Odmah da vam kažemo – neizbježan kraj dogodio bi se iznenađujuće brzo.
Ako je zapremnina prosječnog lijesa 886 litara, a prosječan volumen ljudskog tijela 66 litara, to znači da bi u lijesu u trenutku kad vas zakopaju ostalo oko 820 litara zraka od čega tek 164 litre otpadaju na kisik. Budući da prosječna osoba troši otprilike pola litre kisika po minuti, trebalo bi vam otprilike 5 i pol sati da potrošite svu zalihu kisika. Naravno, ako ste sitnije građe (više prostora za kisik) ili profesionalni ronioc koji može dugo držati dah, vjerojatno biste ušparali nešto vremena. No, u najboljem slučaju radi se o nekoliko dodatnih minuta.
Jednom kad vas zakopaju čovjek zapravo ne može učiniti ništa da se spasi. Čak i ako biste uspjeli pobjeći iz lijesa našli biste se 2-3 metra ispod zemlje koja bi pritiskala vaš grudni koš do te mjere da ne biste mogli disati. O tome da bi vam zemlja vjerojatno upadala u usta i nosnice da ne govorimo. No, profesor Alan R. Leff s čikaškog Sveučilišta ipak ima jednu dobru vijest:
„Vjerojatno biste osjetili gušenje i to bi bilo stravično, ali rastuće količine ugljičnog monoksida bi vas bacile u komu tako da ne biste bili pri svijesti u posljednim trenucima.”
Gledajte, što je dobra vijest u situaciji kad ste živi zakopani je ipak vrlo relativan pojam.
Izvor: PopSci
