Ako ste se ikada uhvatili kako ChatGPT-u govorite „molim“ i „hvala“, niste jedini. U neformalnoj internetskoj anketi koju je proveo Ethan Mollick, profesor na Sveučilištu Pennsylvania, gotovo polovica ispitanika izjavila je da često komunicira pristojno s ovim AI chatbotovima, dok je tek oko 16 posto priznalo da mu jednostavno izdaje naredbe. Slični komentari pojavljuju se i na forumu koji vodi OpenAI, tvrtka koja je razvila ChatGPT – jedan korisnik je napisao: „Koristim ‘molim’ i ‘hvala’ jer bih tako razgovarao i s pravom osobom koja mi pomaže.“
Na prvu, to može zvučati pomalo zbunjujuće. Zašto uopće biti pristojan prema stroju koji nema osjećaje? Prije ChatGPT-a, većina nas koristila je automatske sustave bez razmišljanja o tonu komunikacije. No, napredak suvremenih AI chatbotova – poput ChatGPT-a, Geminija i drugih – predstavlja značajan iskorak u načinu na koji ljudi komuniciraju sa strojevima. Njihova sposobnost da odgovaraju prirodnim jezikom, a ponekad i glasom sličnim ljudskom, čini ih manje robotskima i više nalik svjesnim bićima. Uz to, ovi alati sve su prisutniji u svakodnevnom životu – primjerice, Apple je u lipnju najavio suradnju s OpenAI-em radi integracije ChatGPT-a u Siri i druge funkcije na uređajima. Svidjelo se to nekome ili ne, interakcija s ovakvom vrstom AI-ja uskoro bi mogla postati jednako uobičajena kao i provjera e-pošte. Stoga postaje sve važnije promišljati o načinu na koji razgovaramo s umjetnom inteligencijom.
Od pojave ChatGPT-a često se može čuti šala: „Budi ljubazan prema chatbotu, da te ne bi zapamtio kad dođe AI revolucija.“ Jedan korisnik je još u prosincu 2022. napisao na X-u (bivšem Twitteru): „Ako ne govoriš ‘molim’ i ‘hvala’ ChatGPT-u, očito nikad nisi gledao Terminatora.“ No šalu na stranu, postavlja se ozbiljno pitanje – ima li smisla biti pristojan prema AI-ju?
Prema nedavnom istraživanju, odgovor je potvrdan. Istraživači s tokijskog Sveučilišta Waseda i RIKEN centra za naprednu inteligenciju otkrili su da korištenje pristojnih upita može poboljšati kvalitetu odgovora velikog jezičnog modela (LLM), tehnologije koja stoji iza AI chatbota. No postoji granica – pretjerano ulizivanje može negativno utjecati na rezultate. Na kraju, autori preporučuju „umjerenu pristojnost“, sličnu načinu na koji se ljudi međusobno ophode. Kako su napisali: „LLM-ovi donekle odražavaju ljudsku potrebu da budu poštovani.“
Nathan Bos, viši znanstveni suradnik na Sveučilištu Johns Hopkins koji proučava obrasce odnosa između ljudi i umjetne inteligencije – i koji nije sudjelovao u spomenutom nedavnom istraživanju – kaže da često koristi riječ „molim“ prilikom komunikacije s chatbotovima jer je to, kako navodi, „dobra praksa pri formuliranju upita“. Riječ „molim“ jasno daje do znanja da slijedi zahtjev, što pomaže jezičnom modelu da točno odredi kako odgovoriti. Bos dodaje da koristi i izraz „hvala“, što pripisuje svom odgoju u saveznoj državi Michigan gdje se naglasak stavljao na pristojnost.
Prema njegovim riječima, ton upita može utjecati na to koje će jezične obrasce AI odabrati prilikom formuliranja odgovora – drugim riječima, ono što korisnik „unesete“ u sustav često određuje što će „izlaziti“ iz njega. Pristojan upit može usmjeriti model prema informacijama iz uljudnijih i vjerojatno pouzdanijih izvora na internetu. Suprotno tome, ciničan ili podrugljiv upit mogao bi navesti sustav da posegne za manje kvalitetnim raspravama, primjerice s Reddita. „LLM-ovi to mogu usvojiti tijekom treniranja, i to bez da ikada eksplicitno razumiju pojmove poput ‘pozitivnog’ ili ‘negativnog’, a svejedno mogu davati bolje ili detaljnije odgovore jer ih povezuju s pozitivnim jezikom“, objašnjava Bos.
