Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Fun & Lifestyle

Evo odakle dolazi riječ “fetiš”

Mark Sabine u ovom devetominutnom videu otkriva priču kako i odakle je nastala riječ “fetiš”.

Fetiš (fr. fétiche; od port. feitiço; od lat. facticius, umjetan) u etnologiji jest predmet za koji se vjeruje da ima nadnaravne moći.

Povijest pojma

Termin je nastao u 18. st. i rabio se u primjeni teorije evolucije na religiju. Skovao ga je 1757. francuski spisatelj, političar i učenjak Charles de Brosses, uspoređujući zapadnoafričku religiju s magijskim aspektima staroegipatske religije. Prema de Brossesu, fetišizam je najranija (najprimitivnija) faza evolucije religije, nakon koje slijede faze totemizma, politeizma i monoteizma. U osnovi, fetišizam predmetu pridaje neku vrst inherentne vrijednosti ili moći: tko u materijalnom predmetu vidi magijsko ili božansko značenje, pogrešno mu pripisuje inherentnu vrijednost koju on ne posjeduje (odatle i Marxov pojam fetišizma robe: to je vjerovanje da predmeti kontroliraju nas, tj. utječu na naše djelovanje, a ne obratno).

U 19. st., engleski etnolog Edward Burnett Tylor i škotski etnolog John Ferguson McLennan smatrali su da koncept fetišizma omogućuje povjesničarima religije da preusmjere pažnju s odnosa ljudi prema bogu na odnos ljudi prema materijalnim predmetima. Također su smatrali da je fetišizam uspostavio modele uzročnog objašnjenja prirodnih fenomena.

Fetiši

Krv se obično smatra naročito moćnim fetišem ili sastojkom fetiša. U nekim dijelovima Afrike, kosa bijelaca također se smatrala moćnom. U tradicijama kultura širom svijeta uobičajeni su fetiši i drugi su predmeti i tvari, poput kostiju, krzna, pandži, perja, vode s određenih mjesta, nekih vrsta biljaka i drva.

Fetišizam u Marxa i Freuda

U 19. st., Karl Marx je usvojio taj pojam kako bi opisao važnu komponentu kapitalizma, fetišizam robe. Danas je fetišizam robe i kapitala središnji pojam marksizma.
Sigmund Freud je tim pojmom nazvao oblik parafilije kod koje je predmet žudnje određeni dio tijela ili određeni neživi predmet.

fetis

Seksualni fetišizam

pobuđuju ili zadovoljavaju spolni nagon. Fetiš je predmet bezrazložne i opsesivne pozornosti i obožavanja.
Medicina svrstava ovo oboljenje u parafilije, kategoriju srodnih duševnih poremećaja u grupi poremećaja spolne sklonosti.

Teorije

Klasična teorija fetiša usredotočuje svoju pozornost na Edipov kompleks. Prema Freudu važan stupanj u odrastanju dječaka je kako će uspjeti nadvladati suparništvo s ocem u zadobivanju majčine ljubavi. Može se javiti strah da će ga otac, budući je veći i jači kazniti kao suparnika kastracijom, iz čega proizlazi da se u djetinjoj nesvjesnoj podsvijesti predmeti tj. fetiši na neki način vezuju uz njegov penis. U takvoj vrsti asocijativnog mišljenja pogled na fetiš, fetišista navodi na pomisao o penisu. Uz svoj penis osjeća se sigurno, seksi, ugodno i zadovoljeno, oslobođen strepnje da će ga izgubiti.

Po drugoj teoriji, čiji je najznačajniji predstavnik bio Donald Winnicott, penis je viđen kao obrana od ranijih prededipovskih strahovanja. Predmet straha nije otac koji kažnjava, već gubitak majke koja podržava život. Po ovoj teoriji, fetišizam proizlazi iz vremena kada odvajanje od majke predstavlja samu smrt i fetiš je prijelazni predmet koji pomaže malom dječaku da premosti strah i usamljenost.

Predmeti fetišizma

Predmeti fetišizma mogu biti:
– razne vrste odjeće i obuće: cipele, čizme, visoke pete, čarape, rublje, odore, korzeti, rukavice,…
– materijali za odjeću i obuću: koža, lateks, likra, guma, plastika,…
– dijelovi tijela: ruke, stopala, kosa, oči,..
– tjelesne tekućine
– medicinska oprema: sonde, kateteri, spekuli, klistiri, injekcije
i mnogi drugi.

Izvor: Wikipedia

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Oglašavanje