Zašto je GNU/Linux dobar izbor? Zato što je riječ o zrelom, sigurnom, stabilnom i
besplatnom operacijskom sustavu koji korisniku nudi brojne opcije kako u pogledu
grafičkih okruženja tako i u pogledu dostupnih korisničkih aplikacija, zaštite
privatnosti te prilično dobrom hardverskom podrškom.
Podrška za Windows 10 istječe u listopadu 2025., a strogi sistemski zahtjevi nasljednika onemogućit će vlasnike starijih računala da prijeđu na Windows 11. Ista bi sudbina mogla zadesiti i one s novijim, ali jeftinijim hardverom. Stolna računala možda jest moguće nadograditi (mada je riječ o značajnoj investiciji), no korisnici prijenosnika neće biti te sreće.
Ovi redci pisani su na Lenovu ThinkPad T410 izašlom u pradavna vremena. Baterija je na zavidnih 80 % deklariranoga kapaciteta i na njemu GNU/Linux radi i radit će bez ikakvih problema. Spomenuto računalo ima i Windows 10 (dual boot), ali nikada neće zavrtjeti novu inačicu Microsoftova operacijskoga sustava. Alternativa postoji, pa stari mačak još nije za otpis.
Čini se da postoje načini da se jedanaestica ugura i na djelomično podržan hardver, ali Microsoft naglašava kako to nije dobra ideja jer bi takva računala mogla imati niz problema vezanih uz funkcioniranje pojedinih značajki sustava, a posebice zabrinjava vjerojatan gubitak potpore u vidu ažuriranja. Koja je svrha siliti nadogradnju ako postoji mogućnost da takvo računalo izgubi službenu podršku a što korisnika izlaže sigurnosnom riziku?
GNU/Linux je stabilan, slobodan i besplatan
Stabilnost ovoga operacijskoga sustava nikada nije bila upitna jer se dokazao u poslovnom svijetu kao broj jedan izbor za poslužitelje. Najvjerojatnije vam je ovu stranicu poslužio upravo GNU/Linux. Ako je dovoljno dobar za takve zadatke, onda krajnji korisnik nema razloga za brigu.
Sloboda i besplatnost ovoga operacijskoga sustava idu ruku pod ruku. Naime, Linus Torvalds je 1990-ih napravio jezgru sustava i objavio izvorni kod (source code), što je potaknulo druge da nastave na započeto. To još nije bio kompletan operacijski sustav, već samo jezgra, sloj koji omogućuje pristup sklopovlju. Ono što je nedostajalo jest set alata koji bi u spoju s jezgrom činio kompletan operacijski sustav. S druge strane oceana Amerikanac Richard Stallman ima takve alate (i objavljen izvorni kod), ali nema jezgru. Torvalds svoje napore naslovljava Linux, a Stallman GNU (Gnu is not Unix), dakle GNU/Linux; a budući da obojica objavljuju izvorni kod svojih projekata, spoj ovih dvaju napora ovaj operacijski sustav čini − besplatnim.
Međutim, Stallman ide korak dalje i razvija filozofiju prema kojoj bi korisnik morao biti slobodan u pogledu načina na koji koristi softver, u mogućnosti da ga prilagođava svojim potrebama (za one koji znaju), te da slobodno distribuira i softver i izmjene koje na njemu čini. Vlasnički softver − pa onda i operacijski sustavi − svojim licencijama korisniku nameću niz ograničenja. GNU/Linux to ne čini, barem ne na takav način. Korisnik je slobodan instalirati besplatan operacijski sustav na koliko god računala želi i koristiti softver kako god želi; bez praćenja biometrijom, aktivacijskim korisničkim računima i slično. Privatnost i sloboda su bitni.
