigurnosnih navika. Prvo i osnovno pravilo je ne otvarati sumnjive privitke i poveznice te ne preuzimati softver s nepouzdanih izvora, jer se malware najčešće širi upravo tako.

Redovito ažuriraj operativni sustav i programe, jer ažuriranja zatvaraju sigurnosne propuste koje malware iskorištava. Koristi pouzdan sigurnosni softver koji može otkriti i ukloniti prijetnje. Izrađuj redovite sigurnosne kopije (backup) važnih podataka, jer to je najbolja zaštita od ransomwarea. Koristi jake i različite lozinke te, gdje god je moguće, dvofaktorsku autentifikaciju. I na kraju, budi oprezan pri instaliranju aplikacija, osobito iz nepoznatih izvora, i pazi na dozvole koje aplikacije traže. Uz te navike, rizik od zaraze znatno se smanjuje.

Zaključak

Malware je zajednički naziv za sve vrste zloćudnog softvera stvorenog da naškodi uređaju, ukrade podatke ili preuzme kontrolu. Obuhvaća niz različitih prijetnji, od klasičnih virusa i crva, preko trojanaca i špijunskog softvera, do sve opasnijeg ransomwarea, a “virus” je samo jedna od njegovih vrsta, ne sinonim za sve.

Prepoznavanje znakova zaraze i, još važnije, prevencija ključni su za zaštitu. Uz oprez pri otvaranju poveznica i preuzimanju softvera, redovita ažuriranja, sigurnosne kopije i dobre lozinke, rizik od malwarea moguće je znatno smanjiti. U svijetu u kojem su uređaji dio svakodnevice, osnovno poznavanje zloćudnog softvera prvi je korak prema sigurnijem korištenju interneta.

Često postavljana pitanja o malwareu