Horor je jedan od onih žanrova koji ne želi ostati unutar uobičajenih okvira. Ne samo da postoji ogroman broj podžanrova, već mnoge franšize imaju kronologiju složenu i duboku poput nekih fantastičnih romana. Želja među horor publikom i filmofilima da vide nastavke, reboote, prequelove, retcone i remakeove pozicionira horor na jedinstven način u svijetu filma.
Jedan od onih podžanrova horora koji izazivaju posebnu pozornost je “torture“, filmovi koji se fokusiraju na mučenju, u engleskom govornom području poznati i kao “splatter” filmovi. Posebno plodonosno razdoblje za takve filmove bio je sam početak 21. stoljeća. Pa, stoga, u nastavku donosimo pet najboljih “torture” hororaca iz 2000-ih…
5. The Collector (The Collector, 2009.)
Bivši zatvorenik koji tone u dugovima (Josh Stewart) provaljuje u kuću svog bogatog šefa kako bi ukrao neke dragocjenosti i poravnao račune. Srećom, nije jedina osoba koja provaljuje te večeri. Kuća je već bila opustošena od strane lukavog i opasnog serijskog ubojice koji započinje igru mačke i miša.
The Collector je fino posložen film koji uspijeva podići napetost, unatoč ograničenoj glumačkoj postavi i budžetu. Dijelom film o pljački, dijelom triler o preživljavanju, a dijelom festival mučenja, radnja The Collectora teže privlači gledatelje nego neki filmovi o mučenju koji su se pojavili ranije, a koji su se zadovoljavali isključivo krvlju.
4. Brda imaju oči (The Hills Have Eyes, 2006.)
Obitelj na putovanju jugozapadom Sjedinjenih Američkih Država odluči ići prečacem kroz pustinju. Kad im se automobil pokvari u izoliranoj pustoši, napada ih skupina kanibala koji žive u pustinji.
Brda imaju oči remake je istoimenog filma iz 1977. legendarnog redatelja horora Wesa Cravena, tvorca Freddy Kruegera, jednog od najstrašnijih horor zlikovaca u povijesti. Film pokazuje da dok se trendovi mijenjaju, a apetiti postaju sve mračniji, uvijek će postojati žeđ za povratkom korijenima i izvlačenjem desetljećima starog klasika radi reinterpretacije.
3. Voljeni (The Loved Ones, 2009.)
Brent (Xavier Samuel) je problematičan i depresivan tinejdžer koji se bori s posljedicama obiteljske tragedije. Lola (Robin McLeavy) je živahna i neobična Brentova kolegica iz razreda koja ga zamoli da s njom pođe na školski ples. Kada Brent kaže ne, Lola i njezin otac (John Brumpton) otmu ga i prirede vlastiti školski ples u njihovoj kući.
Film Voljeni uistinu je nevjerojatno apsurdan, a ujedno istražuje koliko duboko toksičnost jedne obitelji može zatrovati i traumatizirati cijelu zajednicu.
2. Mučenice (Martyrs, 2008.)
Dvije se žene susreću i povezuju zbog svojih iskustava zlostavljanja u djetinjstvu. Odlučuju da se, kako bi ublažili svoju traumu, moraju osvetiti onima koji su im nanijeli nepravdu. Iako ovaj uvodni opis zvuči kao standardni opis filma koji želi postati grub i mračan, Mučenice predstavljaju promišljeniji pristup podžanru mučenja.
Film istražuje može li se nečija patnja iskoristiti za potpuno nadilaženje iskustva patnje. Iako postoji refleksivnija i sofisticiranija nota koja prolazi kroz Mučenice, ta je nota jednako krvava kao i mnogi drugi filmovi o mučenju tog vremena.
1. Slagalica strave (Saw, 2004.)
Fotograf (Leigh Whannell) i onkolog (Cary Elwes) bude se u prljavoj kupaonici s lancima na gležnjevima u središtu prostorije. Ovaj skromni početak u konačnici će pokrenuti jednu od najlegendarnijih franšiza horora 21. stoljeća.
Slagalica strave je na mnogo načina “mali film koji bi mogao mnogo toga”. Ponovno je potaknuo interes publike za horor filmove pune mučenja i pokrenuo karijere Jamesa Wana i Leigha Whannella. Nakon izlaska prvog dijela 2004., svake godine do 2010. prikazivala se po jedna Slagalica strave, a od tada još tri. Eksploatacijski filmovi uvijek su postojali, ali Slagalica strave je svakako promijenila igru. Umjesto da mučenje i bol budu rezultati priče, Slagalica strave stvorila je trend u kojem je isključivo mučenje priča.