Zaštita privatnosti: mrežni računi, biometrija i slanje korisničkih podataka na udaljene poslužitelje
Situacija je u ovom pogledu nešto složenije negoli bi autor ovih redaka htio, no svakako je bolja negoli na operacijskim sustavima kao što su Windows ili macOS. Zahvaljujući Stallmanovoj filozofiji i licenciji pod kojom se slobodni softver objavljuje, korisnik može birati hoće li koristiti isključivo slobodni softver i tako u potpunosti kontrolirati svoje računalo u pogledu privatnosti i biti slobodan, ili će žrtvovati dio toga i izabrati inačicu ovoga operacijskoga sustava koji je povezan s nekom od tvrtki koja potpomaže ove projekte, ali ujedno stvara vlastitu distribuciju GNU/Linuxa i u ponudi ima vlastite (plaćene) servise i usluge.
U nekim rijetkim slučajevima moguće je da će distribucija GNU/Linuxa (najčešće anonimno) slati podatke o upotrebni pojedinih komponenti i alata radi ispravljanja programskih pogrešaka i poboljšanja izvedbi, ali korisnik, opet, ima slobodu isključiti i ne koristiti te značajke; nisu imperativ kako je to slučaj s vlasničkim operacijskim sustavima koji sve više onemogućavaju korisnika da isključi praćenje biometrijom, praćenje mrežnim korisničkim računima za aktiviranje softvera povezivanjem više aplikacija ili servisa jednim korisničkim računom kako bi se znalo što sve korisnik imenom i prezimenom ima, a sve u marketinške svrhe.
Uostalom, korisnik sam žrtvuje svoju privatnost dajući svoje podatke aplikacijama, društvenim mrežama i servisima trećih strana koje bilježe podatke kao što su IP adresa, vrsta i inačica operacijskoga sustava, internetskoga preglednika i drugo, pa treće strane postavljaju kolačiće na računalo u svrhu praćenja korisnikove aktivnost na internetu čak i ako on koristi slobodan i siguran operacijski sustav. Svaki će internetski preglednik − bez obzira na operacijski sustav − spremiti kolačiće ako ih korisnik eksplicitno prihvati.
Velik izbor distribucija, korisničkih sučelja i aplikacija
Vlasnički operacijski sustavi nastaju unutar tvrtki, dakle centralizirano, no slobodni softver čini niz raštrkanih alata od kojih svaki ima svoj život i tempo razvoja. Zbog toga je sve te alate potrebno prikupiti po bespućima interneta i sve lijepo zapakirati u nešto što se zove distribucija GNU/Linuxa. Ne, ne trebate to raditi vi, to su već učinili drugi.
Svaki skup jezgre i set alata jest GNU/Linux, ali razvijatelji i programeri diljem svijeta organiziraju se u skupine i svaka od njih pakira i stvara svoju distribuciju ovoga operacijskoga sustava prema kriterijima koje smatraju važnima: neke uključuju isključivo slobodni softver, neke miješaju slobodni i neslobodni, neke su razvijane od strane profesionalaca za profesionalce, a neke pak nastaju isključivo kako bi korištenje GNU/Linuxa učinile što jednostavnijim za krajnjega, prosječnoga korisnika. Jedna od takvih je Kubuntu. Ima ih doslovno na stotine.
Ne samo da postoje različite distribucije GNU/Linuxa nego postoji i velik broj grafičkih okruženja koja svakoj od daju poseban pečat. Distribucija s grafičkim okruženjem naziva KDE (na slici gore) traži skromnih 2 GB RAM memorije, procesor od barem 1 GHz s dvije jezgre, svega 25 GB slobodnoga prostora i zaslon skromne rezolucije od 1024×768. I to je to. Riječ je o vizualno atraktivnoj i dobroj distribuciji, a mali hardverski zahtjevi čine je pogodnom i za starija računala. Međutim, postoje i one s puno manjim hardverskim zahtjevima. Doslovce 512 MB RAM memorije i procesorom toliko starim koliko je Pentium 4: jedna jezgra, početak 2000-ih.
O aplikacijama neću puno jer sve što prosječni korisnik inače koristi na operacijskom sustavu Windows dostupno je i na GNU/Linuxu: Firefox, Chrome, Skype, Teams, VLC, Audacity, GIMP… Ako ne postoji identična aplikacija, postoji dostojna zamjena: Kdnlive, OpenShot i Shotcut su dobri obrađivači videomaterijala. LibreOffice je odličan paket uredskih alata itd. U krajnjem slučaju, Microsoft Office je dostupan i u internetskom pregledniku u obliku usluge Microsoft 365.
