Iako je zanimanje šire javnosti za NLO-e višestruko poraslo još od kraja Drugog svjetskog rata, a što je djelomice bilo uvjetovano i cijelim nizom filmova s tematikom vanzemaljske invazije snimljenih tijekom 1940-ih i 1950-ih godina, svemirska utrka koja je uslijedila u 60-im godinama 20.st. izazvala je pravu eksploziju priča i naklapanja o navodnim susretima astronauta i njihovih vanzemaljskih „kolega“.
I dok dužnosnici NASA-e smatraju kako za gotovo sva navodna viđenja NLO-a postoje sasvim logična objašnjenja, većina ufologa smatra da je upravo to dokaz kako NASA nešto krije. Naravno, ne treba isključiti mogućnost kako država krije neke informacije od javnosti, no isto tako valja biti svjestan činjenice da su i neki ufolozi uhvaćeni s prstima u pekmezu, u pokušaju lažiranja dokaza o navodnim viđenjima NLO-a u svemiru.
Govoreći o konkretnim viđenjima NLO-a, ufološka zajednica smatra kako se prvi susret zbio tijekom misije Mercurya 8, budući je Walter Schirra tada po prvi put upotrijebio kodni naziv Djed Mraz, a kako bi obavijestio kontrolu leta o prisustvu letećih tanjura u blizini njegove kapsule.
Slijedeći susret astronauta s NLO-ima navodno je bio onaj posade Geminija 4, kad je Jim McDivitt u blizini letjelice ugledao objekt valjkastog oblika. I dok je njegov kolega Ed White u vrijeme incidenta čvrsto spavao, McDivitt je uspio snimiti dvije fotografije nepoznatog tijela. McDivitt je kasnije tvrdio kako je riječ o dijelu neke od NASA-inih letjelica, a u čemu se danas slažu i stručnjaci za problematiku svemirskih letova, tvrdeći kako je riječ od drugom stupnju rakete Titan 11.
Susret sličan onome posade Geminija 4 vjerojatno je imala i ekipa Geminija 7, tijekom koje su astronauti ugledali objekt nepoznatog porijekla, za koji se danas također smatra kako je riječ o ostatku rakete nosača. Jedan od astronauta tijekom navedene misije bio je i Frank Borman, koji je godinama kasnije dobio pozivnicu za gostovanje u emisiji Unsolved Mysteries, a kako bi ispričao svoju stranu priče. Međutim, nakon što su producenti navedene emisije shvatili kako Borman smatra da dotični objekt nije NLO, otkazali su njegovo gostovanje u dotičnoj.
Ipak, najpoznatiji susret astronauta i NLO-a svakako je onaj tijekom misije Apolla 11. Podsjetimo, prema ufolškoj strani priče, Neil Armstrong i Buzz Aldrin su neposredno po slijetanju lunarnog modula u More tišina primjetili dva NLO-a. Ako je vjerovati izjavama dvojice sovjetskih znanstvenika, dr. Vladimira Azhazhe i dr. Aleksandra Kaznatseva, Armstrong je odmah obavijestio kontrolu leta da ih promatraju nepoznata bića, dok je Aldrin uzeo fotoaparat i snimio nekoliko fotografija NLO-a. Međusobno promatranje se nastavilo sve dok izlaska astronauta iz lunarnog modula, nakon čega je NLO uzletio i potom nestao iz vidokruga.
Priču o susretu posade Apolla 11 s NLO-ima na površini Mjeseca navodno je kasnije potvrdio i sam Aldrin, da bi kasnije tvrdio kako su njegove izjave izvučene iz konteksta. Spomenimo ovdje kako je priču o komunikaciji između kontrole leta i Aldrina, gdje Buzz poprilično slikovito opisuje NLO-e, u javnosti godinama širio SF pisac i bivši NASA-in zaposlenik Otto Binder, da bi se navedena u konačnici pokazala kao potpuna izmišljotina.
Međutim, ako je vjerovati bivšem NASA-inom direktoru komunikacija Mauriceu Chatelainu, sve misije programa Gemini i Apollo pratile su izvanzemaljske letjelice, o čemu su astronauti redovito izvještavali kontrolu leta, a potom im je naređeno kako ne smiju javno govoriti o tome. Štoviše, u intervjuu iz 1979. godine, Chatelain navodi kako je posada Apolla 11 uistinu vidjela NLO-e, te da je kontrola leta namjerno cenzurirala dio prijenosa spuštanja na Mjesec gdje Armstrong i Aldrin spominju leteći tanjur.
Priče o susretima astronauta i NLO-a nastavile su se sve do danas, a što je od svega toga istina, a što, pak, izmišljotina, uistinu je teško razlučiti.
Izvor: Cool Interesting Stuff, Wikipedija