Bryan Johnson, čovjek koji je odustao od starenja (i zdravog razuma?), odlučio je promijeniti strategiju. Nakon što je eksperimentiranje s krvlju vlastitog sina palo u vodu, prelazi na novu metodu: potpunu izmjenu plazme.
“Više ne ubrizgavam krv svog sina,” objavio je Johnson na društvenim mrežama. “Nadogradio sam se na nešto drugo: potpunu izmjenu plazme.”
Naravno da je nadogradio svoj ritual. Jer, ako neprestano tražiš fontanu mladosti, logično je da ćeš u nekom trenutku završiti s plastičnom vrećicom punom žućkaste tekućine i ponosno je pokazivati svijetu.
“Evo moje vrećice plazme,” napisao je uz fotografiju. “Tko je želi?”
Evo prilike, ljudi! Tko želi komad eliksira života od čovjeka koji očajnički odbija prihvatiti prolaznost vremena?
Kako funkcionira ovaj novi pokušaj nadmudrivanja biologije?
Proces je jednostavan – izvadi svu krv iz tijela, odvoji plazmu i zamijeni je novom mješavinom. Johnson tvrdi da koristi 5% albumina (protein u krvi) i intravenozni imunoglobulin (IVIG), koji jača imunitet.
Zvuči li kao medicinsko čudo? Možda. Zvuči li i kao nešto što bi netko napravio nakon što je pogledao previše SF filmova? Apsolutno.
Ali što je s nuspojavama?
Pa, Johnson je već otkrio jednu zanimljivu stvar – veći rizik od infekcija. Tko bi rekao da je ispuštanje i ponovno punjenje krvi, kao da mijenjaš ulje u automobilu, nešto što bi moglo imati posljedice?
Naravno, odustao je od transfuzija krvi svoga sina jer ‘nije imalo koristi’. Zamislite šok – vampirski ritual nije rezultirao vječnom mladošću.
I što sad?
Johnson planira raditi ovaj postupak svaka dva tjedna. Jer kad jednom uđeš u svijet biohakiranja, nema nazad. Možda ne može pobijediti smrt, ali barem će umrijeti znajući da je pokušao apsolutno sve, bez obzira na to koliko apsurdno zvučalo.
Transfuzije mladosti: Mit ili znanstvena revolucija?
Ideja da mlada krv može pomladiti tijelo nije nova – zapravo, toliko je stara da su slični koncepti postojali još u srednjovjekovnim legendama. No, u modernom dobu, umjesto mističnih rituala, imamo milijardere spremne platiti pravo malo bogatstvo za intravenozni eliksir mladosti.
Znanost, naravno, nije tako jednostavna. Postoje istraživanja koja sugeriraju da bi transfuzija plazme mlađih davatelja mogla imati određene regenerativne učinke, ali ključna riječ ovdje je – sugestija. Većina testiranja do sada provedena je na miševima, a kada nešto funkcionira na glodavcima, ne znači nužno da će imati isti učinak i na ljude.
Što zapravo kaže znanost?
Neki eksperimenti pokazali su da mlada krv može smanjiti upalne procese i poboljšati funkciju mozga kod starijih miševa, ali kad su se istraživanja proširila na ljude, rezultati su postali manje uvjerljivi. Nema konačnih dokaza da transfuzije mlađe plazme mogu usporiti starenje, poboljšati vitalnost ili produljiti životni vijek.
Naravno, to ne sprječava ljude poput Bryana Johnsona da pokušavaju. Za one s dovoljno novca, svaki eksperimentalni tretman zvuči kao moguća ulaznica za besmrtnost. No, čak i kad su se provodila istraživanja u kontroliranim uvjetima, nema jasnih dokaza da se „pomlađivanje“ događa na način na koji bi biohakeri željeli vjerovati.
Industrija nade za one s dubljim džepom
Unatoč nedostatku konkretnih znanstvenih potvrda, industrija mladih transfuzija raste. Tvrtke poput Ambrosia u SAD-u već su nudile transfuzije plazme od mladih donora za cijene koje dosežu tisuće dolara po litri. FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) je u više navrata upozorila da nema dovoljno dokaza da takve transfuzije donose ikakve benefite, ali to nije zaustavilo pojedince da ih pokušaju na vlastitu ruku.
Pa, mit ili revolucija?
Za sada, više mit nego znanstvena činjenica. Možda jednog dana istraživanja dokažu da je Johnson na nečemu, ali zasad se čini da milijarderi koji ulažu u transfuzije mladosti više eksperimentiraju s vlastitim tijelima nego što prate čvrste znanstvene dokaze.
U međuvremenu, za nas obične smrtnike, možda je ipak bolje držati se klasičnih metoda dugovječnosti – zdrave prehrane, vježbanja i genetske lutrije.
Opsjednutost besmrtnošću – trend među bogatima?
Nekad su milijarderi gradili piramide, tražili sveti gral ili ulagali u kriogeno zamrzavanje, a danas – vade vlastitu krv, ubrizgavaju hormone i piju koktele suplemenata kao da im život ovisi o tome. I u neku ruku, oni vjeruju da zaista ovisi.
U svijetu gdje su najbogatiji već “hakirali” svaki aspekt svog života, ostaje samo jedno nepobjedivo ograničenje – vrijeme. A ako postoji nešto što superbogati ne vole, to je granica koju ne mogu prijeći novcem.
Milijarderi koji ne žele umrijeti
Bryan Johnson nije jedini koji troši bogatstvo na izbjegavanje smrti. Jeff Bezos, osnivač Amazona, investirao je milijune u Altos Labs, biotehnološku kompaniju koja istražuje regenerativnu medicinu i “reprogramiranje stanica”. Peter Thiel, suosnivač PayPala, godinama je otvoreno govorio o svojoj fascinaciji transfuzijama mladih donora, a Elon Musk je sugerirao da bi mozak mogao živjeti vječno unutar robota.
Čak i Ray Kurzweil, poznati futurist i Googleov direktor inženjeringa, prognozira da će ljudi do 2030-ih moći postati besmrtni – barem oni koji do tada uspiju održati tijelo dovoljno dugo da dočekaju pravo medicinsko otkriće.
Postaje li besmrtnost nova valuta moći?
Bogati su već “besmrtni” u društvenom smislu – njihova imena, kompanije i nasljeđe ostaju i nakon njihove smrti. No, sada su odlučili da to nije dovoljno – žele nadživjeti ne samo svoje suvremenike, već i samu biologiju.
Ako postane moguće usporiti starenje ili zaustaviti smrt, hoće li to biti dostupno svima? Malo vjerojatno. Trenutno, tretmani poput terapijske izmjene plazme, genske terapije i eksperimentalnih lijekova protiv starenja koštaju tisuće, ako ne i milijune dolara. Besmrtnost bi mogla postati još jedan luksuz rezerviran samo za elite.
Je li opsjednutost dugovječnošću znak straha ili moći?
Zanimljivo je da najviše o vječnosti razmišljaju oni koji su već iskusili apsolutnu moć. Kad jednom možeš imati sve – privatne otoke, svemirske letove, neograničene resurse – što je sljedeće?
Možda bogati zapravo nisu toliko opsjednuti besmrtnošću koliko su u panici od neizbježnog kraja. A možda jednostavno ne žele da svijet nastavi dalje bez njih u glavnoj ulozi.
Bilo kako bilo, dok oni troše milijarde na istraživanja, mi ostali i dalje ćemo se držati SPF-a i nade da će znanost jednog dana biti dostupna i smrtnicima.