Dobra stvar je što svaka distribucija dolazi s repozitorijem aplikacija pa nema potrebe pobirati svaku pojedinu aplikaciju s posebne internetske stranice, sve što treba jest otvoriti upravitelj paketima (package manager) i povući što želite. Oni koji Windows koriste profesionalno pa trebaju PhotoShop, AutoCAD, Adobe Premiere Pro… ionako imaju dobar hardver pa onda i Windows 11. Taj softver se ne može pokrenuti na GNU/Linuxu. Ali i može, no ne uvijek bez muke i ne uvijek na zadovoljavajući način.
GNU/Linux i hardverska podrška
Dobra stvar je što GNU/Linux uglavnom podržava sav hardver već po instalaciji (i nadogradnji). Nema traženja upravljačkih programa po stranicama proizvođača pojedinih komponenti i slično. Ipak, postoji (vrlo mala) vjerojatnost da neka periferna komponenta ili bežična mrežna kartica neće biti podržana, ali onda je riječ uglavnom o novijem hardveru za koji upravljački program ili firmware još nije dospio u jezgru operacijskoga sustava ili proizvođač jednostavno odbija izdati upravljačke programe za GNU/Linux, pa se entuzijasti snalaze i sami nastoje podržati takav hardver. Prije kupnje novoga računala nije zgorega na internetu provjeriti što će pod GNU/Linuxom
raditi bez greške.
Distribucija Lubuntu – grafičko okruženje LXQt s vrlo malim hardverskim zahtjevima Većina distribucija ima i takozvana live izdanja. Treba preuzeti jedno takvo izdanje, snimiti ga na CD, DVD ili prijenosnu memoriju, umetnuti medij u računalo, postaviti učitavanje operacijskoga sustava (boot) s vanjskoga izvora (ne tvrdoga diska računala) i pred vama će se stvoriti potpuno funkcionalan operacijski sustav, a na taj način možete provjeriti radi li sva periferija i sve mrežne kartice s odabranom distribucijom i prije negoli dotaknete tvrdi disk instalacijom. Ako ne radi, pokušajte s nečim drugim. Ako ne Ubuntu, onda Fedora. I tako redom.
Neka se nitko ne prenagli pa pomisli kako je ovaj operacijski sustav isto što i Windows. Nije! Razlika je prilična. Kao što se Windows razlikuje od macOS-a tako se i GNU/Linux razlikuje od Windowsa. Zanimljivo, ali macOS i GNU/Linux imaju puno više sličnosti.
Boljka GNU/Linuxa su videoigre. Iako je Steam dostupan na ovom operacijskom sustavu i mnoge se igre mogu pokrenuti pomoću aplikacija Wine, PlayOnLinux ili Lutris, potrebno je dati si malo truda i proći kroz tutorijal ili dva. Uglavnom na radost korisnika, ali može se dogoditi i poneko razočaranje, posebice kada su u pitanju (naj)noviji naslovi.
Na internetu se često može čuti kako je GNU/Linux toliko siguran da mu ne treba antivirusni program. Točno jest da je sigurniji nego Windows i da ima manje virusa za GNU/Linux negoli za Windows, ali postoje antivirusni programi za ovaj operacijski sustav i cijene za osobnu upotrebu nisu previsoke, pa ne može škoditi.
Prijelaz s jednoga operacijskoga sustava na drugi nikada nije lagan, no valja voditi računa o tome da Windows 10 ima podršku još samo godinu dana, a strogi sistemski zahtjevi Windowsa 11 ostavit će velik broj korisnika s računalima koja više ne primaju ažuriranja. Treba GNU/Linuxu dati priliku. Ako ništa onda barem pogledati što se nudi pomoću live distribucije. Čisto iz zabave. Osim nadogradnje i kupnje novoga hardvera, ne znam što bi se drugo moglo učiniti nakon listopada 2025.
Geekovi – navalite!