I blagi, podržavajući ton – kakav bi možda koristio strpljiv učitelj prema učeniku koji se muči – može poboljšati učinkovitost chatbotova. U radu objavljenom prošle godine na platformi preprinta, istraživači iz Google DeepMinda pokazali su da podržavajući izrazi, poput „Udahni duboko i riješi zadatak korak po korak“, povećavaju sposobnost AI-ja da točno rješava osnovne matematičke zadatke koji zahtijevaju logičko razmišljanje. I ovdje je razlog u načinu na koji su modeli trenirani: takav jezik podsjeća ih na obrazovne materijale i internetske izvore za podučavanje, koji često potiču učenike da razlažu zadatke na manje dijelove – što model tada oponaša u svojoj obradi.
Izgleda, dakle, da pristojnost prema umjetnoj inteligenciji može poboljšati njezinu tehničku učinkovitost. No, kao i svaka komunikacija, i razmjena s chatbotovima je dvosmjerna. Dok mi podučavamo AI kako se treba ponašati, te iste interakcije mogu postupno oblikovati i nas. Prema tom gledištu, ključni razlog zašto bismo trebali biti pristojni prema AI asistentima jest jednostavan – time njegujemo naviku uljudnosti u svakodnevnim odnosima s drugim ljudima.
Sherry Turkle, klinička psihologinja i osnivačica MIT-ove Inicijative za tehnologiju, kaže da je pristojnost prema AI „znak poštovanja“ – ne prema stroju, nego prema samome sebi. „Riječ je o vama“, ističe ona. Po njezinom mišljenju, postoji rizik da se naviknemo koristiti grubi, zapovjednički i neuljudan jezik prema AI-ju, a da zatim nesvjesno takav ton prenesemo i u odnose s ljudima. Znakovi tog otupljenja već se mogu vidjeti: neki roditelji u posljednje vrijeme primjećuju da su im djeca, naviknuta na zapovijedanje Siri ili Alexi, postala manje obazriva i manje uljudna. Google je 2018. pokušao djelovati na to uvođenjem značajke „Pretty Please“ za Google Assistant, kako bi poticao djecu da koriste pristojne izraze prilikom postavljanja zahtjeva. „Moramo zaštititi sami sebe“, kaže Turkle, „jer mi smo ti koji moramo graditi odnose s pravim ljudima.“
Naša svakodnevna interakcija s umjetnom inteligencijom, koja sve više ulazi u svakodnevicu, imat će utjecaj na razvoj društvenih normi, smatra i Autumn P. Edwards, profesorica komunikologije na Sveučilištu Western Michigan i stručnjakinja za interakciju čovjeka i računala. „Nalazimo se u trenutku kad se možemo potpuno prilagoditi zapovjednoj, strojnoj komunikaciji i time promijeniti značenje ljudske komunikacije u širem smislu“, kaže ona, „ili možemo sačuvati ljudskost i pokušati u komunikaciju s tim sustavima uključiti najbolje od ljudske interakcije.“
Edwards također napominje da neke tvrtke angažiraju stvarne ljude koji se pretvaraju da su chatbotovi, jer očekivanja korisnika automatski opadaju kad misle da komuniciraju sa strojem, čime se smanjuje i pritisak na vrijeme i odgovornost poduzeća. „Ti ljudi prijavljuju ozbiljne psihološke posljedice zbog onoga što im se govori“, kaže. „Mislimo da vrijeđamo sustav, a ne shvaćamo da s druge strane možda sjedi stvarna osoba koja to mora pročitati.“
Razvoj generativne umjetne inteligencije odvija se nevjerojatnom brzinom. GPT-4o može komunicirati pomoću niza automatiziranih glasova koji zvuče iznenađujuće ljudski. U međuvremenu, napredak u AI-generiranim video zapisima znači da ćemo uskoro vjerojatno vidjeti chatbotove s virtualnim, izrazito uvjerljivim licima. Turkle upozorava da će naši „Darwinovski okidači“ – evolucijska sklonost da svemu što izgleda ljudski pripisujemo svijest – uskoro biti iskorišteni vještije nego ikad prije. Tehnološke tvrtke imaju jasne financijske interese za takav razvoj. No, psihološke posljedice za pojedince i društvo tek trebaju postati vidljive. Za sada, čini se da pristojnost prema AI chatbotovima ima smisla – zbog nas samih i ljudi oko nas.
