Znanstvenici s MIT-a i iz Madrida imaju lijepu vijest – izumili su uređaj koji će nas osloboditi hrpe punjača, jer će skupljati energiju iz Wi-Fi signala. Neće samo skupljati energiju, nego će ju pretvarati u električnu energiju kojom će se puniti baterije raznih uređaja.
Rectenna
Tzv. rektena (rectenna , što dolazi od ‘rectifying antenna’) je ispravljačka antena koja elektromagnetsku energiju pretvara u istosmjernu struju (DC). Antena elektromagnetske valove, poput Wi-Fi signala, hvata kao valove izmjenične struje (AC).
Šalje ih u dvodimenzionalni poluvodič koji ih pretvara u istosmjernu struju, pri čemu proizvodi oko 40 mikrovata struje. Ne zvuči puno, no dovoljno je da se osvijetli LED žarulja ili pokrenu silicijski čipovi.
S obzirom na fleksibilnost rektene, mogla bi se postaviti na manjim ili većim površinama. Tako bi se onda mogla rasprostrijeti na velikoj površini poput tapete na zidu ili koristiti unutar malog uređaja (fleksibilni pametni telefoni). Tehnologija bi mogla i u medicinske usadke ili u senzore koji bi se mogli progutati.
“Kao liječnik ne želite koristiti baterije za napajanje senzora ili usadaka, jer ukoliko krenu propuštati litij, pacijent može umrijeti”, pojasnio je Jesús Grajal s Tehničkog sveučilišta u Madridu.
Ovo nije prvi put
To nije prvi uređaj koji pretvara Wi-Fi signal u električnu energiju. Ideja već postoji i mnogi se inženjeri bave tom problematikom. Ipak, ono što je ovdje inovativno je uporaba drukčijeg materijala za ispravljač, dio koji pretvara AC u DC. Time je postignuto bitno poboljšanje u razvoju te tehnologije.
U prethodnim slučajevima su ispravljači bili od silicija ili galijevog arsenida, a to su kruti i skupi materijali.
U fleksibilnoj rekteni je korišten molibdenov disulfid (MoS2). Debljina mu je svega tri atoma, a kad je izložen određenim kemikalijama, uzrokuje fazni prijelaz između poluvodiča i metalnog materijala.
“Takav dizajn omogućuje fleksibilni uređaj koji je istovremeno dovoljno brz da hvata većinu signala naše elektronike, uključujući WiFi, Bluetooth i druge”, rekao je inženjer Xu Zhang s MIT-ja.
S obzirom na to da je tehnika financijski pristupačna, mogla bi se koristiti na velikim površinama i dalje će se samo usavršavati. Ovaj rad je objavljen u časopisu Nature.
