Pohrana podataka je uvijek izazov. Nije šala, umjesto u oblaku ili na diskovima, podatke ćemo u budućnosti moći čuvati na DNA. U pitanju, dakako, nije DNA živog bića, već ona sintetički stvorena.
Posljednjih nekoliko godina su znanstvenici u Microsoftu intenzivno radili na razvoju sustava koji bi mogao kodirati digitalne podatke u DNA, ali i dekodirati te iste podatke iz DNA.
Upravo bi pohrana informacija na sintetičkoj DNA u budućnosti trebala zamijeniti velike podatkovne centre i arhive te tako olakšati pohranu ogromnih količina podataka.
Čini se da su znanstvenici napokon uspjeli dokazati da je to itekako moguće i bez upotrebe sofisticirane laboratorijske opreme i ljudske intervencije.
Sve stoji u znanstvenom radu objavljenom u časopisu Nature Scientific Reports. Tim je uspio kodirati, pohraniti i onda ponovno dekodirati podatke na DNA.
Istina je da se radi o svega 5 bajtova podataka. U pitanju je riječ “hello” i cijeli je proces trajao 21 sat. No svakako su pokazali da je to moguće.
Posebno je bitno istaknuti da je cijeli proces zapravo automatiziran. Moguće ga je, dakle, napraviti bez ikakve ljudske intervencije.
“Uređaj” kojim su uspjeli pohraniti podatke na DNA izgleda kao nekakva kreacija iz laboratorija. Sastavljen je od bočica, cjevčica te držača. Ono što je ipak važno za istaknuti je to da stoji svega 10 tisuća dolara.
Kad jednog dana takav jedan sustav bude i komercijalno dostupan, poručuju iz Microsofta, moći će se pohraniti i povratiti podatci mnogo brže.
